Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Otidoše s njome na tavnicu, pa govori lijepa đevojka: „Ko su braća Dinjar-Banjanina, hajte amo na tavnička vrata!“ Izišla su dva nejaka brata, izišla su na tavnička vrata: kosa im je — njom bi se pokrili, nokti su im — ukopali
“ Izišla su dva nejaka brata, izišla su na tavnička vrata: kosa im je — njom bi se pokrili, nokti su im — ukopali bi se. Još propišta trideset robova: „Bogom sestro,
“ Al’ govori lijepa đevojka: „Hajte, roblje, na tavnička vrata!“ Pa iziđe roblje iz tavnice, veli njemu lijepa đevojka: „Bjež’te, roblje, kuda koje znade!
Podiže se lijepa đevojka, ona ide na tavnička vrata, i donese jednu kovu vina, na uzicu spusti u tavnicu, sa tavnice grlom dovikuje: „Oj junače, bog te ne ubio!