Jakšić, Đura - PROZA
Tetka se naslonila na prozor i gledaše zamišljeno u zalazeće sunce, a niz lice joj tekoše suze... Nije vikala, nije kukala... Beše to nem bol koji je duboko korena uhvatio.
Sad je tek pojmio o čemu je stari Sremac već od tolikog vremena mislio... I on ga ushićeno ljubljaše; suze mu tekoše niz lice, i umalo nije u svome ushićenju onaj stih iz psaltira pevao: „Blaženi izgnani pravde radi!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
No silam' ljudskim predel je položen. Junaci serpski do toga tekoše Za primer svetu. Sudba črna Šator pred Muratov teškom rukom Na smrt nam vodi kneza i Miloša.