Upotreba reči tapa u književnim delima


Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

Oho, oho! Stani, Janja! To je zlo, veliko zlo, već si padnio u voda, ruka čini tapa, tapa; voda čini upa, upa, teće si se udavio, teće propadnio. Nega da si ubiiš. Kako si ubiim? Da napunim puška, pu!

Oho, oho! Stani, Janja! To je zlo, veliko zlo, već si padnio u voda, ruka čini tapa, tapa; voda čini upa, upa, teće si se udavio, teće propadnio. Nega da si ubiiš. Kako si ubiim? Da napunim puška, pu!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

A čim ga spaze gde njivom tapa, neka se nađe u osam šapa. Spusti se veče, ovlada tama, zrikavac tiho zriče, a mačak Toša seo kraj Žuće, priča

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Gazda (kao kroza san pita): — Ko to tuda tapa? — Ja, kume, ja — (odgovara onaj). — Ne ukradi ’čela mojih! — (nastavlja gazda). — Neću, kume, ne dao bog!

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

« (ibid.). I u Kastavštini veruje se da je mrak duh: »velike nogi ima, velike ručini na glave, nima obraza«; »tapa kô da bi sena, pak ga ni čut kad hodi«; »človeka samo zgrabi i nese ga ća«, ali ne »va tujo«, i ne čini mu zlo

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti