Upotreba reči terase u književnim delima


Afrika

Gledana sa terase, dvorišta crvena od naboja, kao sva zemlja u Africi, fantastično ispresecana i izgrađena. Neki se deran zanimao da

Sladunjavo i ironično nasmešen, žmirkajući, gleda me kako slikam sa njegove terase. Oko njega vrzmaju se žene, deca i konji. Silazim odmah da ga pozdravim.

“ Reč je o mom mučenju da se provučem kroz prolaz kraljeve terase. Nosači se izmenjuju s vremena na vreme. Gubimo se u visokoj travi savane, prelazimo viseće mostiće, nailazimo na

Nigde prozora, nigde krova, nigde drveta; same puste terase od crvenog blata. Kroz sred grada, između ona dva brega na kojima se prostire Bobo, sasvim pred našim nogama jasan i

Iako, kao iscrtane, imamo pred sobom jasno sve kuće, sve terase, sve uličice Boboa do u nedogled, nigde ne vidimo žive duše. Reklo bi se da je Bobo izumro.

Dolazimo u selo Kumi. I tu je sve crveno; zidovi kosi, trapezasti; terase koje se krune od sunca i rastvaraju od kiše. Stanovnici nas dočekuju srdačno i dostojanstveno.

Sa te terase vidi se ceo Bobo Đulaso, sasvim mračan, pust, a iza njega bregovita savana do u beskraj, osvetljena polumesecom.

Selo je skoro identično onom koje smo videli dan ranije, a koje se zove Kumi. Iste crvene terase, ispucani zidovi, fetiši, kokoši i koze.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Bio je to, kažu, dvorac, nedaleko Pečerske lavre, a iznad Podolja. Sa njegove terase moglo se dogledati daleko, preko Dnjepra, u ravan, iza ostrva Turkhanov. Vidik je bio ogroman, odatle.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Potoline su bile pod jezerima: usled toga u većini od njih ima jezerskog nanosa. Dna ovih kotlina i stare jezerske terase, koje se stupnjevito dižu po njihovim stranama, osobito su povoljni za zemljoradnju.

Oni predstavljaju stare jezerske terase. Na ovome zemljištu slabe plodnosti naseljena je većina sela. Između ovih brežuljaka su uske ravnice oko krakova Goleme

Zbog te velike terase ima pogodnosti za zemljoradnju i pored velikih utrina ima i dosta obrađenog zemljišta. Drže dosta stoke, jer u zaleđu

Oblast je osuta mnogobrojnim, mahom malim selima. Niz od sela je na gornjoj ivici terase, gde se ona sučeljava sa pomenutim planinama. Na takvoj gornjoj ivici je i varoš Debar.

Na takvoj gornjoj ivici je i varoš Debar. Zbog terase je, dakle, na desnoj strani Drima jednostrana ravan, koja je zbog šljunkovitog sastava srednje plodnosti.

Oblast ima dakle dovoljno pogodaba za život zbog pomenute terase i zato što je župan kraj. Ona je sve do mladoturskoga vremena i do oslobođenja bila skriven kraj, bez saobraćajnih

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Kada se posle raskriliše vrata i kad ugledaše veče u vrtu, što je prilazilo stepenicama terase, svojim dugim senkama, ošišanim drvoredima, zelenih grana i dugih praznih putanja, na kraju sa nekim belim stubovima,

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

TERASA Popeo se na Terasu sa svežnjem novina pod mišicom. — O, koga to vidim! — pozdravio ga je šef Terase. Sjajno izgledate! »Znači, već je vreme da mi kažu kako sjajno izgledam« pomislio je. »Nekada se to podrazumevalo...

»Nekada se to podrazumevalo...« – Hvala! — rekao je. — Što ima kod vas? – Sve po starom — odgovorio je šef Terase. — Kad ste stigli? – Jutros. – Koliko ostajete? – Ne znam. Možda do jeseni... – Gdje ste odsjeli? – Tu blizu.

– Jutros. – Koliko ostajete? – Ne znam. Možda do jeseni... – Gdje ste odsjeli? – Tu blizu. – Fino— kazao je šef Terase. — Znači, počelo je ljeto! – Još jedno... — rekao je nostalgično.

Kelner donese novi viski s ledom. – To firma časti — reče šef Terase. — Danas će biti pakao... – Vrlo ljubazno od vas.— kazao je. — Kako vaša familija? – O, dobro su, dobro...

— Danas će biti pakao... – Vrlo ljubazno od vas.— kazao je. — Kako vaša familija? – O, dobro su, dobro... — reče šef Terase. — Stariji mi je u vojsci... – Ma stvarno! — izvukao je jedno malo divno čuđenje iz tajne rezerve. — – U Zagrebu.

— – U Zagrebu. – Fino — kazao je. — Zagrepčanke su pristupačne; neće mu biti loše... – Nadajmo se — kazao je šef Terase. — Ali, vojska je vojska! – Pa da — reče. — Vojska je vojska.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Neko udara na vrata, ne baš na vrata moje sobe u Karejskom konaku, niti na vrata terase kojom se dolazi ovamo, ali neko svu noć lupa u vrata, bije po drvenim pločama.

kad se i na tim nebesima donjeg sprata javljaju burne eskadrile avioni providnih krila spuštaju se na periferijske terase niže od nasipa niže od kupatila vazduhoplovstvo se strašno sveti utvare idu pravo na mene iz inata skloništa uvek

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

To je u čast Pilsudskom, koji je došao u posetu. Trava je počela da raste. Ogromne terase spuštaju se sve dublje, među jablanove u daljini, pred nebom. U vodama su komadi neba.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

A kad se vratimo s puta sve će u našoj kući biti uređeno. Bašta u vinogradu biće pravi raj. Sa terase gledaćemo Avalu, Kosmaj i Rudnik s jedne, vršačke planine, Dunav i banatsku ravnicu s druge strane.

Najedanput, naslonjen na onu gvozdenu ogradu terase i onako zamišljen, trgoh se a dah mi zastade, pa se tako nekako izgubljeno zanesoh kao da nisam ni budan nego da snevam

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

na sudsko naličje preko brijega, i tako sam još jednom imao prilike da vidim crvenu kuću među vinogradima, sa čije sam terase u djetinjstvu gledao zvijezde.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Gledana sa terase, dvorišta crvena od naboja, kao sva zemlja u Africi, fantastično ispresecana i izgrađena. Neki se deran zanimao da

Sladunjavo i ironično nasmešen, žmirkajući, gleda me kako slikam sa njegove terase. Oko njega vrzmaju se žene, deca i konji. Silazim odmah da ga pozdravim.

“ Reč je o mom mučenju da se provučem kroz prolaz kraljeve terase. Nosači se izmenjuju s vremena na vreme. Gubimo se u visokoj travi savane, prelazimo viseće mostiće, nailazimo na

Nigde prozora, nigde krova, nigde drveta; same puste terase od crvenog blata. Kroz sred grada, između ona dva brega na kojima se prostire Bobo, sasvim pred našim nogama jasan i

Iako, kao iscrtane, imamo pred sobom jasno sve kuće, sve terase, sve uličice Boboa do u nedogled, nigde ne vidimo žive duše. Reklo bi se da je Bobo izumro.

Dolazimo u selo Kumi. I tu je sve crveno; zidovi kosi, trapezasti; terase koje se krune od sunca i rastvaraju od kiše. Stanovnici nas dočekuju srdačno i dostojanstveno.

Sa te terase vidi se ceo Bobo Đulaso, sasvim mračan, pust, a iza njega bregovita savana do u beskraj, osvetljena polumesecom.

Selo je skoro identično onom koje smo videli dan ranije, a koje se zove Kumi. Iste crvene terase, ispucani zidovi, fetiši, kokoši i koze.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti