Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Čudno! Čudno! Obuzima ih, kažu, opravdani strah, posmatrajući ovo grdno tijelo, koje se proteže od moskovskih granica, pa do Jadranskog mora!
Milićević, Vuk - Bespuće
bijahu mu teški i zapaljeni, duvan mu nije prijao, usta mu bijahu gorka, i olovna malaksalost umrtvljavaše mu cijelo tijelo.
Do godine je nije više našao. GLAVA TREĆA Neobično ga je nešto dirnulo u duši i čitavo tijelo streslo mu se nekom strepnjom kad je opazio da se stari jablan više kuće osušio.
zemlji, koji mu ne da da se krene, ispravi, pođe; koji ga je obuhvatio svojim velikim, neprirodnim rukama i steže mu tijelo, pritiskuje mozak i vodi ga vazda u jednom istom uskom krugu; meće mu svoje velike dlanove pred oči i zaklanja mu
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
A to ti je ta tica, moj brate, da joj se čudom ne možeš načuditi. Svako joj je krilo dva klatra široko a tijelo kao sud desetak, kljun joj je toliki da bi najveći čovjek mogao stati u nj.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
IGUMAN STEFAN Ja imadem osamdeset ljetah. Otkako sam oči izgubio, ja sam više u carstvo duhovah, iako mi jošt tijelo dušu zadržaje i krije u sebi kako plamen podzemna peštera. Ja sam mnogo obišâ svijeta.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
lakat, pa nasloni svoje mršavo, žuteljavo lice na dlan, a svoje žive, crne oči, u njima joj je sav život bio, jer njeno tijelo bijaše kost i koža, a rasta bješe omanjeg, oči uprije opet put domaćina.
vas čeplje, srce je srpskijeh banovina, kao što ste i vi cvijet naroda toga, pa dok je srce zdravo da ako ne pogine ni tijelo...“ „E ma lijepo li zboriš, Janko! Ne čuh te tako do sad!“ prekide ga Spasoje.
Pejo nije već riječi progovorio do kuće. A doma naredi te ožališe Janka, kao što bjehu i Miluna. Opojaše mu tijelo, pa ga sahraniše u serdarev grob. Stanu otpraviše u ujačevinu, na Ceklin, gdje je više od po godine stajala.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Tako mi se usta na zatiljak ne obratila! Tako mi troskot na ognjištu ne iznikao! Tako moje tijelo vran (gavran) ne kljuvao! Tako ne imao sreće kao crni pauk u gori! Tako pepeo ne sijao mjesto sjemena drugoga!
(Saonice) 84 — Zlaćena prsa, srebrne rese? (Kandilo) 85 — Zubi gvozdeni, srce prteno, a tijelo drveno? (Testera) 86 — Iznutra šuplje, izvana jamasto? (Naprstak) 87 — Ima glavu i jednu nogu?
(Varnica) 123 — Slama izgore, pojata ne more? (Lula i duvan) 124 — Tijelo mi drveno, a srce mi kameno? (Pisaljka) 125 — Tovar nosi, a na glavi ide?
(Hrast i žir) 187 — Jedna glava, a stotinu kapa? (Glavica kupusa) 188 — Kosa zelena, a tijelo žuto? (Mrkva) 189 — Krstiše me, u šumi sam odrasla? (Badnjak) 190 — Kuća od zemlje, kosti crvene, a lišće zeleno?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Onda on od kuće do kuće, od sela do sela, go, bos, crn i gladan, dade mu neko gaće a neko košulju, samo što tijelo pokrije.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Neka je svagda pure izobila, svečanikom pomalo i pomalo kominjaka da se zalije suhi zalogaj; neka je mrkadine da se tijelo pokrije, pa dosta. Po tome možete suditi kako su životarili Čagalj i Šunda, a kako i svi ostali Jerkovići.
Jozici je bilo već trinaest godina, a glava mu ne bješe veća od dobre kruške, a prema glavi sve ostalo, tijelo i trbuh mu utonuo pri rtenjači, ele, šaka jada, sašta ga i prozvaše Čmanjkom...
U cijelom Zvrljevu ne bijaše djeteta koje ne bi imalo biljega od Bakonjine ruke, ali i njegovo tijelo, bješe puno možulja, ama se nikad ne uteče ocu da ga on brani, nego se svetio sam, koliko je mogao, i trpio junački.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Tek u snu, kad je iskopčana poluga volje, kad je naše tijelo bez obrane, prepušteno na milost i nemilost okrutnosti tuđeg oka i tuđe radoznalosti, obezoružano kao bogalj koji je
I tako bez kraja i konca. Od tih zamišljanja hvatale su omaglice i ponestajao dah. Nejako tijelo svo je drhtalo. Slabila je sila što drži na okupu njegovu cjelokupnost, udovi su htjeli da se raspu i rasture.
pod pratnjom jednog učitelja vratila se o podne u mjesto, dok je drugi učitelj s dva odraslija đaka ostao uz mrtvo tijelo u planini. Djeci je strogo preporučeno da ne pričaju ništa o događaju.
Ublijedjela, neuredna plavuša vukla je bezvoljno svoje obilato i mlitavo tijelo, u kome kao da su odjednom popustile sve unutrašnje stege. U kući im je vladao strahovit nered.
Ali jedan hip kasnije, kako je osjetio hlad što mu počinjući od vrhova nožnih palaca gamiže uz tijelo, on se trgne, skoči na noge. Pada u prah filozofija smirenja, i smjesta niče druga, suprotna: život, život je sve!
Naše iznureno tijelo na bijelim kolicima, već nabuhlo gasovima smrti, bit će sve što postoji; ono će rasti i rasti, nadimat se do visokoga
Nesravnjivo veća rana nego samo tijelo na kome se ona nalazi! A takav jedan primarni fitiljčić koji sve u čovjeku upaljuje i pokreće ponekad se sastoji
Znači, zakukuljiti se u sebe, umotati se dobro u ogrtač, čuvati svoju vlastitu toplinu, kao užareno, dobro izolirano tijelo, i žaliti se i isijavati sam u sebi. Besmisao!... Razmišljao sam. — Ne znam. Možda imate pravo i vi.
Po vašem shvatanju, to se zbiva tako da, s unutrašnjim sazrijevanjem i nadrastanjem, umjetnost najzad gubi svoje tijelo; ta vaša „prava umjetnost” postaje najzad nekakva nepostojeća umjetnost, nekakva „umjetnost bez umjetnine”.
besmrtnost iz ruku religija i mitologija u svoje ruke, onako kao što je već ranije medicina preuzela čovjeka i njegovo tijelo iz domene vradžbina u svoju brigu. A onu raniju „vječnost” i „beskrajnost“ možemo zasad ostaviti pjesnicima...
Lude, slijepe, nade!... — Dalje!... — ... Sve su oči čovječanstva bile uprte u novo naddržavno tijelo. Njemu su upućivane note i adrese, apeli i memorandumi, predstavke i protesti, peticije i rezolucije.
— ... Eto vidite. Ako hoćemo da budemo bar mrvicu optimisti, ne preostaje nam drugo nego da natjeramo naddržavno tijelo da uništi Athanatik! Kaplje u lokvicama pred prozorom padale su nepromijenjenom gustoćom.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
A to ti je tica, moj brate, da joj se čudom ne možeš načuditi. Svako joj je krilo dva klatra široko, a tijelo kao sud desetak, kljun joj je toliki da bi najveći čovjek mogao stati u nj.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— Ko veli? — nasmija se na nju Rade i, pogledavši je niz tijelo kaza: — Zar si što osjetila? —Ništa... ali nije sigurno do tebe... junače moj!
Silna prirodna strast nadjačavaše svaku misao. Tražijaše njeno tijelo i njenu mladost. Kao što je more vapilo za blagim povjetarcem, zemlja za kišom, tako se i on zanosio pribranim usnicama
Ko zna, zna li ona što je pravi život, što je slast i ljubav...? Možda njeno tijelo nije zagrijano žarom strasti, valjada nema duše...? I on ne može više da misli, bol ga savladava.
Upade mu u oči mali šešir, mal' ne bez krila, sako, što mu je okomito, ne praveć nabora, padao niz mršavo tijelo i žute dokoljenice, u kojima je izgledao k'o da je spućen. — Što me gledaš?
Šantić, Aleksa - PESME
U ove čase vi ste ruža bili, Ja leptir bio što na cvijet pada; Ah, vaše kose, oči, smijeh mili, I vaše tijelo i ljepota mlada Opiše mene... Mi bjesmo u raju, Jabuke slatke berući sa grana...
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
kaže se za Akira kad je izišao pred cara: „obrve mu bjehu obrasle kako u divjaku, a nokti bjehu kako u divjaka orla, tijelo mu se biješe s prstiju (tj. s prašinom) pomiješalo“.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Ne znam, djeco. Možda su ih naši vojnici bacili u vazduh da ne padnu u ruke neprijatelju. Jovančetu pođe uz tijelo čudna, dotad nepoznata jeza, zapali mu čitavo lice i šumno ga ponese nekud naviše. — Možda je s njima i naš Nikoletina!