Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
On stade da konja odmori i da malo noge popruži... Pođe peške. Najedanput zec mu pređe put... Njega nešto teknu. Kroz glavu mu prođe misao, i on je glasno izgovori: — Ne vala. I oseti najpre neku hladnoću od onog gustog luga...
Najedared nesta Zavrzana. Umuknu njegov glas što je sokolio i zasmejavao... I to sve nekako čudno teknu... Zeka se stade osvrtati... Surep se uzjazbi... Nogić, Jovan, Jovica, Ivanko i... svi prenuše. — Zavrzane!
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
To me malko teknu ... dođe mi, upravo pojavi se u daljini jedna misao nejasna, neodređena: »da nije to ?...« ali je ja odagnah i počeh da
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
— De, de... — I samoga Marka to teknu i razdraga. — Pa drži se, ne podaj se... — hrabreći je vrati se u sobu. XIII Posle proševine, sve se do sitnica
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
— Čekaš li ševe Pečene s gora, Il’ spas od tuđih Diplo-mačora? — Čekaš li da te Nadžakom teknu, Il’ da te samo Civilizveknu, Pa da ti rugom Oblože rane, Tepajući ti: „Civili-zvekane!?