Upotreba reči tim u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Plamen je po nebu lizao. Nije se videlo zvezda ni meseca. Gusti oblaci dima skrivahu ta nebeska kandila da se tim bolje pokaže divlji elemenat, koji u besu svome sve proždiraše što je sirotinja godinama u znoju lica svoga podizala.

Sahranila sam ga baš do najstarijeg deteta: lepo, grob do groba, jedan malo manji, drugi veći... pa koji tim tužnim poljem prođe, lako će pogoditi da se tu pod zemljom grle otac i sin...

Ja sam spremio sobu i radovao sam se tim sirotim gostima što će, možda još sutra, doći da u mojoj toploj sobici zaborave zimu nesreće svoje...

Na njegovim grudima bih vek proplakala, u njegovome zagrljaju bila bi mi i tuga sladost. O, šta i šta puta sam ja baš za tim suzama plakala; šta puta sam za tom neopisanom tugom tužila! Ali sve prođe, a ja ostadoh sama!...

Ja sam sva drhtala, misleći na moga Aleksu... Zar tu, u tim vlažnim zidinama da sahrani svoju lomnu snagu?... Tu, u tome zagušljivome vazduhu da diše i da — izdahne!

Ceo taj predeo uzvišen je, divlji, rekao bih da u tim pustim planinama i ne žive ljudi, a, ovamo, i sâm sam u njima proveo dve pune godine — mogao bih reći: dve tužne godine..

Jer u tim planinama ja ne imadoh nijednoga poznanika iz doba moga detinjstva, ni brata, ni prijatelja... Pa zašto mi je žao tih

Ništa drugo nego gostoljubivi domaćini, a ja bejah njihov gost iz daleka, primljen i ugošćen, a po tim mrkim planinama šetao sam se baš kao naša gospoda po parkovima, s tom samo razlikom što mene u mojim mislima nikad ne

Ja sam drktao od straha kad mi je kazao da tim putem misli svoju nevestu provoditi, ali se njemu protiviti beše uzalud; on je tako rešio i tako je moralo biti.

Ali on ćutaše nemo, bez reči; jedanput je samo uzdahnuo, to beše grozan uzdisaj, čovek bi rekao poslednji je, s tim će uzdisajem izdahnuti.

— He, he! — porugljivo smejući se, dodade Nikola Belić, — ti misliš, prijatelj-Radovane, da on u tim loncima jelo gotovi?... Zna to moja Stojna bolje nego ma ko... Mađije su ono!... He, glavo!

Obradović, Dositej - BASNE

Što u dobrim i pametnim ljudma pohvaljujemo, za tim da nastojimo; što god vidimo da prosvešteni narodi tvore na opštu polzu, tvorimo i mi koliko možemo.

No, sa svim tim, blagodarnost je | lepa dobrodjetelj i rađa se iz blagorodna srca. Pogreške bližnjih naših valja zaboraviti, jer smo svi

Ali dok god ima zla na zemlji, oni koji pišu moraće o njemu pisati, samo s tim namjerenijem da se istrebljuje koliko se više može.

za slabost našu, nije u našoj vlasti, ali ljubiti i u drugima razum i bogoljubna dela, njima želiš upodobiti se, za tim čeznuti i nastojati, to možemo, i to nam vrlo i pomaže za upraviti na dobro stope naše.

je meni najdraže, najradiji sam ljubimim mojim spriopštiti, a uzdam se da se ne varam misleći da svakom čoveku mora za tim mnogo stajati kako se od zla čuvati i dobro živiti.

Mnogi u umerenomu sostojaniju dosta su se vredni pokazivali, niti su ružnu figuru činili: nezadovoljni s tim hoteli su, štono Latini vele, per fas et nefas, a naši vele: s bogom ili s vragom, naviše, pak onda što?

112 Žena i kokoš Žena imađaše kokoš koja joj nošaše svaki dan po jedno jaje. Ona s tim nezadovoljna, lakomeći se na više, počne preizobilno kokoš s ječmom hraniti, želeći da joj po dva jajeta na da|n snese.

Nasmeje se starac kapetan, govoreći: „Eto ti mi kuge; nikada se s tim čovekom bez kavge ne mogu rastati; ta svi kaluđeri ištu, ali ovaj silom 'oće da otima.

će i dukata, lagati i hudo postupiti, to, premda se njegovom nevaljalom vospitaniju i bednosti pripisuje, ništa manje s tim izvjetom zakoni graž|danski nisu zadovoljni, no hoćedu — i pravo hoćedu — da se takovi po dostoinstvu nakaže i nauči

Čini im se dakle da tim godinama neće biti kraja ni konca, i zato, kao onaj u Evangeliju bogatac, govore duši svojej: „J ed i i p ij, m i l

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Kad si obuven, ti si i naoružan! Nema toga pred čime će ustuknuti čovek obuven u tako moćne čizme! Ti na tim debelim đonovima stojiš kao kula na temeljima! Ne samo blato, makadam i sneg: te velelepne čizme gaze sve!

Dokle misliš da stigneš u tim čizmama? Zar ćeš obuven u krvave čizme leći u zemlju, kraj bosih otaca? 21. maj 2000.

I nasred trga sad meri i deli, i u venac plete, plodove zemaljske, i tim nas vencem venčava i hrani. A sevne li sablja, da raskine taj venac, i, kroz sve protkanu, da preseče nit, da tu

gvozdenim tegovima, kurvarstvom i lopovlukom, povučen dole u najdonje tame i dubine, svojim tasom dotakavši dno, tim silaskom u ponor i ad, podiže gore, u onu visinu, visoko iznad šarana i vina, tas na kome svetli Gornji grad? 10.

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Ceo taj prostor mog života i narodni’ zbitija stoji mi jošte živo u pameti; i što je stariji koji događaj, tim ga se lakše i točnije opominjem.

nekako pobegnu, no nekoliko od nji’ovog društva Turci u’vate, pa su im sve od luča cepke pod nokte udarali, dok i’ s tim mukama nisu pomorili.

dogovore, da u pašaluku sve knezove iseku i svoje neprijatelje s puta uklone, i tako da u bezopasnosti budu, i da sa tim narod zaplaše i bez glave ostave, i da čine posle šta oni hoće.

i deca poskidali su svoj nakit, poodrezivale žene sa podbradnika i pare sitne, i poslali za otkup knezova, da bi se tim bajagi Fočić uverio da već drugi̓ novaca nemamo, i ne bi li se sažalio da pusti knezove.

Takva nam je onda u nuždi najbolja politika bila, a siroma Hadži-Mustapašić nije ništa o tome znao. Kažem ja tim Turcima: „Isterajte vi Poreč-Aliju, pak mi da svi kućama idemo, i u miru kako smo i bili da budemo.

zidina, razvalina ili gomila kamenja od crkve i monastira, i kažemo da su to sve Turci sad porazoravali, da bi so tim Rusa na veći gnjev podigli i ražalili, da za tolike crkve osvetu učini.

Među tim vremenom ubiju smederevski Turci kneza Ćušu Vulićevića. Karađorđe počne tući Smederevo. Piše meni, odem iz Bogovađe,

godine 1806. piše mi gospodar Đorđe, dođem u Kneževac. 5-ga rano poćemo na Carevu Ćupriju na Topčider, s tim ugovorom, da uzgred ako nađemo kakvi̓ Turaka uz put, zakačimo, ali da ne počinjemo veliki boj, jerbo u nas nema ni sto

— Kažem da ̓oćemo, „i to ćete kod Boga sevap veliki učiniti, da sirotinju sa tim umirite”. — „A ̓oće li Karađorđe doći da i on arač dade?” Kažem, da ̓oće i on i svi drugi, i malo i veliko.

Šta je to prema našoj vojsci, među nama, a nije u gradu! A mogli smo (tim načinom) i celu godinu mirni biti od napadanja turskoga, rastežući u kupljenju i proče.

” Dođe Hadži-Ibraim Valjevac i jošte dva starca. Počeše govoriti: “Prođi se, čoveče; baš kad je za tim stalo, daj momke i da pošljemo tri Turčina, neka hata dovedu, makar se sa Fočićem pobili”.

A on odgovori: „Ja sam i sam pošao, i ovo žito hoću da nosim jerbo u našemu kraju nema leba. A što je Aleksi za tim stalo? I tako ga pozdravite”. Ode preko Kolubare.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

— Golem je zijanćar — reče Đura — pa mu valja podobru udariti. Ako bude golema, lasno je pokratiti... A otkle ti s tim vrećama? — Ta odnesoh onom ugursuzu potru. (Tu se Đura i Spasoje opet zgledaše i osmehnuše.) — Htede mi oči iskopati.

— Pa eto vidiš šta je... svrdo — odgovori Radan nerad da divani kad mu se hita. — A bogati, brale, šta radiš s tim? — upita gospodin. — Vrtim glavčine, jarmove, jastuke i još koješta — reče Radan mereći gospodina od pete do perčina.

— Valjda kad hoćete da rastresete vunu, onda bušite tim jastuke pa povadite? — reče gospodin misleći o jastucima što se pod glavu među.

Petli učestaše. U samu zoru stigao je kući. Bogami, ja ne znam šta su ti jadni kapetani toliko natrunili tim ljudima što pišu u novine i knjige!...

A i valjalo je da ih nasetuje. Sad je tek prvi put izišao u Vučevicu, otkako ga postaviše da je kapetan nad tim srezom. On je često pohodio sela, ali se uvek dešavalo da Vučevicu obiđe; nije mu bilo po zgodi da svrati i u nju.

Može biti tim je hteo da pokaže kako on, kao veliki gosa, ne vodi brigu o svačemu; a može biti i zato što je kao čovek od računa

bukavac, koju sam ja što se tiče, naročito njemu i po naročitom čoveku poslao s molbom da mi istu ispuni, počem se tim isključivo i bavi, a gotov sam bio i dati mu pristojnu nagradu za trud oko ispunjavanja iste učinjeni; ali je pomenuti

Međutim, ko se god vozio u tim njegovim »kočijama«, taj već i bez kalendara može znati kad će se vreme promeniti: jer ne da se ni zamisliti da se

Čekaj ti, naučiću ja njih pameti!... E, e — baš ne možeš s tim ljudma izići nakraj!« U tom čuđenju kapetan i zaboravi upitati Đošu, kad pođe, kojim je poslom došao.

Kud navije pušku — nikad ne promaši. Istina, u tom kraju slabo ima lovaca: gotovo jedini se Radoš tim poslom i bavi. Nikad ti on ne skida pušku s ramena.

Pred kućom Purkovom biše lepa rudinica; na toj rudinici golem, granat orah. Pod tim orahom sastajali su se ljudi s kmetom, pa se razgovarali i dogovarali o svojim poslovima. Onda još nije bilo mehana.

— Metnuo u terkiju... — Hvala bogu što te barem devojka nije videla! — Videla je! — reče Vujo čisto veselo. — U tim ritama? — Jest, bogami! — Pa? — upita pop i nabra obrve. — Nešto vrisnu i pobeže! — Ih, bruko moja!

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

U zapevci nazvala je otoku „Crnom Barom“, a okôna sela nazvaše i sam Jordan tim imenom. Uostalom, to ime gotovo i dolikuje.

On nije smatrao svoju dužnost kao breme, nego kao počast. Dičio se što je glava tim čestitim ljudima, koji ne učiniše nikad ništa što bi bio greh pred bogom, a stid pred svetom.

A u tim knjigama ima molitava od svakog zla i napasti... Popa je iz tih knjiga čitao opelo ludima „nemirosanim”, i nijedan se nij

Nekad je, zaista, to moralo lepo biti, jer se omladina crnobarska samo tim i takvim igrama igrala... A mlade cure nadmetaše se koja će više svile podgajiti, lepše opresti i otkati, i smišljenije

Zato ga Crnobarci prozvaše „Kruška”. Tim su ga imenom među sobom zvali, pod tim imenom pričaju o njemu, pa ćemo ga i mi tako zvati.

Zato ga Crnobarci prozvaše „Kruška”. Tim su ga imenom među sobom zvali, pod tim imenom pričaju o njemu, pa ćemo ga i mi tako zvati.

I što je on nju više gušio, tim jače je ona izbijala, jurišala na njegovo srce i borila se s njim po čitave dane i noći.

I strašno se beše rešiti na taj korak, tim strašnije što Lazar dosad ne ču slična primera... Ali sad, kad mu i jedan star čovek veli ono isto što mu jednako

Jed i muka podložiše vatru u grudima njegovim, a ta vatra sagore sve što je bilo lepo i plemenito u tim grudima... Dugo je lutao. Niti je osećao gladi ni žeđi.

Svega, zar svega da se odreče?... Živi plamen goreo je u duši njegovoj... Srce ga je bolelo za tim mirnim i tihim životom... Znoj mu oblio čelo... On je stojao kao okamenjen pred tom svetom slikom domaćom....

10. RASTANAK Iznajpre je Stanko išao lagano, ali ga gnev poče poduzimati. I što gnev bešnji, tim i koraci veći... Najpre se ražali, i bi zaplakao da ne beše onog naroda... Ali u srdžbi izumreše suze...

Evo ti velim: pošao sam tvojim tragom! I neću se pred tobom obrukati, ma me glave stalo!... Meni je stalo za tim da mi ti veruješ! Volim tvoju ljubav nego ljubav sina svoga!... — Ama kako ćeš to učiniti?

Dučić, Jovan - PESME

Koji je sat u svemiru? Dan ili ponoć, šta li je? Duboke li su putem tim, Gospode, tvoje provale! Busije s bleskom kraljevskim, Zlatne me čaše trovale.

Ali u patnji večnih promena, Svemoćni! duh moj sada napije Za prvim jutrom tim bez pomena, Za čistim pragom prve kapije.

Sad opet kucam na tim vratima Sa kojih pođoh; opet vapijem, Klica života nepovratima, Na prvom vrelu da se napijem!

Zvezda siđe na njegov dlan i obasja celu noć. Svetac se baci na zemlju pred tim znakom s neba, i zatim se krenu za zvezdom koja se istim putem vrati u nebo.

Blagoslovi, Blagi, one što su pali Pod nož krivokletca u podnožje krsta, Ni veliki pretci nisu drugo znali Tim putem u senci Tvog velikog prsta. Blagoslovi, Dobri, njihov trag što sjaji, Trubu mrtvih uvek punu Tvoga daha.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Nije mogućno da su to one budalaste priče iz detinjstva što mi i sad matorom ne daju disati! Nije mogućno tim pre što je osnov misterioznosti u lekaru, a lekar je ovde Joca, moj Joca.

Kosa i obrve bile su joj plave, te je zar tim više odskakalo ono crnilo, kao što kroz zemljane opkope jasnije i značajnije viri grlo topovsko.

Ispravi se i pođe napolje. — Čekaj-de ti, kćeri! — viknu đeda neobično jasnim glasom. Svi se trgoše. Tim istim glasom nastavi đeda: — Ti, sinko... s tobom, čujem.. tebi je sasvim nepravo u mojoj kući i kod mog naroda!

Ne treba ni oko toga da se zadržavam kako je pop navrat-nanos spremio kola za Biograd i s tim pismom otrčao vladici.

Šta imam ja s njome? Ja baš i da sam uveren da me ona — čisto me sramota da kažem — da me ona voli, tim bih se pre povukao s polja ljubavi. Zar da se igram „devojačkim srcem”?

crvenim plajvazom i, pošto oduva burmut što mu je iz nosa pao na novine, zavali se opet u kanabe i čita dalje. Tim ispodvlačenim novinama obično povezuje baba sutradan ćupove s kompotom.

Rèsumè14 je da smo nas dvoje prijatelji. O, šta mi ona koješta nije pričala! Ja sam u svima tim razgovorima nalazio nova i nova svojstva koja su me toliko privlačila da ne znam jesam li dovoljno iskren kad ti kažem

Nego bolje s početka Sve ću ti ispričati. Podeliću u glave. Daću svakoj moto. Razviću svu svoju muzu. Tim će biti smešnije.

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

crkvenjak, predšestvenik današnjeg crkvenjaka Arkadije, znao je da će parohiju dobiti samo oni koji se budu hteli oženiti tim dvema lepoticama. Šta je, dakle, i ostalo svršenim kliricima i kandidatima nego da se ožene njima.

Dobra parohija je — bože me prosti, kad već moram da je s tim upodobljavam — k’o i dobra i lepa devojka: »Ko pre devojci, onoga je i devojka«; — završi pop Spira i pogleda ga

Kad je izašao gost, svi su zadovoljni bili posetom, a naročito tim sretnim slučajem što je baš pri poslu zatekao Julu. — Baš krasan, fajn mlad čovek! — veli gđa Sida.

Kakav mu je samo ćelepuš sama svojom rukom napravila, prvi vidljivi znak nežne naklonosti prema njemu. — S tim se nije šaliti, — produžuje gđa Persa. — Ne znaš, ti, râno, onu matoru beštiju; nije to ništa u nji’ovoj familiji...

a baba jednako zdrava, ide u crkvu na sva jutrenja, sve službe, sva večernja i sve pogrebe, — pa tako i danas tim pre ide što će njen Savica da osvetli familiji obraz.

Kad i s tim behu gotovi, izađe pop Spira, i pozdravi se s učiteljem, koji ga je čekao. GLAVA SEDMA Iz nje će čitalac videti kako

— E, to je Jucina slava, ona je danas bila reduša... — A, gospođice, mora se priznati... u tim godinama, pa tako majstorski zgotoviti! Mogli bi gastgeberaj otvoriti! — izvali g.

Zar jedno mlado žensko stvorenje — reći će oni — u tim godinama (a koliko je pak godina Juli, koliko i Melaniji, to pisac nikako nije mogao da dozna), pa da ne oseća, nego

Šaca je pitao, a Jula je odgovarala, ali sad kako meko i kako nežno! I naposletku svršilo se tim da je Šaca bio poslužen dudom, onim krupnim »španskim« dudom kakvog nadaleko nije bilo, a nabrala ga je Jula sama

da utuviš ovo: traži druga, traži stubac kući; a već meni tamo kako je da je, nego se bar ti ne muči i ne zlopati na tim vašim svetu, kaže! A ja ću se, kaže, strpiti i pričekati tebe!

— Za ime sveta, pa zar se baš tukli!... A koji im je đavo u tim godinama?! — Formalno tukli. Po selu samo o tom i govore. Idem da čujem još štogođ. Službenica!

I dok je on nju smatrao kao nedostižni ideal, kojega je samo izdaleka smeo posmatrati i mislio da je i samim tim već srećan i presrećan, — dotle se, kao što se već uveliko pripovedalo, on, Šaca, s njom čak i sastajao u bašti i

Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

A čim se iziđe iz varoši i sagleda groblje odmah se oseti miris od tamjana. I, što bliže groblju, njegovim zidovima, tim jače iz njega tamjan, plač.

Kakav je došao: ljut, prek. I zašta takav? I plače se dok god traje služba u crkvi. I zato, što bliže kraju služba, tim jači, užurbaniji plač.

Lice joj sitno, staro i puno nekih belih, velikih malja. Usta joj i vilice sve obrasle u tim maljama kao u nekoj bradi. Samo joj oči krupne, bele.

Samo joj oči krupne, bele. Onako uvijena u krpama, naročito oko glave te joj se lice gotovo ne vidi, sa tim svojim zavežljajima i torbama, kao neko klupče vuče se i puzi po ulicama, jednako vičući i nudeći bilje, trave.

Naročito otac joj. I, šta su mogli da čine s njom? Da je bez dece? Onda se zna šta se u tim prilikama radi. Dâ se otrov da ga dobrovoljno popije. Ali, šta će s decom.

sa crkve iz Šapranca, meni se uvek, uvek kad god sam čuo to njihovo tiho, prostrano, grobljansko zvonenje, zajedno s tim zvonima pričinjavao i on, gde onako zgrčen, gegajući ide ispred sprovoda, vodi, kao pokazuje mu put za groblje

Iz očajanja. Ne znaju šta da rade. Što više stari, raste, tim gori. Niti živi, niti mre. Dugačak, bled, a bez krvi snaga, nežna mu, nežna... više mrtva.

Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE

— O, slatki gospodar-Ljubo, dobro došli! Otvarajte kapiju! — viče ushićena gospođa Jelka. Dakle, naš Ljuba je bio u tim kolima, pa sišavši pozdravi: — Dobar dan, jeste l’ radi gostima? — O, drago nam je; izvolite unutra. Sad idu unutra.

— Što se štafirunga tiče, s tim sam zadovoljan, al' osam stotina je vrlo malo za trgovca. Ja sam želeo bar da mi žena toliko donese koliko ja imam, al

— Moja Soka zasad neće dobiti više od dve hiljade i štafirung. — Dobro; ja sam i s tim zadovoljan; ja hoću. — E dobro, dragi. Sad opet ja iskreno da pitam šta vi imate? — Imam dve kuće u O.

Ako se uda, sve će iz ruke ispasti. Misli se ne bi se Čekmedžijić s manjim zadovoljio, a drugo da mu u rukama ostane. U tim mislima legne i zaspi. Sutradan, kad ustanu, skupe se na fruštuku. Frajla je kući otišla, jer će se tajno razgovarati.

— Znate, on je bogat, a nema dece, pa će vremenom moja deca sve njegovo naslediti. — Ja sam zadovoljan i sa tim što sad frajla ima. — Vi ste još mlad, pa se sad svačim zadovoljavate, samo kad vam se devojka dopada.

Štaviše, svuda govori da se nikad udavati neće. S tim je interesantnija. Sa čika-Gavrom voli da se šali i rado ga prima, ali ne zato što ga voli, no što je on šaljivčina.

Gospođa Evica je imala tu slabost da je rado bila provodadžinica. Srce i duša joj je bilo ženiti i udavati. Ona je tim sebi kredit pravila.

— Dobro jutro, frajlice! — pozdravi Čekmedžijić. Bilo je posle podne, i Čekmedžijić doista nije hteo tim frajlicu da osramoti, no videli smo ga da je malo zbunjen; tako isto kad je došao do sobnih vrata, čistio je đonove,

A i vino je osobito. Dođe i do pevanja. Gledićka vrlo lepo peva, pa s tim ljude tek većma uzbuđuje. ČikaGavra ne može više da odole. — Ta nema vam para, gospođo!

— E, drage volje, otseći ću. i tako skriju se i otseku nokte, te s tim je uklonjena bila i poslednja prepona koja je mogla ženidbu pokvariti. Odu u crkvu. Po časa — pa je svemu kraj.

— Pa, baš da vidiš, Alka, nije nikakva ni sreća s tim Milivojem. Bekrija, kartaš, noćnik, okukao je u kavani. Marko mora po njega pandura da šalje; brani ko za njega.

Odlazi on i u Ćirkovićevu kuću. To mu niko ne zabranjuje, pa ni sama gospođa Mica; štaviše, voli — bar joj se tim povod daje da može pred svetom Alku bockati, a da bude sama zavesom sačuvana od podlih jezika.

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

snagom one vere koju je osetio čim je vest o ulti— matumu saznao posle podne na završetku onog pisma, te bi gomila tim njegovim rečima s mesta morala poverovati i otići kući da se sprema.

Zbilja je strašan izgledao u tim trenucima. Posle smo mu zadugo govorili, i ja i njena tetka, koja je zaista pametna i prisebna žena, i svi oni iz

Kome? Eto gledam ja sad širokim očima onu veliku iluziju. Bilo je jedno snažno koleno ljudi i sam tim planinskim divovima pripadao. Ono je shvatilo život kao žrtvu.

Afrika

Dok govori, osećam kako jesenašnje nazebe, i sve nazebe od rođenja do danas, ovo sunce izvlači iz mene. Zauzet tim osećanjem ja i ne čujem dobro sve njegove reči, ali ih potvrđujem glavom i smešim se.

Mi ćemo samo do njegovih plantaža ići zajedno a onda ću ja produžiti sam. On o tim plantažama baš razmišlja određeni broj sati.

Afrike, kao i Italije, izgleda da spada u vreme egipatske i feničanske kulture, čiji se sitni predmeti često nalaze u tim kamenim naseobinama.

Džinovska drva sklapaju svoje grane nad drumom, ptice lete po tim živim svodovima kao napuštenim tvrđavama. Neke dodiruju krilima automobil koji čudno šišti u ovoj tišini.

To je jedan jedinstveni rasadnik sveg bilja koje se može naći u tamošnjim gorama. Guvernerova palata dominira tim vrtom, prostranim proplancima i širokim stazama; ničega što karakteriše jednu varoš: nijednog dućana i nijedne kafane.

Oboje su izgledali tom tišinom i tim mirnim ritmom tako prostrani i tako večiti, da bi čovek i nesvesno zamislio kako se njine tamne pleći produžuju u

Kako se ne uzbuditi onda tim! Stegnutog srca, kao deca u noći, ja osećam skoro nelagodnost od ovog džinovstva u prirodi.

Nad svim tim lete ptice žute kao savana, ili najfantastičnijih boja kao plodovi ekvatorskog bilja. Svuda se ukrštaju staze izgažene

Najzad evo pravih sveštenica Noi i Sati, na ramenima mladih fetišera. U tim godinama devojčice kod nas još igraju školice, ovde su one direktorke božanskoga i ljubavi.

Nesporazum je očevidan, i sad smo sasvim u nezgodi šta ćemo sa tim rastuženim devojčicama. Da bismo zataškali zbunjenost, pronalazimo za njih neku alvu u konzervama koju sam poneo iz

Jedna stvar je sigurna, a to je da svaki čovek samo tim što je iz ljudske vrste, i što je rođen, nije po pojmovima primitivca već čovek, tj. član plemena.

trenutka, ma koliko zanimljivo i čudno da je bilo ono što sam video — predeli, klima i stanovnici — ja sam pred svim tim bio ipak samo spoljni posmatrač.

Popović, Jovan Sterija - TVRDICA

JANjA: Kir Dima je moju prijatelj. (Čita.) O, dulos sas, kir Dimo! E, e, e, kala!... Tim, tim, tim!... Pošten čovek! Kala, kala. (Pogledi u Jucu.) Dušo Juco, idi u tvoja soba, imam jedna mala špekulacija.

JANjA: Kir Dima je moju prijatelj. (Čita.) O, dulos sas, kir Dimo! E, e, e, kala!... Tim, tim, tim!... Pošten čovek! Kala, kala. (Pogledi u Jucu.) Dušo Juco, idi u tvoja soba, imam jedna mala špekulacija.

JANjA: Kir Dima je moju prijatelj. (Čita.) O, dulos sas, kir Dimo! E, e, e, kala!... Tim, tim, tim!... Pošten čovek! Kala, kala. (Pogledi u Jucu.) Dušo Juco, idi u tvoja soba, imam jedna mala špekulacija.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

On je bio jako naklonjen tim svojim vojnicima. A selo Mahala, gde su se bile smestile njihove porodice, i nije imalo izgled pravog sela.

U tim kolima koja su došla iz Vijene, sedeo je čovek koga je Dvor bio izabrao da u Temišvaru zavede, među Rascijanima, reda.

Bio je to strog ukor sa najvišeg mesta i Garsuli je znao šta piše u tim pismima. Ukor je bio „ex Consilio Bellico“ i težak udar za starog vojnika.

U Beču smatraju da je onaj ko je savetovao da se tim oficirima izda apšit iz vojske, morao sići s uma. On, Garsuli, lično, želi da se vidi s tim oficirima.

On, Garsuli, lično, želi da se vidi s tim oficirima. Da se sa njima malo porazgovara. On je uveren da će ih, posle toga, proći volja da traže otpust u Rosiju.

Trebalo ih je povešati još za vreme rata na Franceza. A, sem toga, pa baš i da odu u Rosiju? Tim bolje, ostaće ovde prost i neuk narod, pa će biti lakše sa njima.

Žalosno je da carevina, zbog ovakvih, gubi toliko valjanih vojnika.“ A šta drugo ostaje tim Rascijanima, kad je tako, nego da se sele ma kuda?

Engelshofenovi oficiri se nisu nimalo trudili da budu ljubazni prema tim, bečkim, koncepistima i auditorima. Uza zid bilo je postavljeno svega nekoliko čamovih dasaka, kao klupa.

Oni znaju da Srbi u tim okruzima drže 45 ukrepljenih mest. Oni znaju kako je završio provizor dvorski, Josif Joanovič, koji je imao nekakije

Međutim, Đurđe je bio slavna junačina i takav, a najmlađi. Lep kao Ciganče. Đurđe je bio uzeo stav „mirno“ pred tim Venecijanom, crven kao rak, pritegnuv sablju uz but.

Ova varoš iza njega, sa tim visokim, crkvenim, tornjevima, ostaće kao i to Sunce, koje taj brbljivi Grk toliko spominje, a on će otići.

je došlo tako toplo, da su se bagremovi rascvetali pre vremena, ludo, kao što mlade buknu, od rakije, kad su svatovi u tim krajevima. Temišvar je bio čuven, tada, i po ljubičicama, krupnim, modrim, a gustim po grobljima, koja su bila velika.

Teodosije - ŽITIJA

Posle ovoga svršivši jutarnja slavoslovlja, a za tim i božastvenu svetu službu, opet svetoga dozva prot sa svima igumanima i starcima i sa svima pridošlima, i blagosloviše

prokletstvom njihove zle jeresi, pošto su ispovedili obrazac vere, i pošto je pročitana molitva nad svetim mirom, tim svetim mirom zapovedi pomazati ih po svima čulima i da budu verni sa nama.

igrališta i pozorišta ishođeni pokušavahu da i njega silom sa sobom povedu, ali bi se on od ovih istrgnuo govopeći da u tim stvarima sa njima neće drugovati. I tamo ne htede ići.

ćeš, dakle, većim grehom od ovog progneviti Boga, ako ne izađeš i ne nađeš kosti njene te ih u zemlju ne pogrebeš, i bar tim ne umiriš Boga prema sebi“. A sveti, molitvu, tvoreći, ništa im ne odgovaraše.

I pogledavši na stenu starčevu i videvši pešteru njegovu kao da je mnogim svećama osvetljena, začuđeni tim, govorahu: „Kad odosmo, starca samoga ostavismo. Pa ni ognja ranije u pešteri njegovoj nije bilo.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Narodne mase su se mirile s tim da podnose neiskazane teškoće i patnje radi društvenog i nacionalnog ideala. Pokušajmo da sa više detalja iznesemo

O svim tim prirodnim i istorijskim predmetima ima dinarski čovek pored starih, tajanstvenih, kadšto mračnih priča, još češće

Pesma opominje one koji se zaboravljaju: „Narod vas je učinio tim što ste.“ Pesma naročito poštuje Karađorđa, ali posle njegova bekstva 1813. god.

su navike čudna suprotnost vrlo ozbiljnim navikama kod pravoslavnih, čiji se običaji odlikuju izvanrednom prostotom. Tim je posavskim katolicima bliska mala grupa katolika koji su poreklom iz Dalmacije a doseljavali su se u Bosnu u toku XIX

Među tim uticajima ima ih koji datiraju iz turskog doba i mi smo ih označili kao uticaje tursko-istočnjačke civilizacije.

Stručnih ispitivanja o tim uticajima nema. U ovom se pogledu može samo utvrditi veliki uspeh novih humorističkih priča turskog pisca

Uzroci su njihovu iseljavanju moralne vrste. Pošto se nisu mogli pomiriti sa tim da podnose mrsku nasilničku vladavinu koja ih je satirala, napuštali su zavičaj ne obazirući se na materijalne

Gotovo celokupno stanovništvo se odlikuje blagošću i uljudnošću, uglađenošću, taktom i razboritošću. Tim se osobinama ima zahvaliti, što su oni uspeli da osnuju Republiku, jedinstvenu u svojoj vrsti, i što su nalazili

Ipak, zadruga i ona toplina u odnosima između članova zadruge nisu onako živi, a sa tim dolaze i druge razlike. Stanovništvo centralnog tipa nije se onako razvijalo kako su se od srednjeg veka do danas

Pod tim razumemo uticaj surovosti i nasilja gospodara na mentalitet ovoga stanovništva ili i posledice podražavanja ovim gospodar

centralnom tipu, oni što vrlo malo govore i u govoru kratko seku, čisto se dusnu kad ih pitate o pričama i pesmama, i tim kažu kako su to besposlice i zaludnice, jer to nije „rabota“, pravo zanimanje čovekovo.

Ipak su ove promene ograničene samo na pojedine, periferijske grupe i prirodno je što je u tim mešovitim grupama nacionalno osećanje vrlo slabo.

Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše

Za tim stolom zaista je bilo teško sastaviti neki potpuno trijezan oglas. Da bi im misli bolje tekle, čiča i krčmar uzeše u po

Zbog toga on oprezno napomenu: — Molim te, lakše malo s tim tvojim noktima, strah me je! — A i ti, dragi prijatelju, ne mrdaj mnogo njuškicom ispred mog nosa, jer, znaš kako je,

Nušić, Branislav - POKOJNIK

ALjOŠA: Da! (Čita.) „Zdelaj odolženije, perestanj dumat obo mnje, tim zdelaješ menja sčastljivejšej ženščinoj na svjetje”.

PAVLE: Slušajte vi mene, Aljoša, čovek se podaje ženskim ćudima; biva to i biće. Svi smo mi slabi, ali ne dotle da tim ljudima žrtvujemo i svoju sudbinu. To samo malodušnici čine, a mi to ne smemo biti.

ANTA: Reći ću ti. Patiš li od srca? SPASOJE: Da, nešto malo. ANTA (zvoni): Razume se, to ti i pripada u tim godinama. XII ANA, ANTA ANA (dolazi): Molim! ANTA: Ana, donesite čašu sveže vode. ANA: Molim! (Ode.

SPASOJE: Pa šta hoćeš tim da kažeš? ANTA: Ta krivokletstva, sedam lažnih uverenja, četiri advokata i nasledstvo. Pogledaj ti u ta tvoja

Varate se! Za vas bi jedini izlaz iz situacije bio kad bi se vratili tamo odakle ste i došli i pomirili se s tim da ste mrtvi. PAVLE: Da, to bi bio jedan izlaz iz situacije, ali ima još jedan, i ja sam se za ovaj drugi odlučio.

AGNIJA: Ako, volim opet da vidim. (Šapćući joj.) Pravo da ti kažem, ja se ne slažem s tim da obučeš onu belu svilenu pižamu prve bračne noći; ja sam za liht plavu košulju. VUKICA (ocu očajno): Eto, kažem ja!

SPASOJE: Kažem joj, to su izvesne brige koje su naše zajedničke, ali koje će proći, proći će. Ja njoj nikad o tim stvarima ne govorim. Šta će joj? LjUBOMIR: Ne bih hteo da ostanem krivac u očima svoje verenice.

SPASOJE: Ne razumem. PAVLE: Trebalo je da vas vaš zet upozna s tim, jer vi u ovome trenutku treba da znate svu težinu svog položaja. SPASOJE: Moga položaja? Zašto moga?

Izvolite, molim vas, sedite! ĐURIĆ (sedajući): Dakle, radoznao sam, jeste li postigli što? SPASOJE: Ništa. S tim čovekom ne može se ništa lepim postići. ĐURIĆ: A razgovarali ste?

ANTA (diže se i kao hteo bi da pođe): A ovaj... ono kod suda?... Ne volim nekako s tim sudom da imam posla. SPASOJE: Rekao sam ti, ono ću ja da guram i već sam preduzeo potrebne korake.

SPASOJE: I za policiju je vrlo interesantno. MARIĆ: Mislite li vi kazati što bliže o tim mojim radnjama i mahinacijama?

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Ja ću otići. dovoljno sam lud za to. Na tim ostrvima čitavo je čudo zlatnog peska, palmi i majmuna. Izdresiraću jednoga da ljudima zavlači šapu u džepove i dovesti

Mita joj svako jutro donosi novine i mleko pa može da ubaci pismo i poneki cvetić, ti nećeš imati ništa s tim. Sada mi je bilo jasno.

Složih se s tim da ima, iako sam znao da laže. Njoj ni nakraj pameti nije bilo da postane arhitekt, iako, sudeći po zečevima nakazno

Nisam imao snage da se ljutim, iako me je ona odbacivala tim „gle”. Rekoh joj da greši, ali se ona opet nasmeja odgovorivši da svi grešimo tu i tamo, mada to nije preterano važno.

- Rekoh joj da sam imao očuha, ali da ga više nemam. - S tim je raščišćeno! - dodao sam, a onda joj pomogao da dojuri iz Mrtvaje neke patke i pokupi jaja koje su one razasule

Poželeh da pođem tim pravcem ili prema obali mora, a odatle, o Bože moj, odatle brodovi plove na sve četiri šašave strane sveta.

Ostalo ćemo već pronaći, Rašida! - A ako ne pronađemo? Hoćemo li i onda ići s tim ruksacima kao vojnici na maršu? - Ne. Ne kao vojnici. Vojnici idu zato što moraju.

Bilo je mnogo štošta u njegovoj knjizi, ali to su već bile gluposti. A i šta nisu gluposti po tim knjigama? „Aco pozajmi sto kinti, vraćam sutra!” - zaricao se neki bivši trećeškolac na koricama istorije.

- To su porodične stvari! - rekla je kratko. - Ti nemaš ništa s tim! - tvrdoglavo je odbijala saučešće, a onda iznervirana mojim neslaganjem da ja imam mnogo toga s tim, da ono što nju

- tvrdoglavo je odbijala saučešće, a onda iznervirana mojim neslaganjem da ja imam mnogo toga s tim, da ono što nju boli boli mene, rekla da zavežem: moj otac nema železničarski opasač i ja ne znam kako to boli.

- Ali, on nije onaj pravi, Rašida. On je ja. I to je ono. To je ono, ne shvataš? - Ne, šta ti imaš s tim? Ona njega voli. - Ti si glupa, Rašida. Ona njega ne poznaje. On je ja, zapravo ono što ja pišem, a to znači opet ja!

- Šta si radila s tim ustima, ako boga znaš? - skočio sam na noge kao da mi je neko potpalio vatru pod tabanima, a ona je počela da se smeje.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Badava hoće Čamča da povisi taksu, gospodar Sofra ne dopušta. Donekle tako igrali, i svrši se tim igra, da je gospodar Sofra pokraj makovog keca ostao platka. Ljutito baci kartu o sto. Svi se smeju.

Sad već sedaju. Sve valjani, jaki kočijaši. Kola tako izvatirana sa bundama, da prema tim kolima na „ajslibanu” salonski kupe nije ništa. Još poslednji put gospodar Sofra digne uvis Šamiku i poljubi ga.

Gospodar Sofra probudi Čamču. — Hej, Čamčo, evo sela! Kuda ćemo sad? — Šta si me budio? Znaš ’de smo, samo tim putem treba dalje ići, pa ćemo doći u drugo selo, pa onda opet u treće, i tu ćemo opet stati i konje raniti.

Pozdravite ga i pozovite ga u moje ime na ručak, a ja ću sutra već karuce po njega i vas poslati. S tim bude kraj. Blagodare, poklone se, i odu. Kad dođe u mehanu, a Čamča sve igra po sobi.

Komesari odu, a putnici sutradan opet se krenu. Nisu dugo putovali, i dođoše tim starim putem do Vaca, pa onda preko dva Dunava prispeše u varoš U. XI Kad kući dođoše, radost velika od sviju.

Svi se smeju — i tim je „maskenbalu” kraj. Posle ispitivaju ko je šta bio. Doznalo se da je prosjak — Krečar; nije ga bilo na balu;

Zar sinoć nije bilo dosta? — Učini mi, Sofro, po volji, nećeš se kajati. Znaš da sam tvoj razbibriga, a s tim učinićeš mi veliko dobro. — Kakvo dobro?

Hoćete pristati na to, ako moj otac saizvoli? —— Moram se promisliti . . . za osam dana daću vam odgovor. S tim bude kraj razgovoru.

Prolazili su meseci, on jednako tamo dolazi, iz čistog, nevinog naklona, da devojci bolest s tim olakša. Laćman se oženi; opet Juci zadata nova rana.

Malu kuću ustupi Peri i isplati mu hiljadu forinti, kao Legat. Pera primi hiljadu forinti, ali nije s tim zadovoljan, ište polovinu. Šamika ne odgovara. Poruči jednom zidaru i jednom građaru da dođu k njemu s alatom. Oni dođu.

— Dug termin. — Posle tri godine, ako ne dođe bolja partija od mene, onda ću je uzeti. Budite s tim zadovoljni. Dalje ići ne mogu, a zadatu reč ću održati. Mati se i s tim zadovolji.

Budite s tim zadovoljni. Dalje ići ne mogu, a zadatu reč ću održati. Mati se i s tim zadovolji. Saopšti to i Paulini, i ona je zadovoljna. Udadba joj je osigurana. Šamika ima velika poznanstva.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Teška i puna, ludo vesela u tim mesecima, ona je posle porođaja slabila i ružnjala, postajala tiha, a okrutna prema slugama i sluškinjama.

Seobe mu behu dosadile i nemir koji se ni u njemu, kao ni u svim tim njegovim ljudima koje je vodio, nije stišavao. Bio je prošao sa porodicom, duž Dunava i duž Tise, skoro sva veća mesta,

Nad tim šumama što su se videle sa svih strana, zatreperiše zvezde i zazričaše nebrojeni popci. Začudiše ih prva brda na koja

da zameni polkovnika, znao je da će ga ovde učiniti potpolkovnikom puka i bilo mu je stalo da danas sve dobro prođe. Tim više što mu, sinoć, Komesar nije pomenuo unapređenje, nego mu je, naprotiv, do duboko u noć, govorio o glupostima koje

Kao sa njegovim najdražima, tako beše i sa pukom i sa crkvama i čitavim tim narodom, što nije znao ni kuda će, ni šta će.

Mratu. I sv. Mrata mu pomože, utoliko što ga među tim mnogim vinom, čašama i gorućim svećama seti brata njegovog Aranđela, koji je imao običaj da pri sklapanju trgovačkih

Sva ona brda u daljini... grad, krovovi... tamo oblaci... sazvežđa... to nebo puno svetlosti? Kad se pred svim tim ućuti? Je li i onda kao da prolazimo bezumno... bez smisla... je li moguće da je sve to jedna bezdana praznina?

Brat mu je u tim brigama bio tako lak. Na putu, on bi ga se setio kao nekog neočekivanog dužnika, čudnog, pod vojničkim klobukom, među

gospoža Dafina nije ni vikala, ni lenjovala, ležeći na ćilimu prostrtom po patosu, niti je pred njim sedela među tim ženama. Dan je bio za njih, a veče je bilo za njega. Za njega nije bio onaj kikot, ni ta ćeretanja, ni sve to.

Gledala ga je modrim očima, hladnim i divnim i tada, u kojima nije bilo ni trunke žara. Pa ipak, Aranđel Isakovič je tim više ludeo, što je i tada, u tom hladnom pogledu, nazirao njenu volju: da sve to tako ima da bude.

Tresnuvši glavom o zemljanu peć, kraj postelje, dođe joj da viče, od straha, u taj zid, videvši šta je učinila. Tim pre, što je Aranđel bio te noći tako neiskazano odvratan, slab i smešan.

Da mu je neko došapnuo da ženu i decu i nema više, on bi i to bio poverovao, u svojoj samoći, u tim kolima, u kojima je jedva mogao da se ispruži od klobuka, gajtana, kotlova i sedala.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Tim mlekom zakuvaju kolač i nađu mače koje nije progledalo pa njegovom šapom zamese, i taj se kolač da momku da pojede.

To su one prilike, gde majka suviše često rađa, pa joj dosadi i poželi da proredi. I samo u tim slučajevima roditelji požele ili da im se deca rađaju ređe, ili da im se više ne rađaju nikako“ (isticanje dodato).

⁶² Vrlo je lako činjenički pokazati da se magijski postupci čiji je cilj da žena bude jalova, ne vrše „samo u tim slučajavima“ (kada žena suviše često rađa), već i kada ona retko rađa, pa čak i onda kada nije ni rađala.

ili izvesnim rečima predstavlja nešto što je ili nemogućno, neizvodljivo ili što je trajno neplodno, kako bi se samim tim postupkom sposobnost začeća učinila nemogućom.

⁸⁷ Njima se negira da je dete lepo, da su mu se roditelji radovali i nadali, pa se samim tim veruje da ono nije ni za zle sile interesantno.

To kravajče dete načne sa tri strane pa onda dete, kravajčić i sve kućne kašike stave u džak. Jedna osoba s tim džakom zađe tri puta oko kuće.

Reči „deran“, „dečkovan“, „manjak“ i druge slične otkrivaju i malo podsmešljiv stav prema tim momčićima.¹³ Sima Trojanović navodi da se u Donjem Uncu za momčuljka kaže „prlabuč“, a ova reč označava dečaka „koji je

ženske poslove, pa su samim tim i nešto što je „nečisto“. Ocu, posebno onom mladom, koji još nije stekao autoritet u svojoj porodici, zazorno je da

).⁴⁰ Ovde se dečje narodne igre razmatraju s aspekta njihove socijalizujuće funkcije, pa će u skladu s tim kriterijum razvrstavanja biti socijalno-psihološki.

O tim promenama može se doneti zaključak na osnovu dve vrste indikatora. Prvo, tradicijsko shvatanje deteta i njegovog razvoja,

izazvana dolaskom novog, opasnog člana, koji u trenutku rođenja pripada divljem, demonskom svetu, i koji se tek tim ritualima postepeno uvodi u kulturu. Zapravo, sve do krštenja dete je „nečisto biće“ (otud ga zovu npr.

Maksimović, Desanka - TRAŽIM POMILOVANJE

O CARSKOM SELU Kuda prođu car i carica ili konji carevi, tim putem sme proći sebar i vlastelin samo pošto se još jednom javi prolećni grom s neba, samo pošto još jednom padne

mu oči vide, nastaje kad on je na svet nastô, da niko nije voleo slično, da velika svetkovina ljudskog života tek s tim posta. Za svačije mišljenje detinjasto i jeretično.

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

u krugu na tepihu sede ljudi i žene pod budnim okom psihijatra — prva lekcija u ponovnom pronalaženju bliskosti među tim živim leševima je probijanje osamljeničkog kruga.

Kazala si mu sigurno da gubiš vreme s njim, kad stigoste do pite od jabuka. Nisi to smela da mu kažeš! – A šta bi sa tim vremenom'? – Mogla bih da se udam. – Pa, što se ne udaš'? – Reci to još jedanput i stvarno ću se udati!

Ko bi u tim ljudima uvaljanim u zelenkasti mulj mogao da prepozna domaločas ledena, sigurna u sebe i svoj uspeh, lica vozača koji su

I lica pod tim svetlom kao da ostare pre vremena; oči gube sjaj, a kosa postaje pepeljasto siva. To svetlo, pod kojim si odrasla kao

Zna da neće osvojiti svet. Aleksandar Makedonski umro je sa trideset, a car Dušan sa trideset i tri. Teši se tim da nije sve ni u osvajanju. Uostalom, ostaje još i osvajanje nekih lepotica, što takođe nije beznačajan cilj!

Sada ulazi pažljivije u vodu i uglavnom pluta po površini, bez nepotrebnih naglih pokreta. U tim časovima njegova opuštenost podseća na davljenika. Sve ređe ostaje u kafani posle ponoći.

Pederčina matora, misli sa besom — u tim godinama izigrava princa! Ali ringišpil i strelište brzo brišu Ljiljanine suze.

»S tim još nije, znači, gotovo!« pomisli, ne bez osećanja poraza. — Azra, Azra, Azra! —Još voliš da ponavljaš moje ime?

— Maneken za muški veš u Parizu. —Zatim dodati malo suvog grožđa, izručiti sve na zdelu, oprostite, hej, polako s tim! — i tako postupati sve dok se cela masa ne utroši. Kad je sve gotovo... Zaista je sve gotovo, pomisli, a reče: A Una?

— kako je to bilo pametno, povučeno dete, uvek negde u ćošku, uvek zagledano u slike iz Zabavnika, a sada, među svim tim nepoznatim ludima i ovom stokom od žirija koja se tamo za sudijskim stolom naliva državnim viskijem!

Želiš da po svaku cenu ostaneš vitak! Veujem i da spavaš sa tim svojim balavicama samo da bi se malo znojio (to je za tebe portabl-sauna, zar ne, dušo?

—Pravi gospodin! — kazala je žena nagnuvši se poverljivo. — Ipak, znate, kad samo pomislim da je neko od njih, tim istim rukama . . . — Ne, ne... — razmišljao je njen muž tonući sve dublje u stolicu.

Matavulj, Simo - USKOK

im je Božić, a običaj je od starine bio da se uoči toga praznika grad ranije otvara da bi se pazar ranije svršio. Tim bi se ugodilo i većini građana, koji su iste vjere.

“ Ali se svi u srcu radovahu, što se neće obistiniti njihova nagađanja, koja su činili toga dana u zoru, kad su silazili tim putem, biva, da će osvanuti mlak Božić. Jer poslovica kaže: „Sačuvaj nas, bože, vedra Božića, a oblačna Đurđeva dana!

Svi bjehu nezadovoljni tim odgovorom. Pop samo odmahnu glavom. Brkonja takođe to učini, pa reče: — Tô jest, kneže! Velika je ćesarovina i jaka

Mireći glad, Janko bi rado namirio i svoju ispitljivost. Pitao se otkuda tim prostim brđanima, pored patrijarhalnijeh običaja i našljeđene hrabrosti, njeka finoća u ponašanju, njeka prirođena

Jan i sestra mu Ludmila od prvog trenutka zavolješe ujaka i nađoše načina da se s njim krišom sastaju. U tim sastancima primahu od njega pouke, koje ih duševno preobraziše.

Popović, Jovan Sterija - ŽENIDBA I UDADBA

MATI: Nismo ni mi siromasi u boga. OTAC: Digla si je s tim prokletim modama pa i onaj koji bi hteo, ne sme da se usudi; a opet drugi traže koliko ne možemo.

) MUŽ: Mani se cmakanja, molim te! ŽENA: I dva golupčeta da ispečem. (Poljubi ga.) MUŽ: Ali, molim te i s tim tvojim ljubljenjem. ŽENA: Ja te milujem. MUŽ: Sad ja nemam druga posla nego da stojim da me miluješ.

MUŽ: E sad, ili da se čovek tuče s njima, ili da pobegne. MATI: Koga ćeš ti tući? ŽENA: Sve mi tim jednako preti. MATI: Zar nemaš šaka da mu pokažeš kako se tuče (podboči se), ded počni, da te vidim!

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

dečja književnost, i šta tačno pod tim pojmom razumevamo? Odgovor na ovo pitanje zahteva svakojaka uprošćavanja, ograničavanja, razdvajanja planova.

Tragajući za njenim počecima i odlikama, moramo se, bar za časak, pomiriti s tim da sâm naziv pokriva čitav niz dela nejednake vrednosti, i nespojivih težnji.

Od Veka Prosvećenosti interesovanje za decu neprestano se pojačava, pa se, u vezi s tim, i dečja književnost sve bujnije razvijala.

Onim pridevom „dečja” počinjeno je svetogrđe prema uzvišenoj samosvesti Literature. Tim ograničenjem ona kao da je priznala da ne drži mnogo do sebe, i da dragovoljno pristaje na niže mesto u redosledu

Odnos je, očito, složeniji no što se Kročeu, koji se tim pitanjem pozabavio usput, učinilo. Dečja publika nije jedini, ni tako jasno utvrđeni razlog postojanja onoga što je u

Činjenica je da postoje dobro napisane knjige koje i deca mogu čitati. Pozabavimo li se tim knjigama, možemo uočiti crte po kojima se izdvajaju od dela srazmerno teških za decu.

Kao da nekima teško padaju zahtevi umetnosti odraslih ljudi, i to baš ono što je u tim zahtevima najsloženije, najzrelije, najudaljenije od detinjstva.

se oslobodimo uverenja kako postoji veliki, glavni tok umetnosti reči, i daje ono što se do kraja u nj ne uklapa samim tim podređeno, manje vredno.

S druge strane, ni one retke tvorevine dečje književnosti čija je vrednost neosporna nisu, samim tim, „ravnopravne” sa najvišim književnim dostignućima; one su privlačne upravo po onome što je u njima posebno, što ih

jeste dečja pesma i kritika dečje pesme — tema koja se često oživljava u našim publikacijama, a da se stvari, samim tim, ne pomeraju mnogo napred.

tona i visina spoznavanja nisu primarni estetski činioci - presudnu ulogu igraju jačina vizije i veština u oblikovanju. Tim, sporednim odlikama mi, ipak, pridajemo određeni značaj: pošto su neki tonaliteti, sadržaji i iskustva pretežniji,

Umetničku lepotu ne treba poučavati istini, moralnosti i plemenitosti, pošto nas ona sama tim načelima i osećanjima duboko nadahnjuje.

Popović, Jovan Sterija - RODOLJUPCI

i izdajstvo; jer je svaki čovek sklonjen na črezvičajnosti, pa kad ne zna da može biti nesreće, trči kao slep za tim, i srdi se na svaku pametnu reč.

ŠERBULIĆ: Evo Nađ Pala; dobro bi bilo da ga na svoju ruku privedemo. ŽUTILOV: To je konzervativac. ŠERBULIĆ: Tim bolje. 6. NAĐ PAL, PREĐAŠNjI ŽUTILOV: Jo napot, Pali pajtaš! NAĐ: Sluga, gospodo. Kako ste?

(Odlaze.) 5. SMRDIĆ, NAPRED, POTOM ŠERBULIĆ, STUPE SMRDIĆ: Šta ste se toliko s tim razgovarali? ŠERBULIĆ: Čisto mi je sramota kazivati. SMRDIĆ: Zar je tako zlo? ŠERBULIĆ: Zlo nije, nego...

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Austrija je u toku XVIII veka imala velikih ratova, sa Bavarcima, Prusima, Francuzima i Turcima, i u tim ratovima su graničari, Srbi i Hrvati, sačinjavali najveći i najbolji deo carske vojske.

U svim tim improviziranim školama učili su se poglavito crkveni predmeti, nešto malo latinski jezik5 i svetovni predmeti, i u

Aprila 1793. dobio je produžene privilegije još za petnaest godina sa tim da ne sme štampati ništa što bi kritikovalo stanje u zemlji ili davalo povoda ma kakvoj tužbi.

I značajno je da je on tim jezikom pisao naročito posle 1740, kada je kod Srba stao preovlađivati ruskoslovenski jezik.

Sa tim priličnim brojem relativno spremnih nastavnika mitropolit Vićentije Jovanović otpočeo je nov prosvetni rad. Od tih rus

Slaveno-serbskій magazinъ biće u tim idejama opštekorisne nauke i opštenarodne prosvete. Po sadržaju to je bio sasvim moderan časopis, za pouku i zabavu,

nisu dobro išle u Beču, on se preseli u Trst, gde su mu ondašnji rodoljubivi trgovci srpski obećali godišnju potporu s tim da piše korisne knjige na narodnom jeziku.

Ali za glavne pisce francuske XVIII veka on malo zna i ne navodi ih. Razvijan pod svim tim uticajima, Dositej Obradović nije postao originalan pisac.

crkvenih zloupotreba, vodili borbu sa crkvenim ljudima i tražili crkvene reforme, i Dositej Obradović je došao da tim njihovim osećanjima i željama da suvremen i književan izraz.

je prvi dao sve razloge za upotrebu narodnog jezika u književnosti, i koji će svojim primerom pokazati kako se može tim jezikom pisati, bio je Dositej Obradović.

On tim jezikom piše od prvih početaka književnog rada, iako se prvo obrazovao na ruskoslovenskom. On je taj jezik naročito upoz

se u XIX veku ta misao nije dovoljno shvatila i što je srpski nacionalizam još zadugo zadržao konfesionalan karakter. Tim svojim idejama Dositej Obradović se ističe kao tvorac širokog nacionalizma srpskog.

Milićević, Vuk - Bespuće

Gavre ga je dobro zapamtio u tim danima gdje se, kao sjenka nekog crnog oblaka, vuče kroz kuću, podupirući se na debeo drenov štap i zastajući da se

Bilo je u toj kiši nešto prljavo i jadno, u tim tankim i uskim mlazovima koji se kvase i gube u nemirnim lokvama žute, blatnjave vode koja zalijeva kaljave drumove;

Gotovo dvije godine, ona je živila tim spokojnim životom; obilazila je majka više puta, zadržavajući se kratko vrijeme, svraćao je i otac da je vidi; jedino,

Uzalud zastajaše u praznoj crkvi posle drugih, na podnožju žrtvenika sa sklopljenim rukama; čim se je duže molila, tim se brže rušila njezina vjera sa njezinim nadama, i u duši ostajaše poslije toga jedna bolna praznina, ili tiho i nemoćno

Sremac, Stevan - PROZA

i junačkoga Miloša Obilića, mučenika cara Lazara i prokletoga Vuka Brankovića, a završio je svoju malo podužu izjavu tim: da će i on svojim slabim silama raditi da se ideali Srbinovi što pre koncu privedu, i zato poziva svakog slobodoumnog

Tu bi se pošalio malo s Nastom kafedžikom, koja je bila tako širokih grudi da je trpela najneslanije šale, tim pre što se već na njih navikla, jer ih već skoro sedam godina jedne iste čuje iz njegovih usta.

— Nije. — A koliko ti je, kućo moja, godina? — zapita tonom na koji se moralo odgovarati. — Trinaest! — E, hoće u tim godinama!... U tim godinama je, vidiš, moj otac umro od »šloga«! Nastade poduža pauza. — Pa kako se osećate?

— zapita tonom na koji se moralo odgovarati. — Trinaest! — E, hoće u tim godinama!... U tim godinama je, vidiš, moj otac umro od »šloga«! Nastade poduža pauza. — Pa kako se osećate? — prekide je gazda Radisav.

A sin razumede dobro taj pokret, i odmah se namesti uza zid da skloni leđa i sve što je tim pokretom očevim bilo ugroženo i u opasnost došlo. — Nego dosta je bilo komendije! veli gazda Radisav.

Radičević, Branko - PESME

Kada zađeš, o zađi krvavo, Sred kopalja, zveke i mačeva, Zađ' za goru dušmanski leševa, Kô što onda tim junakom zađe — Ta šta more jošte biti slađe!

O, moje srce pevanjem se žari, I tebi misli s tim da blagodari; O ne mož' biti, ne mož' nikad ovo, Jer slabačko je vrlo peva slovo.

lišćan vlas I orao što je na oblak stao: To malo tuge tišalo je glas; Al' što je tavna bila bliža noć, I njena sa tim rastila je moć. 27.

Još beše međ tim mlogo strašivica, No što je stalo do ti kukavica? Ma što zaosta, sve je čelik tvrdi, O Bog bi dao da vraga nagrdi.

22. I naš junak više puta Deklicama tim se vinu, Al' ga pecnu guja ljuta, Da ga želja zavek minu: Jedanputa tako dete Dade njemu i što ne te. 23.

Beži, beži, otle ajde, Oh tako me ne gledajde, Glaj me mačim i sabljama, Glaj zapetim tim puškama, Glaj me munjam', glaj topima, Samo nemoj tim očima!

tako me ne gledajde, Glaj me mačim i sabljama, Glaj zapetim tim puškama, Glaj me munjam', glaj topima, Samo nemoj tim očima!

“ Višega želja nije m' voljna, Sa tim je ona zadovoljna. Posle se oprašta8 redom; prvo sa Simom (Krstićem), posle 30 redi svršuje: (u predodećim poslednjim

Itd. za tim9 u 40 i nekoliko redova njemu o provedenom životu govori, i oprosti se. Pevac se oće i s10 drugim da oprosti.

još će biti drusta, Pobratime, sve sokola pusta, Divnu pomoć pokreni za nama, Da zlotvoru udvojimo muku, Da udrimo tim orlušinama, Da zbijemo zube mrkom vuku, Da skramo roge pasje vere, Što nam oće srce da poždere.“ To Mileta ...

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Mijesi česnicu dolje u slami, a odozgo, ispod žrvnja, brašno sve purnjavi po njemu. Pred tim skarednim prizorom djed je već gubio glas, mahao je i šištao kao gusak. — Ćuti, ćuti, džandarčino, ne pogani česnice!

— Šta bi moglo biti? — čudi se Sava. — Nidžo nije kradljiv čovjek pa da mu treba jatak. Ma koliko da je u tim stvarima bio čestit i neiskusan, djed Rade je za ljubav bio čuo bar kao za besposlicu o kojoj nije lijepo ni govoriti.

Svi su buljili u sliku nasred sofre, a niko i ne pogleda u autora, bradonju, kao da on s čitavim tim poslom nema baš nikakve veze.

Još su nekoliko puta kamarati zajedno odlazili kod Kečine Draginje, ali ni sami nisu bili načisto s tim koji od njih ide da zagleda i begeniše curu za sebe a koji je onaj sporedni, tek da se nađe kamaratu pri ruci.

Tako u sebi zaključi moj dobri djed, pa će ti se osokoliti da zapodjene razgovor i s tim — daleko od nas bilo! — ustavšim iz mrtvih.

prišili nadimak Car Dušan, tako ga iza leđa zovu i njegovi kuriri, pa i on sam nije sraskida da im ponekad poprijeti tim imenom. Jašta nego car, šta tu ima da se priča.

— Niko te nije gonio da se s tim tvojim rajthoznama natrtiš pred Grupu armija E. Još je sva tvoja sreća što si tur podašio kožom.

Sad se tim istim drumom, ispranim i obrušenim, drumom koji više nikud ne vodi, jedan prosijed čovjek pokušava vratiti djetinjstvu,

Eh, eh, tada sam prvi put zaplakao, osjetio sam da iza mene ostaje djetinjstvo. Peckao me je u tim suzama gorko-slan ukus našeg zavičaja.

Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

je doba, da probudim Hasanaginicu, i da joj kažem da se ti kući vraćaš prekosutra, i da te ona kod kuće ne čeka? Tim rečima? HASANAGA: Da više neću da je vidim, da mi se gubi, eto tako da kaš!

Dosta mi je svega! Svadba će biti za nedelju dana, to sam ti već saopštio, i s tim je svršeno! Nadam se da sam bio dovoljno jasan! HASANAGINICA: Nije baš svršeno. Ima još jedna sitnica.

BEG PINTOROVIĆ: A koliko ću poniženja da progutam, moš li ti to da zamisliš? Kako ću sa tim pred kadiju? Taman sve lepo uredili, ko ljudi... A kako Hasanagu — Hasanagu! — da molim?

Valjda si čuo. HASANAGA: Načuo sam ponešto, priča se. Nisam se raspitivao. BEG PINTOROVIĆ: Ne bi ja žurio s tim, al viša sila. Godine prolaze, nije ni ona, je li, u prvoj mladosti. Hteo ne hteo, moram da pravim svadbu.

Al ovde, gde je mesto mladoženji, ja vidim konja! Za koga moju ženu udaješ? BEG PINTOROVIĆ: Šta pod tim podrazumevaš? Šta tim hoćeš da kažeš? JUSUF (Sulju): Brzo, iznesi dete! Požuri!

Za koga moju ženu udaješ? BEG PINTOROVIĆ: Šta pod tim podrazumevaš? Šta tim hoćeš da kažeš? JUSUF (Sulju): Brzo, iznesi dete! Požuri!

Sve što poželim, sve mi postane kazna. Kad je dotaknem, ko da je guja dotakla... Priđem, ona ustukne... Pred tim strahom izgubiš i volju i snagu... Eto zašto je aga stalno ratovo... Besneo na drugim ženama...

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

kao bez glave trčkarali po kući i, uznevereni, preplašeni, sve više i više oko njega iskupljali, čuvali ga, te kao da su tim svojim neprekidnim prisustvom, nadgledanjem hteli da ga od nekoga otrgnu, zadrže...

Otvorio tu bakalnicu i, malo po malo, sâm, jednako radeći, stekao kuću, vinograd. Ali valjda kao razočaran tim siromaštvom, tekovinom koja je bila tako spora, mučna, a i što se tu, u novoj mahali, morao da drži na visini, da se

— Došô si? — Zaradova mi se on. — Eto dođoh. — Ako. Sedi, ponudi me. Pošto sam se rukovao s tim njegovim drugom, Aritonom, sedoh na stoličicu sproću Mite, do zida.

Ali se videlo kako bi on voleo da Ariton, i protiv njegove molbe, i dalje produži, da priča valjda kako je u tim kolima bila ona, baštovanova kći, i sa svojim drugaricama išla na sabor, pa su, tobož ne znajući da oni jašu iza njih,

rodbine, — jer ni njena rodbina nije smela da joj dolazi, bojeći se da time kao ne uvredi pokojnika, što bi mu tim svojim dolaskom „mešali se u njegovu kuću“, dolazili, „uznemiravali ga“.

i time da i same njih ne ponize. I zaista mati je imala živu muku s tim, ne mogući uvek da se kao što treba obuče, već zaboravljajući se.

Znaš da ću noćas, dok vi ... ja ću svu noć — ah, noćas! A opet to „noćas“ bilo je... Ona se seti šta on misli pod tim „noćas“. Krv joj jurnu. Htede da ustane, viče, ali nije mogla. Jedva se digla i odmakla od Ite.

Kostić, Laza - PESME

Ona me glednu. U dušu svesnu nikad još takav ne sinu gled; tim bi, što iz tog pogleda kresnu, svih vasiona stopila led, sve mi to nudi za čim god čeznu', jade pa slade, čemer pa

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Karadžića, str. 762 i 227) to se izričito i kaže, a za tim su se poveli i ostali. Istina, međutim, nešto drukčije stoji.

sl. Kao što je za umetnički prozni rad sasvim nevažna kategorija Teorije književnosti, tim pre ona ne može biti od značaja za narodnu pripovetku stvaranu redovno u improvizaciji, pri čemu je njen stvaralac

Malo vreme za tim prođe, al' eto ti jedne gospe po vodu. Kako ugleda Stojšu i maramu, a ona uzdahne, potom točeći vodu jednako je u nj

za devet godina, a kad prođe devet godina onda će mu kožu iz odžaka skinuti i ljudima na opanke raskrojiti, pa će ji u tim opancima poslati u svet da mu traže i dovedu verenicu, za cara caricu, sa kojom će obadva svoja velika carstva

Zmajeva mati mu rekne: — Srećan si što me odma pri prvom pozdravu materom nazva, i k ruci mi pristupi, tim si mi postao sin. Ja imadem pet sinova zmajeva.

On potjera tamo, i kad dođe bliže vidje da se tamo jedan već odmara. „Tim bolje — pomisli — bar ćemo biti u društvu!“ Pozdraviše se i zamalo pa zametnuše razgovor ko da su stari poznanici.

Pa ode svojim putem dalje. Maločas tim istim putem udare druga četiri čoveka, pa nađu onu istu kesu s novcima. Kad je podignu i videše šta ima u njoj, a oni

Sveti Sava rekne đavolu: — Pomozi bog! A ovaj odgovori: — Nije ti za tim stalo. — Kako si? — reče sveti Sava; a đavo mu odgovori: — Šta je tebi briga kako sam? — Kuda hoćeš?

— Kuda hoćeš? — upita ga sveti Sava; a ovaj odgovori: — Ni za tim ti nije stalo. — Šta bi radio? — reče sveti Sava; a ovaj mu odgovori: — Radio bih baštovanluk, kad bih imao mršave

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

Među tim ću ja kao sojuznik s druge strane načiniti diverziju. Tako će neprijatelj ili kapitulirati, ili konačno biti pobeđen.

Al Maksa nije ljubitelj vojske; kako je vidi, odma beži. JEVREM: Tim bolje. No sad, k delu! Komandu u kući primićeš ti; što rekneš treba da se izvrši.

No ovo zasad neka stoji, nego šta ću s novcima, s novcima? Jošt će najbolje biti da i ispod onog drveta zakopam. S tim ću mirnije moći na put otići i spokojnije spavati. (Obzire se najpre, otide i sakrije novce, da se opet vrati.

Šta su reči? Veresija. Jedan oće da se ženi, tu valja provodadžija da govori. Drugi ima malo espapa, so tim više mora da fali. Ima ljudi, koji rđav espap i male sposobnosti po skupe novce prodaju.

JAKOV: I najgora. MARKO: To samo muž kaže, kad mu počne žena čitati predike. Dajte ular, da ga vežemo. So tim će se seljak lakše ubediti. MILOŠ: Tako, tako, na moju dušu, biće dosta novaca. JAKOV: Pola moja, pola vaša.

Lalić, Ivan V. - PISMO

Ovde i ruševine Sarađuju, iz veka u vek, sa savršenstvom: Svetlost je halina duše i na tim stubovima Što mesto arhitrava ozbiljno vazduh nose. S vernošću istom, kao da ista je težina. A ljubav?

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

A opet je sa njima, s tim matorcima, lepo, na časnu reč! Uvek vam pale cigaretu zlatnim upaljačem, pridržavaju kapute, odmiču i primiču stolice,

Nigde čovek ne može tako dugo da se grebe kao na Adi Ciganliji. Bili smo savršeno uigran tim adadžijskih grebatora. Mama nikada nije shvatila šta, kog đavola, tražimo na reci?

—Znaš šta? Kad moja profesorka francuskog dočepa nekog sirotog pisca za gušu, pa počne s analizama slaganja vremena i tim sistemima, onda od najlepše pesme na svetu, kao što je, na primer, Preverova „Barbara“ (sećaš li se onogo o oblacima

— Molim te ko boga da ne počinješ opet s tim nesrećnim uslovima! —Molim? —Kako si se samo ti mučio! Pa zar me nisi najmanje dvesta puta vodio u taj bioskop gde se

odjedanput sam nekako primećivala da pada sneg i da su sve porodice sada iza osvetljenih prozora, mislim, u toplom i u tim sistemima. Uvati me paničan strah. Najradije bih se zavukla u rernu našeg šporeta i tamo prela kao mačka.

Sve nešto o ostavljanju, o suzama, o oblacima i tim fazonima — moglo bi mirno da ufura naglavačke u bilo koji spomenar iz prošlog veka. Prosto neverovatno!

U tome je štos. Ni ona njega, to jest, i obratno! A da li sam zaljubljena, baš onako, mislim? Pa sad, kako s tim stoje stvari: bila sam kao nešto zaljubljena jedno dva i po puta u životu, ali ti tipovi nisu bili baš preterano

Najpre je nešto kao dolazio u Beograd, pa onda iščezavao tamo po Švajcarskoj i Nemačkoj, a o Libiji i tim fazonima da i ne govorim! U čemu je bio štos? Ličio je na onog glumca Piter O' Tula, ali sasvim bez veze!

) Što se tiče njegovih slika koje je poređao uokolo, ni one ni kupci nisu bili bogzna šta. Jedino što se videlo na tim platnima, mislim, bilo je to da je Mišelino neverovatno drzak, kad se sa tako malo talenta upušta u toliko velike

Tip uopšte nije bio mutav, da znate. Ostali smo načisto paf! Šta da vam pričam o tim ludim danima moga prvog bekstva u životu, osim da od tog vremena uvek spavam sa budilnikom ispod jastuka — njegovo

Beda — svega 26 otmova! Kobnost — 13 koba! Truba. Osetih se nekako usamljena među svim tim maksimalnim gledaocima, od kojih je svaki težio najmanje 250 otmova, svejedno što me je Mišelino držao za ruku.

Moja varoš vam je, znate, načisto poludela za tim fazonima. Grnčari su imali pune ruke posla da snabdeju sva izafektirana mesta seljačkom atmosferom.

Popović, Jovan Sterija - LAŽA I PARALAŽA

ALEKSA: Alat čini zanat. Ja sam poprimao reči: „nadležno, podobatelno, kasatelno, u sljedstvu toga, povodom tim,“ i mloge ovakove koje strašno zveče, a ništa ne znače reči, te sam njima punio artiju, kao i mlogi drugi.

MARKO: Tako? A ima li u tim tvojim rumanma kako se gotovi ručak, kako treba biti dobra gazdarica i red u kući držati?

MARKO: Jes čula ti, gizdušo, nemoj ti meni mozak zavrtati s tim tvojim princezama. Nisam ni ja nikakav princ ni kralj, pak sam, fala bogu, lepo s tvojom materom živio.

JELICA: Ja sam njega mojom lepotom tako opčinila kao Sikharda Genoveva. MARKO: Vraška devojko, i s tim tvojim knjigama! 2. MITA, PREĐAŠNjI MITA: Gospodin baron su ovde svoju šnupntiklu zaboravili. JELICA: Šnupntiklu?!

MARKO: Jes’ čula, devojko, ja sam tebi sto redi kazao da ćeš ti meni glave doći s tim tvojim rumanma. Više da te nisam vidio s tim knjigama, razumeš li? JELICA: O, tatice, a kako ću se unterhaltovati?

Više da te nisam vidio s tim knjigama, razumeš li? JELICA: O, tatice, a kako ću se unterhaltovati? MARKO: Unterandluj se ti preslicom, šavom i

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

Njegov lik sam bio zaboravio, ali je očevidno bio grdno izmenjen, samim tim što me nije ni najmanje setio na onaj koji sam jednom video.

Nema u meni nikakve žalosti za tim, nikakve žalosti ali uzbuđenja: da. Da li mogu da napišem to jednom sad i više nikada?

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Moj najlepši venac što sam poljem brala, Učitelju svome baš sam jutros dala — Tim najlepšim cvećem, kao darom slave, Da ikonu kiti svetitelja Save.

Pa onda uzede pero s krčmarskog prljavog stola, I svojom mrtvačkom rukom zapisa sopstveno ime.. I za tim u budžak ode. Iz tanke polutame Strašno se kezila otud...

Po kašto zaškripe selom volujska drvena kola, I gavran nad njima grakne. Za tim se razgovor čuje. To se komšija Panta sigurno iz gore vraća, Pa žurno ispreže stoku i čeljad po kući psuje.

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

Voda, bistra i gusta i kao rastopljen metal, kao tela nekih životinja sjajnih i providnih. Stajaše nad tim izvorom čovek bled i u crnoj rizi. Crnorizac, dakle.

Ako deluje, ne mora da bude da ga ima. Ono čega ima, to je stvoreno, to je deo tvari, tvorenja, stvarnosti. Samim tim što smo se ukrcali u lađu stvorenog, mi smo postali stvorenja, i okružili se stvarima.

slatkog bruja zatrepti neka zaboravljena žica izlišno je mislim što u snu bežim u neke dublje tame kad se i na tim nebesima donjeg sprata javljaju burne eskadrile avioni providnih krila spuštaju se na periferijske terase niže od

Nušić, Branislav - OŽALOŠĆENA PORODICA

AGATON: Gubitak, nego! SARKA (Gini koja se zaplakala): Dosta, boga ti, prija-Gino, sa tim tvojim plačem. 'Ajde tamo na parastosu što si plakala, bilo je sveta, pa je i red da neko u ime familije plače; ali

DANICA: A tata? TETKA: On je davno, vrlo davno umro. Njega nisi mogla upamtiti. Ali otkud danas da me pitaš o tim stvarima? DANICA: Tako, palo mi na pamet.

PROKA (očajno): Pa dosta, bre brate, sa tim ukrštenim pitanjima! SARKA: Dade li ti bar kakav ukršteni odgovor? AGATON: Znaš kako je, nije mi odgovorio, ne mogu

Kad nam sutra starateljski sudija pročita: ostavljam sve svoje imanje svojoj porodici s tim da ga ona po međusobnom sporazumu podeli, mi moramo odmah odgovoriti: mi smo se sporazumeli! SVI: Tako je! Sasvim!

TRIFUN: Eto ti ga sad; gde pronađe prirodne zakone? AGATON: Jeste, prirodni zakoni, jer po tim prirodnim zakonima i on me je zamolio da ostanem ovde. TANASIJE: Koji on? AGATON: Pa zet, advokat!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Dobro, takav zakon u nas ne postoji. Ali evo ti sad prilike da sa tim škartovima raščistiš... Prvo bih njih pustio u borbu.

A kuće promiču, sve ih je manje, odstojanje od kasarne se sve više smanjuje, a s tim, čini mi se, iščezava i onaj bezbrižni život...

Često bi dobacivali artiljercima: „Lako je vama“. Bilo je u tim rečima zavisti, a pomalo i netrpeljivosti. „More ljubićeš ovu cevku!“ — odgovarali su artiljerci...

Po pucanju uviđam da sam blizu. Oštar prasak se razleže negde preda mnom. Čovek mora da se divi tim pešacima. Ginu kao stoka i niko ih ne žali; pa se još komandanti ponose brojem mrtvih.

Kad se razdani... ima vremena. Bila je magla kad smo izlazili na položaj i ništa se videlo nije. Pod tim zastorom oblaka stigli smo na miru i baterija je postavljena u blizini naše stare osmatračnice, gde je noćas bio

Ađutant mi tada reče da je komandant pre pola časa dobio izveštaj da mu je žena rodila kćer i tim povodom me sada šalje.

Neka pritajena želja vukla me opet drugovima. Bilo je nečeg nerazdvojnog u životu, pa i u smrti sa tim ljudima, što me je privlačilo kao magnet.

— Gospodine poručniče... — Ni reči! Hoću da saslušaš stražare i da mi tačno podneseš izveštaj, prvo: šta je bilo sa tim točkom, a drugo: da je pronađen. Jesi li razumeo? — Razumem!

„Šta? — veli ona. — Ti misliš, ja nisam primetila kad si je dodirivao nogom!“ — Znaš, jako društvo! I zaneseni tim razgovorom, oni prođoše, te me i ne videše... Kad malo posle, čujem: „U-hu!

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Znate već šta može misliti zdravo i veselo šesnaestogodišnje devojče. I selo joj je u tim snovima izgledalo drukčije, svetlije, i ljudi su bili meki, dobri, poslušni...

Nismo mogli sve odjednom da dignemo, reče kmet. — Prirez nije bio pokupljen, dopuni ga Bogosav. Znate, muka je sa tim prirezom: svet nema a ovamo treba. Tako će biti i s vašom kvartirinom.

ja moram biti srećna !« I pred njenim očima proleću sjajne, divne slike zamišljene budućnosti, ona se smeši tim slatkim sancima i u isto vreme čuje kako joj se drugovi gromko i veselo smeju.

« A Velimir se nagnuo Gojku pa mu šapće: — Kamo ti nove, lepe haljine, nesrećniče!... Što se brukaš u tim dronjcima! Doteraj se malo, podšišaj se, potkreši tu bradurinu... Otvori oči, ako hoćeš da poigramo uz mesojeđe.

Tužno je oborila glavu nad rekom, pa slušajući žubor i šapat bistre vode, čini joj se da sa tim zloslutim žuborom otiču i njeni majmiliji snovi mladosti, njeni najdraži ideali ...

»Šta hoće oni... o čemu to govore?... Kakvi đaci... kome oni trebaju ?... Aha, znam... to je od onoga« i sa tim sećanjem na devetoricu đaka pojavi se u njoj sećanje i na sve ono, što je u vezi sa tim.

to je od onoga« i sa tim sećanjem na devetoricu đaka pojavi se u njoj sećanje i na sve ono, što je u vezi sa tim. Ali je ona već navikla da ugušuje misli o tome.

jecanje, meko žensko srce ne mogaše odoleti i njoj grunuše suze, priteže još jače na grudi svoju ljubimicu, kao da je tim pokretom zaklanja od sviju stradanja i nedaća, što su je opkolile. — Jadnice!... jadno moje dete! Mučenice!...

O, da divne, retke sreće!... Čudne li lepote i radosti: priljubiti se tako uz majčine grudi, sakriti glavu u mraku na tim svenulim prsima, koje su te, nekad jedre i zdrave, othranile i podigle!...

Ona se diže sa stolice, raširenih očiju i bleda lica... Neka paklena odlučnost sevaše u tim široko otvorenim, velikim, crnim očima i ona se upi, zagleda se u Gojka, primače mu se još bliže, vrlo blizu, tako da

A ona ga gleda... gleda i čudi se toj iznenadnoj živosti njegovoj, tim čudnim pričama... — Pazite samo, nastavlja on, gledajući je živo, sevajući vatrenim očima i govoreći brzo, uzbuđeno: u

Ja ne znam... Boga mi, ne znam... Niti je smeo reći joj da ne ide: bojao se uvrediće je tim; niti bi mu milo bilo da pođe i ona. Muka!... Ona je pročitala njegove misli, pa se još sama dvoumljaše.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

Kažeš, Vasilije? VASILIJE: Da, gospodine, Vasilije. Vasilije Šòpalović. MAJCEN: Prestani s tim „gospodine”! Ime oca? VASILIJE: Miloš, gospodine! Miloš Šòpalović, bakalin iz Velike Plane! MAJCEN: Pol?

(Izlazeći sa scene, Drobac se skoro sudari sa Sofijom, koja se vraća sa reke. Tim sudarom su oboje iznenađeni i zbunjeni. Drobac, za trenutak, gleda u Sofiju sa zaprepašćenjem.

Zaista si ovde? Ah, kako je jadan!...” VASILIJE (suflira): „Ne gledaj me...” JELISAVETA: „Ne gledaj me tim pogledom punim tuge, suviše sam nesrećna i bez toga!” VASILIJE: Ne kažeš „nesrećna”, nego „nesrećan”!

Kako je on razumeo ovaj razgovor, otkriće se u desetoj slici.) SIMKA: Sekulu? BLAGOJE: Sekula sa tim zločinom nema ništa! MILUN: To će se viđeti! Još traje uviđaj na licu mesta! Još ni leševe nismo iznijeli!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Njegova namera, tim pesmama, bila je tada rodoljubiva, politička, anarhična. Intencija, sa štampanjem tih pesama danas, samo je literarna.

Intencija, sa štampanjem tih pesama danas, samo je literarna. Trojanske i mikenske aluzije u tim stihovima bile su hotimične.

Iako njegove pesme daleko zaostaju za tim monumentalnim tvorevinama u stihovima, TAJ OSEĆAJ je bio njihova glavna sadržina.

prošlog, vremena, pesnik je mišljenja da će čitaoca zanimati nešto podataka iz života pesnikovog i nešto komentara o tim prošlim vremenima.

na vojničkim školama i napustio je akademiju Vinernojštata, da bi mogao da se vrati i brani Ilanču. On se u tim borbama u Vojvodini bio toliko oduševio komandantom srbijanskih dobrovoljaca, Stefanom Knićaninom, da je sa njim otišao

Ni sa tim rukopisom ne znam šta je posle bilo. Rukopisi se ne vraćaju. Kopije nikad nisam imao. U poeziji, mene, i moje drugove,

Svi smo se nadali boljem, socijalnom položaju među narodima, posle tih pobeda. Vranicani je u tim vojnicima i oficirima video samo vojnike i oficire jednog kralja, opančara.

Pri tim demonstracijama dolazilo je i do tuča. Dugački Birimac i ja izlazili smo katkad, zbog toga, sa štapom ispod kaputa, a

Pa i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca nije bilo očarano tim svojim podanicima. Nije htelo dugo da dozvoli ni prenos kostiju tih atentatora.

Za vreme prošlog rata, Mađari su ubijali Srbe i Jevreje u tim kupatilima kao u klanicama. Ja sam iz Beča pošao u žaketu boje blago zelenih maslina, u cipelama belim, od kože

Zatim smo palili šibice i posmatrali refleks u zenici. Ja sam, posle nekoliko dana gađenja, imao duboko sažaljenje prema tim nesretnicima. Oni su, posle, katkad, tiho, pevušili.

Zamor na tim marševima stvarao je takvu deformaciju nerava, da smo već kod Zločova marširali ludi, kao neki legionari u Legiji

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

“ Šeret neki čiča, te me baš tim svojim početkom nagna da stvar pročitam do kraja, a kad sam već pročitao, hoću da prepričam i drugima.

Nisam se hteo odmah javljati ministru, želeći da se malo porazgovaram s tim raznovrsnim ludima. Prvo stupih u razgovor s jednim otmenim mladim gospodinom, i on mi reče da je došao tražiti

Dok sam se ja mučio tim bezuspešnim pokušajem da mislim o tom čudnom zakonu u toj još čudnijoj zemlji, ministar me gledaše s osmehom

— Uzimam slobodu, gospodine ministre, da vas zapitam o tim valjanim privrednim zakonima! — rekoh. — To su zakoni, upravo reći, klasični.

— Pa zar Skupština može i o tim naučnim pitanjima donositi odluke? — Zašto ne? Skupština ima pravo da o svima pitanjima donosi odluke, koje su obavezne

— Pa zar smemo mi ostati gluvi prema tim pokolima i tom zverskom postupanju naših suseda? — Nikako! — uzviknuh oduševljen njegovim vatrenim rečima — i od boga bi

Duboko sažaljevamo što je naš narod u tim krajevima snašla takva beda i nesreća; 2. Najoštrije osuđujemo divlje postupke Anuta uzvikujući: Dole s njima! z.

Ovde je hladno, kao da odnekud ima promaje. Kažem tim nesrećnim momcima da u mojoj sobi temperatura bude uvek šesnaest i po stepeni, pa ipak ništa...

Zar još nema nikakve zavere?” — samo ako se zadrži nekoliko dana više s tim najsigurnijim sredstvom za suzbijanje opozicije.

U tim važnim pitanjima niko nije hteo popustiti i stvar, malopomalo, dođe dotle da jedan drugog nisu mogli gledati. Ministar,

niko ne kvari harmoniju, nikakav vetrić ne uzdrmava mirnu, nepomičnu, površinu ustajale pozelenele bare, ako bi se s tim moglo porediti društvo te zaista srećne zemljice.

A jesi li, opet, ti čitao? — Ja?! — upita prvi ljutito, kao uvređen tim pitanjem. — Ti! — Ja? — opet ponovi onaj pitanje još ljutitije. — Ti, razume se; koga drugog pitam?!

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

U tim slikama vidim tebe, mila jeseni, iz mladosti moje i blagosiljam one dane, koji su sa dušom mojom sjedinjeni, te neće nika

A nebo se natkrililo nad tim dragocenim morem, čisto kao suza, plavo k'o što samo ono može biti, veselo, k'o što je srce radeničko...

A ti gledaš u sjajno nebo, u onaj zanosan trepet, pa se jediniš sa tim visokim svetilima, čuješ njihov šapat, osećaš kako te mašta vuče u visinu i stvara bezbroj mladačkih snova, i ti živiš

Ja se ukipio na stolici, pa baš ni mrdnuti. Samo mi oči blude po tom čudnom krugu, po tim tamnim senkama, što ka' prizraci mrdaju tamo i amo, a grudi, prepune nekog čudnog zadovoljstva, samo se nadimaju sve

Mi to svakad pevamo na komišanju. — Znam, znam? — Jes', vala, pa pitaj kog' 'oćeš. — A što ste šaputale pred tim? — E, pa, jes', tebe smo, kad nećeš da nam kažeš ime tvoje devojke. — Pa 'ajde, baš, da vi kažem. Ime joj Milica.

On je i dosad razmišljao o tim stvarima, a kako da ne misli sad, kad je već na pragu važnih događaja?... Ali eto, osim plašnje, ništa mu ne ide u

I tada nastaje ono, što se često u tim prilikama dešava: rasejanost, koja se brzo pretvara u nezadovoljstvo... Živa duša, toplo srce, traži hrane za sebe,

Sve to bi samo za trenut oka. Kako poskakaše, zlikovci razgledaše uzvereno na sve strane. Za tim dohvatiše puške po sredini, okretoše nam leđa i potrčaše napred. Pripucaše puške od nekud. — Uaaa! — Ne daaaaj!

Steže vilice, oči mu se pomutiše i on pogleda profesora tako dušmanski, kao da bi ga tim pogledom smoždio, uništio... »Ah, naplatićemo se!

To se vidi da je hteo naročito da me obori... Ah!...« I on steže pesnicu, ali je odmah za tim i otvori. Mržnja beše dostigla vrhunac i počela da se blaži i stišava.

Mi smo odrasli u izvesnim okolnostima, pa smo želeli da u tim istim okolnostima odrastu i naši praunuci. Eto, na primer — kaldrma.

Istina, jesmo se ponekad i šalili tim. Jedared Stanko berberin predloži, da molimo vladu i skupštinu, da se naše mesto smatra kao nepristupna tvrđava, pošto

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

PAVKA (zgrane se): Jevreme, pomeri se s mesta! Šta je tebi, čoveče? Gde bi ti mogao u tim godinama preoteti tuđu ženu? JEVREM: Pa znam ja da ne bih mogao, ali tako izmisle, na primer!

Ili, čekaj, briši „Građani”, pa kaži: „Braćo!” Jesi li napisala „Braćo”? DANICA: Jesam. JEVREM: E, dobro, s tim smo gotovi. (Misli.) Sad bi trebalo nešto i da se kaže ljudima. Ne može samo „Braćo!” (Opet misli.) Napiši...

JEVREM: Koje bruke? SRETA: Pa onaj tvoj govor deputaciji. Oni sad silno agituju s tim. Šta ti bi, pobogu brate, da onako postaviš stvar na svoje mesto? JEVREM: Šta mi bi?... Kazao sam ti...

JEDAN GRAĐANIN (ulazi kod Ivkovića i daje mu jednu cedulju). IVKOVIĆ (razmatra ceduljicu, objašnjava se nešto sa tim građaninom, uzima zatim šešir i zajedno odlaze). SRETA: Pa otkud kod tebe? JEVREM: Pa tako, izmešalo se.

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

da traži od ministra da se proglasi za varošicu iako je bilo u njemu četiri Cincarina i dvaput toliko špekulanata, a tim je već, naravno, kazano da ima i kafana i mehana I magaza, te prema tome je bilo isuviše razloga da na mapi Srbije

Eto tim se mislima zaneo Sreta razgledajući školu i svoj stan. Dugo je tako hodao i jedva se seti da treba da raspakuje i names

Stolice su sve čitave, jer se ovde svet još ne služi tim oružjem, ne zna još šta je to »nabiti nekom stolicu na glavu«. Po duvarima kafane puno svakojakih slika.

A i sam ćata je obično u tim prilikama nakitio i poslao kakav dopis; poslao u Novine koje su organ toga okruga u kome kuje u zvezde izdašnost

Tako je strahovita mržnja kad se u načelne stvari još i lične umešaju. No dalje s tim prizorima što tako strašno podivljaju naravi! Neću o njima više da govorim.

Taki smo mi! Ali ja ću već stvar popraviti. A mislim da je tim bolje sad vam ga predstaviti kad unekoleko već i dela njegova govore za nj. Ona će potkrepiti moj opis.

I gle, malo pomalo pa se obično čestitanje i skromno posluženje izmetnu u pravu čast, a to je tim čudnovatije što je sve išlo na račun ćir-Đorđev, a on, sem prolazećih vojnika ovoga ili onoga bataljona, slabo je koga

A onima pak koji se bave politikom, pisac preporučuje da je pročitaju, tim pre što joj je još i ta dobra strana da je kraća od sviju ostalih glava u ovoj priči.

za to i želi da ga u celini pročita (a takvih budala bilo je i biće u svakom društvu), neka potraži novine pod tim naslovom, broj 2-gi toga lista, ako ga, to jest, gde bude bilo.

ali je obećao da će ih zapamtiti samo dok mu jedared prenoće u glavi) — batali imena i razreši Miću, zadovoljivši se i tim što je ovaj lepo zapamtio i umeo da izgovori »Braziliju i Don-Pedra«, i pusti ga u narod.

Tako će se izvući iz škripca, opravdati ćir-Đorđa i selo i svu krivicu svaliti na telegrafistu. A Sreta je tim lakše pristao da se ne pošlje depeša i brzo se utešio jer mu je odmah pala na pamet jedna lepa ideja, koju ako izvede

Daleko tamo preko okeana u Novome Svetu koji pronađe Kolumbo za inat jezuitima i inkvizitorima španskim — tim neprijateljima progresa čovečanskog — desio se ovo dana epohalan događaj.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

A mi, na šta mi spadosmo, jao! Današnji čovek, sprovoditelj dijete Upoređen s tim džinovima, izgleda kao Malodobno dijete.

potčinjeni, gospoda oficiri, Od kojih nekima iz stražnjice praziluk viri, Oboriše glave ko da su na pogrebu: „Mi za tim ne osećamo preku potrebu!

SIROMAŠNI I BOGATI Nimalo ne zavidim svim tim bogatašima Milionerima i njinim pajtašima, Koji drhte, danju i noću, kao Kir-Janja Nad neizvesnom sudbinom svoga imanja!

Ali njena najveća dužnost — s tim se slaže svako dete Jeste da dugo živi. Majka je najlepši osmeh života, i ne treba se ljutiti Ako ponekad nešto i

Nema podneva, ni ponoći, Nema zime ni vrelog leta; Da mi je jednom tim krajem proći Gde se razgovetno, u samoći, Čuje komarac kad prošeta.

Počeo sam slati dopise nedeljnom listu „Republika”; neki su i objavljeni. Za mene je, u tim člančićima, najvažniji bio potpis na kraju izveštaja.

Petrović, Mihailo Alas - ROMAN JEGULJE

u more ona postaje polno potpuno zrela; 3˚ da moraju u okeanu postojati naročite oblasti za rasplođavanje jegulje; za tim se tu ona razvija i na 8—10 nedelja po rođenju, početkom proleća, rasturi se u moru, pa onaj deo što dopre do ušća reka

d. Pri tim putovanjima je proučavao migracije i reprodukciju pojedinih vrsta morskih riba od ekonomske važnosti, naročito bakalara;

Ali jedno slučajno, na prvi pogled sasvim beznačajno otkriće koje je jednog dana učinio u tim vodama, bilo je sudbonosno za sav njegov rad od toga trenutka, kao i za celokupnu rekonstrukciju romana jegulje.

Ispitivanja sa tim brodom počela su od ostrva Feroer. Odatle se išlo na jug; brod se nekoliko nedelja zadržavao na Sargaskom Moru i ispod

Sa tim brodom Šmit je 1920—1921. godine prokrstario Atlantski Okean između njegovog severnog kraja i Sargaskog Mora.

Od 1924.do 1927. godine brod je u tome cilju prokrstario oba velika okeana, Atlantski i Tihi, i sva mora u vezi sa tim okeanima.

Sa tim brodom danas Šmitovi učenici i sledbenici obavljaju oceanografska ispitivanja po Atlantskom Okeanu i morima što su sa njim

Temperatura vode na tim mestima je 20˚ S. Od marta do jula svake godine oblast plodišta je ispunjena milijardama majušnih jeguljinih larvi od 4

d. tim strujama se imaju i pripisati mestimične, izvanredno blage zime i bujna vegetacija na irskim, škotskim i norveškim obal

Iz slike se vidi raspored najvažnijih struja u Atlantskom Okeanu. Nošene tim strujama, a često i jakim vetrovima, jeguljine larve pasivno putuju, nemajući snage da se i najmanje odupru snazi tih

One su se rasturile po tim rekama i u ponekim slatkim vodama što su sa njima u vezi; u prvo vreme su ih ribari dosta često imali među drugom

Sa tim se tvrđenjem ne slažu svi prirodnjaci. Po nekima od njih to nije potpuno tačno, kao ni to da pol određuje prebivalište, ve

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Oslobođavaj, Gospode! II Zato Sofka nikada nije volela da o tim svojim pretcima misli, jer je znala da bi uvek tada po tri i više dana, čisto kao krijući se od same sebe, išla po

nikakve trgovine niti kakve poslove, još manje da odlazi zato što tobož ne može da se odvikne od mešanja i druženja sa tim begovima i Turcima, već da je u stvari sasvim nešto drugo.

A pored toga zato su se još oko nje otimali u ljubavi, što su svi ne predosećali nego na čisto s tim bili: da je ona, Sofka, poslednji izdanak od porodice, glavne kuće; da će se njome svršiti i utrti sve.

tamo sedi u Turskoj; zašto ovamo k njima sve ređe i ređe dolazi, tako da ga je počela da pamti i da ga se seća samo po tim njegovim noćnim dolascima, u malo već olinjalom odelu, potamnela, kao suva, a u stvari zborana lica, ali još jednako

Jer jedino bi takav mogao k njoj prići; jedino takvom bi se ona dala da je ljubi. A pošto je s tim u početku bila izmirena da nikada takvoga neće biti, onda je docnije sve lakše to podnosila.

Čak je bila i zadovoljna što je s tim na čisto. Jer posle toga nije imalo ništa što bi je bunilo, od čega bi prezala.

— Sofka, efendi-Mitina! čuo bi se odgovor. A u svima tim govorima o njoj, uvek je bio samo kao strah, divljenje i poštovanje, a nikad drugo, kao o ostalim ženskima.

uvek, kad god bi nju videla, sažaljevajući je gledala, kako o svemu tome ona ništa ne zna i kako sva srećna, uživajući u tim svojim novim haljinama, jednako se oko sebe okreće, da vidi da li je svi gledaju tako lepu.

što je znala: da će morati, da ne bi ostala sasvim zaboravljena — ne radi sebe, nego radi matere i kuće — i ona sa tim zajedničkim životom, sa svetom ići, izlaziti. A međutim ona ništa sa njima nije imala zajedničkog.

I onda, što bi bliže veče, sve bi to, a i ona zajedno sa svim tim, kao da nije na zemlji, sve jasnije, izdvojenije, sva zanosnije, silnije bivalo, da bi ona, dolazeći iz bašte ovamo

— poče ga nuditi usrdno. Arnautin bojažljivo, kao ukočen, spusti se na stolicu. Mati, kao uvek pred svima tim očevim glasnicima, stade preda nj, prekrstivši ruke na pojasu i s malo nagnutom glavom k njemu, da željeno i s puno

Sofka je znala kako je sad Magda sa tim šegrtima navlaš prošla kroz komšiluk, da bi svi videli Tu basmu za Sofku i zavideli joj.

Pandurović, Sima - PESME

I struji Mladosti krv mi po žilama svelim; U mojoj duši pevaju slavuji Pod hladnim nebom oktobra i zime. I nad tim kolom, i nad zemnim svime Osećam gde se moje biće diže Drugome carstvu, besmrtnosti duše, Ljubavlju svojom bez mrlja i

Vi ste sudbine nečitanih strofa. I s tim se treba pomiriti jednom, Na žalost, avaj! Jer se sve svršava Posteljom prostom, večitom i lednom, Gde se bez bola i

Jer se sve svršava Posteljom prostom, večitom i lednom, Gde se bez bola i bez sreće spava. A s tim se treba pomiriti jednom.

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„A mene ćeš ostaviti i zaboraviti, a?“ reče Stane, tobož ijetko. Dijete raširi ruke, pa se privi uza nju, da je tim uvjeri o protivnom. Veselje malo-pomalo stade se pomaljati u kući. „Bogu jakome da je za milost!

Glasniji među njima bijahu: Ivanović Vuk Majina i Pribiović Stanko Pobor. S tim Primorcima bilo je pet-šest Vladičinih perjanika. Sad počeše pridolaziti i drugi.

Sve je to teklo prosto i prirodno bez natege. On je isti nalazio veliko uživanje u tim sastancima s djecom, jer je osjećao plemenitu radost predavati svoju umnu tekovinu tim mlađanim umovima.

isti nalazio veliko uživanje u tim sastancima s djecom, jer je osjećao plemenitu radost predavati svoju umnu tekovinu tim mlađanim umovima.

A mrsko im pak sad bješe ono preziranje „fukare“ i „nikogovine“ kojim njihovi stariji obično začinjavahu govor o tim „stvarima“. Reći ćete da to izgleda e su previsoko polećeli ti poletarci, prije no što su im krila narasla.

Cura sva poblijeđe, pa se u tili čas zacrvenje pred tim ispitujućim pogledom, te kao da ga zabašuri, naže se i stade da ga cjeliva.

Svak bi rado život svoj za tebe dao, a sa svim tim...“ „Sa svim tim ne slušaju mene no — nečastivoga. Da, on, zlokovarni supostat Hristov, on objesno i samovoljno vlada

Svak bi rado život svoj za tebe dao, a sa svim tim...“ „Sa svim tim ne slušaju mene no — nečastivoga. Da, on, zlokovarni supostat Hristov, on objesno i samovoljno vlada među njima.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

II POSLOVICE Naziv „poslovice“ nije ponikao u narodu sa tvorevinama koje se pod tim pojmom razumeju. Ovako im je ime dao Vuk St. Karadžić, njihov najzaslužniji skupljač.

— Teško ludu i u raju. — Što jedan lud zamrsi, sto mudrijeh ne mogu razmrsiti. — Čega se mudar stidi, tim se lud ponosi. — Pametan misli što govori, a lud govori ono što misli. — Pametan polako ide a brzo dođe.

— Sve je lijepo do mjere. — Nije lijepo što je lijepo, nego što je (komu) drago (ugodno). — Za čim srce, za tim oči. — Kako je kom milo, tako i misli. — Umiljato janje dvije ovce doji. — Ubavo se brašno u komšiluk prodaje.

(Sve bi jele, tj. gladne su) 19 — Čime počinje noć, tim se svršava dan; a čim svršava dan, time počinje noć? (Slovo „n“) 20 — Šta je po srijedi u Beogradu? (Četvrtak, tj.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

Sad treba i đavo da zaroni, ali se boji da mu sv. Aranđel među tim ne odnese sunce. U tom mu padne na um, te pljune na zemlju, i od njegove pljuvanke postane svraka, da mu čuva sunce, dok

” Carev sin uzme čašu vode pa uspe u bure, ali kako je on uspe, odmah pukne jedan obruč na buretu. Za tim opet izađe glas iz bureta: „Za Boga, brate! umreh od žeđi; daj mi još jednu čašu vode.

Malo vremena za tim prođe, al eto ti jedne gospe po vodu. Kako ugleda Stojšu i maramu, a ona uzdahne, po tom točeći vodu jednako je unj

me vidiš, pa me više ne ćeš videti dok ne podereš gvozdene opanke i ne satreš gvozden štap tražeći me, niti ćeš se s tim detetom što ti je pod srcem pre rastati dokle ruku preko tebe ne prebacim.” To izreče pa ga nestane.

Za tim prešavši preko ćuprije dođe u jedno selo, i prolazeći krozanj čuje sa sviju strana pevanku i veselje, pa se začudi gde sv

Za tim dođe i mačka, ona i mački odlomi pogače pa joj da. Na jedan put čuje veliki bat i mumlanje, sva protrne kad vidi lava gd

KARADžIĆ. (Drugo umnoženo izdanje.) Ta se knjiga rasprodala odmah za tim kako je na svijet izišla; ima tome gotovo punijeh 16 godina, i kroz svo to vrijeme tražila se ona sa sviju strana, a u

Sveti Sava rekne đavolu: „Pomozi Bog!“ a ovaj odgovori: „Nije ti za tim stalo.“ „Kako si?“ reče sveti Sava, a đavo mu odgovori: „Šta je tebi briga kako sam?“ „Kuda hoćeš?

“ „Kuda hoćeš?“ upita ga sveti Sava, a ovaj odgovori: „Ni za tim ti nije stalo.“ „Šta bi radio?“ reče sveti Sava; a ovaj mu odgovori: „Radio bi baštovanluk, kad bi imao mršave zemlje i

Sveti Sava - SABRANA DELA

Na tim službama i kolenopoklonjenja treba da budu po zakonu, kada nije praznik. Praznik, pak, zovemo kada se na jutrenju poje „Bo

štogod u ustavu narušava i svoju namećući volju, ili sve to pomešano sa pokazivanjem telesnih nekih strasti, i ako u tim nekim stvarima prebiva, ne odričući ih se, nego ih se još više drži, to bilo iguman da je, ili ekonom, vi zajedno

A tim i takvim protivoslovnicima zapoveda moja smernost da ne budu protivni zbog razne gordosti, jer se kaže: „Teško onima ko

I postavivši ga ispred sebe, episkop, zajedno sa svim tim igumanima, naočigled svima, a naročito vladara koji stoji ispred, sa blagoslovom da ga oblači u svete rize po redu,

I svim tim manastirima postavi upravu kao što dolikuje. A posle tih ovaj naš sveti manastir sazda, koji i posveti imenu Presvete

(I Tim. 2, 4) Jer kada je došlo vreme jasno, ovaj brižljivi muž svu sveta ovog slavu i čast ni za što ne smatraše, i krasota ži

Oče neba i kreposti, i koji promislom svoje dobrote nijedan čovek ne želiš da pogine, već svi da se spasu, (I Tim. 2, 4) ne ostavi mene poginuti!

(Ps. 33, 21) I uzevši ja časne mošti njegove, I kretoh na put putovati. I mada veliki metež beše u zemljama tim, Božijom pomoći, i Presvete Vladičice Bogorodice, i molitvama blaženog i prepodobnog i časnog gospodina i oca Simeona,

S tim krstićem da mi imaš molitvu. Nosi mi ga uvek o vratu, makar i drugu ikonicu da imaš, ali njega uvek nosi. A pojasićem se

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

A što vi mene tako fiksirate? CMILjA: Kaže Ikonija da vas nazivaju Ćora! ANĐELKO: Pa šta s tim? CMILjA: Ništa, samo se pitam što vas zovu Ćora kad niste ćoravi!

IKONIJA: Drug Vilotijević! MILE: Moj, zbog čega moj? Šta tim oćeš da kažeš? STAVRA: Sam si se falio da ti je školski drug! MILE: Onaj frakcionaš i verbalista?

IKONIJA: Otkud znam! ANĐELKO: Slušaj, moš ti to malo brže, oće ovi škembići da mi se olade! MILE: Sa tim Ilićem ja stojim evo ovako! Mogu da ti prolongiram šta oćeš!

) CMILjA: Svašta u ovom ludom narodu! VILOTIJEVIĆ: Šta je sa tim škembićima? CMILjA: Sipam, sipam! Izdire se, ko da sam ja na naftu!

U Ćupriji? I šta ako presedne u Lapovu? Ili, još gore, u Stalaću? Šta ćeš onda? ANĐELKO: Ništa ja nemam s tim! ISLEDNIK: Kolko ja znam, imo si puno motiva! ANĐELKO: Kakvih motiva?

Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA

Vrlo je malo taki[h] ljudi koji samo iz zloće srca i s namerenijem čine zlo samo zašto im je zlo milo. Sa svim tim, moje namerenije, budući ispravljenije narava i običaja, dobre hvale|ći, a zle pohuždavajući, uzdam se da mi se neće za

S čim se novi sud najpre napuni, tim se i napoji; od sviju, s kojima se ophodi, mladost prima, ma navlastito od roditelja koje pre nego boga poznaje.

Od koga bi[h] god čuo spominjati Varadin, Budim, Peštu, srce bi moje letilo k tim mestam, želio bi[h] poznati ljude koji u njima živu i rad bi[h] bio znati kakva su u njima deca i devojke.

od mene o svemu izvestiti se Ja vidim da mu smej ne ide od srca i da u njemu imade nešto usiljena i lukava; no sa svim tim, poznavajući moju nevinost i ne videći ništa česa bi se plašiti mogao, dam sebi drznovenije i, i sam nasmijavajući se,

” Arhim[andrit]: „Kako, preosvešteni gospodine? Ne razumem što s tim mislite. Episkop: „Kaži mi po duši, arhimandrite, može li jedan čovek lekar biti samo zašto se nazivlje lekar, a

govoreći: „S moje strane neka bi bilo jošt toliko kaluđera koliko i[h] je, samo da ne ištu i ne prosjače; ali nas s tim sramote i lepo su već dodijali, da bi čovek volio viditi Tatarina nego kaluđera!

Nika, malo popomislivši, „sedi ti ovde,” rekne mi, „i čini se kao da razbijaš pamuk; idem se i ja malo s tim Todorom porazgovoriti.” Ode; postoji po sata, pak opet dođe. On je razumniji bio od mene.

Znaš da sve za tim stoji. Kad bratija naša poznadu jedanput čistotu našega namerenija i našu vernu k njima ljubov, dobrovoljno naša

A kad su nami tuđi blagodetelji tako prijatni i dragi, koliko većma moraju nam biti naši? I, zato, s tim nami ništa nije zadovljesotvoreno ni pomoženo da i[h] mi sami poznajemo, pominjemo i ljubimo; to je nami vesma malo; nego

Kad onde dođem, nađem nečajana prepjat|stvija. Biskup latinski, blagorodni Venecijanin, soprotivi se mojemu, tu pod tim imenem, prebivaniju zato što nisam venecijanski podanik, niti [h]oću na to da se potpišem.

Oni postignu dosta dobro franceski i [i]talijanski, a ja već umereno mogah nemeckm govoriti. Meždu tim, postane soveršeni mir u Germaniji; ništa manje o više rečenom putu Niko ne misli.

Obnadežde me da toliko mogu imati. Meždu tim, za neki političeski uzrok reku mi da se pođem pro[h]odati po Veneciji i u petnaest dana da se vratim i da će sve biti

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

— Vala! vala! Kušmelj uze bardak ispred djece, pa krenu put bačve, ali ga Rkalina ustavi. — Nećemo da mišaš s tim kominjakom! A-ja! — Nama kominjaka i kod kuće pritiče! — viknu Čagljina. — Ne, ne! — zagrajaše svi.

Ali mu Srdar ne dade premišljati, no učini da s tim pohita. Radi toga Srdar ode u Zvrljevo i dođe sa svatovima. Seljaci se začudiše uvjerivši se da se Vice zbilja preseli u

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Već vidim rov sa novim kablom: Pašće u podne lipa stara. (Iščupaće mi sa tim stablom Najdraži miris mog oltara.) Sve što je bilo — čega nesta — Što ode u dim, prah i paru: Ja znam da nekud traži

Nisi kroz usta reč procedila Kako odlaziš od nas crvima. O kako ćutiš pod tim drvima Gde ti je mesto kob odredila Da ležiš odsad sva pobledila Bez trunke boje koju krv ima.

Ćosić, Dobrica - KORENI

U lipovoj kori donose decu. Psi laju po njihovom tragu. I od gladi postadoše kurjaci. U Tim proticanjima krv nam se iskvarila. I naružila se zemlja od pogašenih ognjišta. Dve zore nikad na istom bivaku.

Skida fotografiju sa zida, preko kolena lomi ram, otvara peć, baca je u vatru, plamen bukti, gotovo je i s tim! kida evenke sa prozora, i to je prošlost! baca ih u mrak i sneg, kokoškama, psima, selu...

Oko njih niču međe, vrzine, i prokopavaju se jarci. Po tim njivama kao tkanica oru mršave kravice, kopaju i seju musavi, žgoljavi mladići i gladne, iznemogle žene što se motikama

Sav je sebi iscepan u duge. Pukotine između njih nemaju dva. Po tim provalijama veje poznat miris ženinog tela: u tami gore sve zapamćene i nezapamćene noći, posle nekoliko meseci prvi

Đorđe u sebi ču ono poslednje muklo stenjanje i oseti nemoć pred tim što će se dogoditi. Ako dete bude nakaza? Htede to glasno da kaže, pa se strese u strahu, najmučnijem od svih.

Tada, u tim danima, žalio je Simku, svako jutro zagledao je da joj vidi trag postelje u podočnjacima, a video je samo umor od iskidan

Nema kud, mora, i Aćim potera kobilu kroz odškrinutu kapiju, iako zna da se s konjem ne ulazi tamo. Jedino tim može sad da pokaže da se prema kaluđerima i starešini Metodiju nije promenio.

“ Vetar je jurio po ćeramidi kao da jarci trče. Niko mu nije odgovorio. „Beži s tim fenjerom“, razdrao se na apsandžiju, postiđen pred njim, a i zato što nije hteo da vidi ko su TI ŠTO njemu ne odgovaraju.

Oni, jadni, ne znaju ni šta je to seno, ni šta je krava, ni ovca i prase, i nisu krivi što se igraju pod tim jalovim gospodskim drvećem s rujnim lišćem, i lišćem repe. To drveće koje je Tošić zasadio nikada ne rađa.

Želeo je da umre od stida što mu je mati toliko mršava i ružna, i samo je to osećao, i kao da je nije žalio u tim trenucima dok se, kao uspravljena i oljuštena zmija, grčila uz čađav zid pored razapete teleće kože, iskrzane na

Đorđe jeknu kroz nos i polako pođe u kuću. Tako mora da bude. Nema kud, mora. Kao da mu nije žao. Nemoćan pred tim višim, jačim, pokorava se lampi, noći, Bogu. Zastaje u hodniku između dvoja vrata. Levo kašlje Simka.

Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE

Od te noći lice joj je postalo još prozračnije, još nežnije, kao što je prozračan i nežan bio njen vez. Tim vezom ona je iščezlom mladiću govorila sve što rečima nije mogla da kaže.

Netko predloži da se Tataga istera iz grada, ali se većina uzdrža od glasanja za taj predlog. — Ko zna šta je u tim pričama tačno? — suprotstavi se jedan od najstarijih članova Saveta, koji se mnogo čega u svom dugom životu naslušao.

— Šta bih više? Tu, pod tim orahom, odmarali su se još njegovi pradedovi. Trebalo je da i unuci pod njim sede. Starac uzdahnu.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

U tim iskrivljenim zvucima su pretnja i strah, i Sima vidi kako je blagost dana odjednom sva napukla. Ubrzo se čulo da je tu,

To mu je bilo prvo prolaženje tim putem. Ali, guranje među kamilama zauvek je zapamtio, a još više svoju pogurenost.

Samo, šta bi on s tim? Vreme ne samo što ga je uvek zbunjivalo nego ga je i zamajavalo. Rodio se u drugoj polovini osamnaestog a proslavio se

(Da li je već bio počeo i sebe da obmanjuje?) U tim trenucima, život kao da ga je opominjao, ali on to više nije opažao.

A turska je vojska, u leto 1806, na levoj obali Drine bila silna: Turci su se pripremali da skrše srpski ustanak. U tim pregovorima, koje je odobrio i Karađorđe, ova su dvojica imala dvojak zadatak: prvi, da uvere i vezira i okupljene paše

Gušio se, ali je gledao i iščekivao: u tim trenucima kao da su se pred njim rasklapala prostranstva crne, sipkave memle od koje je valjalo bežati. Dobrača je bežao.

Samo mu je jedna ovca, tvrdoglavo, lizala suze dok je dečak, smlaćen tim čudom koje se zbivalo u njemu, zarivao šake u njeno runo.

Tada na sve prolaze stane da ulazi i smrt, čovek više ne može ništa a Bog se ne odziva. U tim iskušavanjima najbolje je onome ko izađe iz života jer ko ostane, sagori, a reč iščezne u nevidljivim prostorima.

Knez, uopšte, nije dobro mislio o tim vilinskim bajkama kao što su sloboda, bratstvo, jednakost; iz toga se, bio je uveren knez, uvek ispili neki Bonaparta.

Ako je knez dobro razumeo, mreža je već bila ispletena, lepljiva, a pauk je sedeo u njegovom domu, tu, pred njim, sa tim licem čednog strasnika.

raspe po drveću u ZmajJovinoj a sam Zmaj Jova, u taj čas, počinje da prepoznaje, u svojoj blizini, ono prisutno. Tim prisustvom nije povređen, polaskan je: to je prisustvo žene koja je, uz to, i kneginja.

Pred tim igrama okrnjene tame i okrnjene svetlosti, Kneginja lako pristaje na sećanja i odmah vidi sebe kako, između Jevrema i Jovan

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I da li ga prokle da u času tuge, I besvjesnog bola nad tim pustim grobom, Sadeć' plačnu vrbu u jeseni duge, Gr'jeh, kajanje sanja, i mladost za sobom?

Po kašto zaškripe selom volujska drvena kola, I gavran nad njima grakne. Za tim se razgovor čuje. To se komšija Panta sigurno iz gore vraća, Pa žurno ispreže stoku i čeljad po kući psuje... ...

Za tim će vlastela u zbore da tonu! Mlađi o junaštvu, pesništvu, i vinu, Stariji o nebu, o starom Platonu, I o skolastici, Sve

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Iznenađeni tim mučkim napadom ili probuđeni baš iz samoga sna, pokušasmo da se spasemo gde bilo. Neki se posakrivaše po podrumima,

Pristupilo se i raskrčivanju ruševina štamparije u kojoj je otštampano moje naučno delo, a tim poslom se otpočelo baš na onome mestu gde su njihovi tabaci ležali zatrpani.

polovinom sedamnaestog, a Pariz i London polovinom devetnaestog veka i kakvi su bili običaji, način života i nošnje u tim vremenima. Ti podaci pretstavljali su kulise moje pozornice i njenu garderobu.

„Oni stariji“, nastavi Pitagora, obrativši se tim mlađima, „znaju to, ali vama moram da rastumačim“. Oni naćuliše uši. „Pogledajte bezbrojne ove zvezde!

„Postepeno ću vas upoznati sa svim tim zvezdama, a danas ću vam rastumačiti zvezdano jato nebeskih kola“. Pošto je svoje mlade učenike upoznao sa ovim

kad bismo jedan krak ogromnog jednog šestara zabili u polarnu zvezdu, a drugi u tu krajnju zvezdu nebeskih kola, pa tim šestarom opisali krug oko polarne zvezde.

Jonsko More poče zlaćano da treperi, koso očešano Sunčevim zracima, ali vrhovi Brutijskih Planina, bolje pogođeni tim zracima, zablistaše u njima. Mala jedna lađica sa belim jedrima isplovi polagano iz krotonske luke.

Tales je po majci vodio svoje poreklo iz Fenikije. Blagodareći tim svojim rodbinskim vezama, putovaše on u svojoj mladosti onamo, ode i u Egipat i Mesopotomiju i upozna se onde sa

Ubrzo preplavi sve sprudove i ispuni svoje korito do ivice obalskih nasipa. Onda se otvaraju brane, načinjene u tim nasipima, a voda reke se izliva i plavi svu Okolinu.

To je bio slučaj, no ne sa istom matematičkom pravilnosti, i sa vremenima poplave Nila. Tim saznanjima dovedena je hronologija Egipćana u tesnu vezu sa godišnjim obilaskom Sunca.

Pitagora nastavi svoje pričanje. „Iz egipatskih spisa naučio sam mnogo. Oružan tim znanjem, uspeo sam da nađem opšte pravilo pomoću kojeg se mogu pronaći sve grupe onakvih celih brojeva kod kojih zbir

Svi trouglovi, konstruisani pomoću tih brojeva, bili su pravougli. Tim sam se približio na domak svome cilju. „Da do njega samog stignem, morao sam se upoznati i sa geometrijom Egipćana.

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Jest, raspadaćeš se. Hoćeš li da ti pričam kako fino ide sa tim interesantnim procesom? Ima puno faza u tom procesu. To je, zaista, zanimljivo, čudno, divno.

A ti iskrivila glavicu, u onom tvom putničkom šeširiću sa velom ja uživam da te vidim sa tim velom i tako te naj više volim, i svaki čas me pitaš: „Je li, gde smo sad, dragi? Gle onaj pejzaž, ono divno parče!

Ona izovori i po treći put: — Pa? On umorno pređe rukom preko čela. Ona ponovi: — Pa? Pa šta je s tim? — Ništa, ali to, valjda, nije prijatno, ne?

i unuka kravarke, ili u čemu drugom, ona to nije znala, ali je bilo nečeg dražesnog i do bola privlačnog u svim tim okolnostima koje su jedno stvorenje onako čedne, seoske prostodušnosti surovo gurnule u ono hronično i ciničko grešenje

Kad sam s tim bio gotov, ja sam s jedne strane počeo da izlažem sve moje nedaće, ne sakrivajući od sebe ništa, a s druge strane

To „spokojno proživeti ostatak života“ nije Ni bio baš tako skroman ideal. Ja ću ti odmah kazati šta sam ja pod tim „spokojno proživeti“ razumeo. Ti poznaješ moje dane, mesece i godine provedene na frontu.

I tako i svim tim raznežen, očaran, opijen, skoro uplakan, ja se povratih u zemunicu, da sanjam o svršetku rata, koji sam toliko mrzeo i

U tim trenucima pomišljao sam na verenicu, na njenu širokogrudost, u tome tako neobičnu kod naših žena, i na onu umiljatost i ne

U tim trenucima ja sam je tako voleo, da se divim i sad kako me onaj besni nastup kajanja i uzbuđenja nije smesta podigao i vra

U tim svojim pismima, otkud ja znam zašto, on je ovo ubojica stavljao uvek na prvo mesto a podvlačio debelom crvenom crtom, te

Nad tim lestvicama ljuljao se radnik snažnoga izgleda. Rukavi isprskane košulje bili su mu visoko zagrnuti, te se atletske mišice

najavljivana mnogo pripremana i retka svetkovina sveslovenskoga sokolskoga sleta u prestonici, onaj čiji ćemo podvig, tim povodom, pokušati da ispričamo, nije za nju pokazivao čak ni običnoga interesovanja.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

licu, dosta ugodna praznina koja se sve više širi u mislima, i, posljednjim tračkom svijesti: ako se više ne probudim, tim bolje! ... Ne znam kako sam se vratio. Proteklo je nekoliko dana bez vremena. Vjerovatno dan-dva bez pune svijesti.

Lijeva strana kuće bila je sumračna, prelivena plavkastosivim osvijetljenjem, sjenovita. U tim sjenovitim sobama moje su tetke provodile svoj neveseli, bezmirisni život, kao ono paunovo perje u vazama od lažnog

Nebrojeno sati proveo sam ispet na prste pred tim kartama. Moj djed bio je snažna, zdrava priroda, energičan poslovan čovjek.

A koja su u nejakoj duši pravila tim teži lom i haranje što sam morao brižno kriti pred starijima da ma šta o tome znam, pretvarajući se da ne shvatam

jednu klicu, nesravnjivo slabiju po intenzitetu, ali u osnovi one iste emocionalnosti koja je strasno živjela u tim pučkim pričanjima. Zadugo sam naslućivao i opipavao to nešto a da nisam mogao da ga spoznam ili odgonetnem.

Čvrsto sam odlučivao da ću, čim malo narastem, otići u potragu za tom polubraćom, za tim rasturenim dvojnicima. I taj mi je cilj u djetinjstvu zavaravao, opravdavao i osmišljavao moj iskonski nagon za lutanjem.

Ne znam da li se na tim putovanjima i dalje smrtno zaljubljivao ili nije, ali znam da se nije našao kod kuće kad sam se ja rodio, i da me nikad

Kada je govorila jedna, jasno se osjećalo, i već podrazumijevalo, da tim izražava mišljenje obiju. Zato su govorile naizmjenično, i otprilike u jednakim obrocima, kao dva klerika za nalonjama

Koliko li nijeme istine na tim licima ! Za vrijeme prošlog rata, poslije Marne, Verdena, Iperna i drugih golemih kasapnica, kao član nekog odbora

Na prstima, sasvim tiho, prošli bismo mimo duge redove kreveta. Koliko ljudske tuge na tim razoružanim licima! Sretan sam što sam opet sam u sobi. Jer uistinu više ne mogu da gledam lica spavajućih.

A u svim tim raspravama i diskusijama imao je na koncu odlučnu riječ moj djed: jer je bio načelnik, i jer je bio naprasite ćudi.

Čudno rascijepljeni doživljaj blizina-daljina: rađanje nostalgije za dalekim. Ja sam redovno prisustvovao tim sijelima i slušao te razgovore, u dane kad nije bilo sunca pa djeca iz rodbine i susjedstva ne bi došla na igru s

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Njihov pogled prodiraše oštro u samu dušu čovekovu, i nema toga, koji bi pred tim pogledom mogao slagati, a ne pocrveneti.

sudbinom naroda; kad oceni pravu razliku između strogih i suvih zakonskih odredaba i žive duše čovekove, koja upravlja tim odredbama po svojoj ništavnoj volji; kad vide kako jedan bistar od prirode um može da vlada učenima i neukima — Vujo

Kad oseti da je blizu kraj, on ubije vođa družine, uzme od države ucenu i sa tim živi, dok ne pronađe drugo zgodno lice za harambašu.

Đurica podiže glavu i jetko se nasmeši. — Tss... poznajemo — progovori mahnuvši glavom u levo, hoteći tim načinom da iskaže i neko čuđenje radi ove neobične posete.

Samo mu beše jedna misao u glavi: »Da je samo da me niko ne vidi!...« I razumevajući pod tim »niko« svoje seljane, naročito mu se izdvajaše u pameti jedno lice, čije je mišljenje za njega bilo pretežnije od mišljenja

da ovu neobičnu pojavu sebi objasni, u toliko je više mislila o tome i sve više je obuzimala neka slatka zebnja pri tim mislima. Sve češće ovlada njome neki duševni nemir, i ona sve češće stane da pogleda otkud će se pojaviti Đurica.

Tako se nosi i misao mladosti po pučini nedogleda, lutajući pod pritiskom burnih vetrovitih osećanja... Da li u tim mislima Stanka zadrema ili pade u ono nesvesno stanje pred snom, tek njoj se odjedared zasija deo vidokrug, zablista se

bivao prinuđen da primamljuje žene svojim rabotnicima, a ovim mu je bar zašteđen trud, pa i rashodi koji su spojeni sa tim poslom. Razveseli se i on, pa stade da dira Pantovca. U neko doba stiže Đurica. Beše veseo, kao retko kad.

Kad odoše hajduci, ovi samo mrdahu nogama, na poziv svojih suseda da iziđu, pokazujući tim da se ne interesuju onim, što je iza njihovih leđa...

I sam Nikola se zabavi tim poslom i stade da broji, zajedno sa Đuricom, jednu po jednu banknotu, kao da i njega interesuje koliko će se naći

— Što ti nije sve dao .... mu njegova! — viknu Pantovac kao s nekim pravom, nalazeći da mu je tim pričinjena hotimična šteta. — Nema, nema čovek... duše mi nema — pravdaše Nikola i sebe i svoga dužnika.

Šta misliš, kad imaš svega i da pojedeš i nako... — Šta si okupio jednako s tim jelom, kao da sam ja kod oca gladovala. Zar sam ja stoka, da samo jedem... — More nije to, nego ja tako uz reč velim..

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Starac na to pristane, a vrag mu reče: — Posla nikakva nećeš imati, nego ćeš samo vatru ložiti pod ovaj kotao. — I s tim vrag otide.

me vidiš, pa me više nećeš videti dok ne podereš gvozdene opanke i ne satreš gvozden štap tražeći me, niti ćeš se s tim detetom što ti je pod srcem pre rastati dokle ruku preko tebe ne prebacim. To izreče, pa ga nestane.

Sveti Sava rekne đavolu: — Pomozi bog! A ovaj odgovori: — Nije ti za tim stalo. — Kako si? — reče sveti Sava; a đavo mu odgovori: — Šta je tebi briga kako sam? — Kuda hoćeš?

— Kuda hoćeš? — upita ga sveti Sava; a ovaj odgovori: — Ni za tim ti nije stalo. — Šta bi radio? — reče sveti Sava; a ovaj mu odgovori: — Radio bih baštovanluk, kad bih imao mršave

— I s tim ga nestane. A onaj zakala pa ode po svijetu. Idući tako dođe blizu jednoga grada, a to silan svijet bježi iz njega van.

KRADE KO NEMA Nekakav zenđio čovjek gradio kuću, pak je htio da učini jednu stvar što drugi nikada nije učinio i da tim dokaže svijetu svoje bogastvo, te izmisli i načini alku na avlinskim vratima srebrnu pa pozlaćenu, i zapiše na vratima

Petković, Vladislav Dis - PESME

i sudbina zvone Samrt, koja se neumitno kreće Na moju ljubav, na sve želje moje, Na moje nebo, moju baštu krina — U tim časima nađu se nas dvoje, I tad plačemo ja i violina.

Tesla, Nikola - MOJI IZUMI

Za sve to vreme moja težina se nije promenila ni za funtu. U vezi sa tim mogu da ispričam jednu smešnu priču. Jedne zimske večeri 1885.

Jedino sam ja ostao sam i napušten, pošto sam se posvađao sa tim dečakom. Nikada ranije nisam video pravu udicu i zamišljao sam je kao nešto čudesno, nešto što ima naročita svojstva i

Evo, spomenuću jedno od mojih junačkih dela s tim antičkim ratnim oružjem koje će se čitaocu učiniti gotovo neverovatnim.

ser Viljemom Kruksom (Sir William Croockes) u društvu u kome se raspravljalo o spiritualizmu pa sam bio potpuno obuzet tim mislima.

pojmim ogromnu težinu bolnog saznanja koje sam unapred osetio i napisao sam pismo ser Viljemu Kruksu dok sam još bio pod tim utiscima i slabog zdravlja.

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

A ti su se Srbi tri stotine godina tukli protiv Turaka i u tim borbama stekli veliku veštinu u ovom načinu ratovanja. Godine 1690.

I ja sam često bio na tim litijama u starom, napuštenom selu i kada bih se tamo nalazio imao sam utisak da stojim na svetom zemljištu.

Kao i svaki drugi đak i ja sam, svake godine u januaru, prisustvovao proslavama dana svetog Save. U tim prilikama, mi nemirniji dečaci bi zbijali šale na račun onog starijeg đaka koji bi, zbunjenim i drhtavim glasom,

Kao i svaki drugi đak i ja sam, svake godine u januaru, prisustvovao proslavama dana svetog Save. U tim prilikama, mi nemirniji dečaci bi zbijali šale na račun onog starijeg đaka koji bi, zbunjenim i drhtavim glasom,

U tim prilikama dečaci su razradili specijalnu taktiku čuvanja. Raspoređivali smo se duž jedne određene linije na međusobnom r

Ali uprkos svega, njega su zanimala moja dečja pitanja pa me je uvek podsticao da mu dolazim sa tim zagonetnim pitanjima. Jednom me pozvao svojoj kući u kojoj sam zatekao nekoliko njegovih kolega.

činovnikom i malo posle zlatom opšiveni službenik me obavestio da je moja karta od Beča do Praga plaćena i da mogu tim kraćim putem odmah nastaviti put.

Mislio sam kako veliki prostori Sjedinjenih država moraju biti prekriveni stotinama ovakvih mesta i kako u tim uzavrelim centrima ljudske aktivnosti mora biti da i mene čeka neki posao.

pomoću štake zbog izgubljene noge u građanskom ratu, pažljivo je pratio moje odgore i uvek bi klimnuo glavom kada bih tim svoj im odgovorima dobio po koji poen.

pa mi je rekla: ”Mihajlo sinko, ti počinješ da shvataš američke običaje i što se pre oslobodiš svojih srpskih nazora tim pre ćeš postati pravi Amerikanac.

U tim pričama značajna mesta su zauzimali Džejmstaun, Saut St. Meri ujužnom Merilendu i Virginija. Posle godinu ili više dana

” Čitajući biografije ljudi sa one velike slike i razgledajući izložbu u Filadelfiji, mnogo sam naučio o tim vodama američke revolucije.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Lekar pregleda bolesnika i zabeleži mu na hartiji lek. Marko je jedva izgovarao i malo se poplašio. Nije bio vičan tim poslovima. Pre nego će izići Cveta upita: —Što ću mu predati za ručak? —Razumi se, juhe i dobra crna vina...

Zaludu, fali nešto, ako će i malo. Svejedno se smiri: mislila je da će se i s tim lako prevesti. Ali, čim se nekako uteši, pade joj na pamet bolesni čovek, deca..... Kako će bez ičega kući?

Ono nekoliko dana što je Cvijeta provela u brizi da nakupuje potrebne stvari za iseljenje prođe brzo. Dok je tim poslom bila zabavljena, još je živila u nejasnome snatrenju, ali kada je potrebno za put pripravila, poče da poima bolje

Toliko puta u duši joj se javljala, ako će i potajice, čežnja za čovjekom i za porodičnim životom, a u tim časovima redovito pred oči bi joj došao Spasoje.

dana, sluša čvrste koračaje vojničke straže i glas njiove trube; skrušava se i bogu moli, i sređiva svakidašnji posao; u tim starim navikama umirila se njena duša.

I svaki nastajni dan bjaše za nju o sebi odjelit, i nošaše sobom novu trzavicu i uživanje. U tim jezivim željama i svakidašnjim slastima, kad je slobodna bila, hitro tecijaše vrijeme, pa se dijete, i ne osjetivši to,

„Zašto se srdi na me? S čega me krivi?” I njena nehaj čisto ga strese, i, u tim mislima idući kući, kinji ga nekakova sumnja i nešto neodređeno...

I Ilija, uzbuđen tim mislima, pređe preko komšinskog puta i uniđe u svoju kuću. Nasred kuće, među hambarima i sanducima, ognjište je, na

Zavirivao je u najmračnija njihova mesta. Upijao se u njihov trulež, voleo njihovu suru svetlost... U tim starim kulama negda neko ostavio je svoju dušu. Gde je ona sada?

Njihove razrogačene oči pratile su ga neprekidno; drhtao je od studeni i straha. U tim časovima javljale mu se iz potaje nezvane misli o slasti u jelu, spavanju i slobodnom kretanju, u čemu je bio sprečen.

Letnje noći prolazile su brzo kao letnja kiša. Te tihe, mirisave, mistične noći! U tim noćima Ivo Polić imao je jasniju viziju šarolike gomile u kojoj se danju nalazio.

Novi most što spaja Galatu sa Stambulom tek u dubokoj noći odahnuo bi, čekajući rumenu zoru. Tim mostom gomile ljudstva sviju krajeva sveta gazile su celoga dana. Sa toga mosta razilazio se narod na sve strane sveta.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Smisao je dovoljno jasan: čim počnemo da razmišljamo o sopstvenome svakidašnjem, automatizovanome i samim tim od jasne svesti udaljenome ponašanju, mi se toliko iznenadimo otkrićem krajnje bliskih i krajnje očiglednih stvari da se

nam da postanemo svesni svojih sopstvenih, da ih vidimo i da im se začudimo, kako bi rekao Šklovski, pa ćemo samim tim početi i da ih tumačimo pred samim sobom.

I u tim ekspresivnim, stilski obeleženim jedinicama utelovljuju se prevashodno njegova osećanja, njegova slobodna volja i lični stav

Ali, naravno, nije dovoljno samo posegnuti za njima, nego je potrebno pesnikovo umenje i um da se u tim istim jedinicama reaktivira dugo slagano kolektivno iskustvo i pamćenje, kao i da se to iskustvo i pamćenje prelome kroz

Vaska Pope, moći ćemo da govorimo i o onoj snazi poezije kojom se doseže međukulturno komuniciranje, razumevanje i samim tim uzajamno prožimanje.

tome protivreči činjenica da se nijedan komunikativni činilac koji ulazi u poetiku stare književnosti ne podudara sa tim istim činiocem u savremenoj književnosti.

Jer u svim tim kulturama postoji u jeziku i predaji memorisane slične slike koje je Nastasijević razvio pomoću savremenih književnih

I što je naročito važno, među tim se piscima nalaze i neki od najznačajnijih koje imamo, recimo od Laze Kostića, preko Borislava Stankovića i Vladislava

8 Ostalo se zaboravlja. U punoj suprotnosti s tim, evropski romantizam svoju poetiku zasniva na originalnosti, inovaciji i subjektivnosti.

A paralelno s tim dobili smo moderan stih – i s njim poeziju – koji se sasvim odvojio od usmenoga, uvedenog posle Vukove reforme.

Priča je usredsređena na nastanak vezirove zadužbine, pa samim tim i na vezira Jusufa. Ali ona ne obuhvata sav vezirov život, nego samo jedan životni isečak čije smo vremenske granice

nedaleko od Instituta za književnost i umetnost (u kome se sada nalazimo), u nekadašnjoj Ratarskoj ulici, koja je pod tim imenom postala prepoznatljivi književni i kulturni toponim – imenom koje će joj se, nadam se, jednoga dana ipak vratiti.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

Majka joj je izdavala kvartire za samce, a ona nameštala krevet tim samcima... DARA: Nemoj tako, majka, pa evo i ti možeš postati ministarka.

Otac da meni izradi jedan zajam kod Klasne lutrije na privredne ciljeve, i to da mu bude mesto miraza. S tim da odužim dugove, a posle... ŽIVKA: Daro, kćeri, meni mrkne pred očima.

S tim ću lepo da otplatim dugove i tada, kao pride, da mi da tri klase. ŽIVKA (skoči): Kako to ti: otac ovo, otac ono?

RAKA: Kažu mi deca i mene su odmah prozvali ministarsko prase. ŽIVKA: Mangupska posla. Više se nećeš družiti sa tim mangupima. RAKA: Nego s kim ću? ŽIVKA: Družićeš se odsad s decom engleskog konzula.

Napolje, bitango, vuci mi se ispred očiju!... RAKA (izlazeći): Zar sam ja lud da krham vilice sa tim tvojim engleskim jezikom!? (Ode.) ŽIVKA (učiteljici): Izvinite, gospođice, molim vas. Dođite vi sutra opet.

Dođite vi sutra opet. UČITELjICA (buni se): Ah, nemoguće je raditi s tim čovekom. ŽIVKA: Ama, dođite vi samo, a taj će čovek već dobiti svoje. UČITELjICA: 'Adje! Službenica! (Odlazi.

VASA: Nikad ga ranije nisam ni čuo ni video. ŽIVKA: Pa dobro, ujka-Vaso, šta ti hoćeš sad sa tim spiskom? VASA: Pa da ih primiš, Živka. ŽIVKA: Koga? VASA: Pa familiju.

2 Ja ne prelazim granicu saveta koje sam dužan dati vam, ako vi još uvek na njih polažete. Ako u tim savetima ima čega neugodnog za vas, ja sam uvek gotov da reteriram.

VASA: Čedo, sinko, ti me iznenađuješ, jer ne uviđam da moj nos ima ma kakve veze sa celim tim pitanjem. ČEDA: A vi onda nemojte ga gurati u poslove koji vas se ne tiču.

Piši, ujka-Vaso: da se zaboravi! ŽIVKA: A ti, Jovo? Ti odleža robiju, a? JOVA: Odležah, tetka-Živka, i pošteno se tim odužih državi, pa sad mislim pravo je da se i država meni oduži. ŽIVKA: Kako da ti se oduži?

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

potpuno zavisi od mnogih a strogih kolektivnih zabrana i ograničenja; zavisi od sposobnosti, od spremnosti da upravo sa tim zabranama saobraze svoje čulne nagone i emocionalne pobude, svoje želje i odluke.

naličje, budući da je Paraputa živo oličenje takvoga naličja, kao i svi oni „božji ljudi” kojima je Stanković upravo sa tim rečima u naslovu posvetio zasebnu zbirku priča.

sadašnjosti - bira trenutak kad junakinjina majka Todora i sluškinja Magda odlaze na groblje da ritualno oduže dug prema tim istim Sofkinim precima. Postupak je manje tražen, više spontano nađen.

Ali odmah primećujemo i nešto drugo, a naime da je u svim tim krupnim promenama bila i jedna stalna: postepeno je prvo jednu pa onda drugu etapu Sofkinog sećanja pomicao na sam

autora, postaje pripovedač, a kao pripovedač on na događaje može gledati kao na nešto što je proživeo i samim tim što je dogođeno, a to znači unazad.

Još manje se vodi računa da i jezik piščev, ma kakav on bio, čim je ušao u sastav književnog teksta, zajedno sa tim tekstom dobija promenljivu vrednost onako kako se menja književnoistorijski kontekst.

Sa Sofkom kao pripovedačem. Tim putem, međutim, Stanković nije mogao udariti, mada inače ima pripovedaka koje su u prvom licu ispripovedane.

I ma kako bilo s tim, tek jedno je izvesno: da se pred nama nalazi izvorni iskaz od kog je pisac intuitivno pošao poistovećujući se,

A to je, dabome, glas Magdin. Drugačije je u prednjim polovinama: autor spolja opisuje Magdu, ali onako kako je u tim trenucima vidi, zapravo iz susedne sobe čuje i zamišlja Sofka.

Ona ne bi bila moguća kada se u tim delima ne bi pridavao značaj prikrivenoj vezi između tela i prostora. Prikazivanju prostora u romanu tek se u novije

Koliko god da je Nečista krv roman o Sofki, on je zajedno s tim i roman o opadanju, nestajanju staroga varoškog sveta, naročito njegovog jezgra - hadžijskog vrha.

To i jeste primer za dvostruko prelamanje nemog govora, pa samim tim i za dvostruko odražavanje svesti između ćerke i majke: „Videla je: da joj mati zato tako skupe haljine daje da bi je

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Čista istina nije mogla da se utvrdi, tim pre što se ne pamti da je koga o Božiću posetio, dok je međutim svake slave kod Trifuna Ledeničanina pio rakiju do

Nadvor i ne plaši mi dijete! — kriknu ona ponovo i podiže put njega ožeg. Bejaše kao lavica odlučila da mu se, baci sa tim jedinim oružjem u ruci dokle jedno od njih dvoje ne padne mrtvo.

prestonica, oborište Svrčina i Nerodimlja, pa počeli da se nastanjuju, da bi odželeli već jednom onu tešku želju za tim kletim Kosovom... Gledam niz polje, posmatram svu ovu njegovu lepotu. Ali vekovi progovaraju i oči mi se mreže.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

Zlato je meko, Gvožđe je ljuto. Silnik se uvek Uzdao u to; Tim protivnike Mnoge ućutô. Al’ kad bi ljudi Stajali kruto Da ničje čelo Nije pognuto — Nit’ bi im crno, Nit’ bi im

Malo ti, pobro, rekoh, al’ zadovolji s’ tim, Više ću reći nemo, kada te zagrlim. »Starmali« 1889. POBRI STEVANU KAĆANSKOM tužna i poslednja Čujem, vilo, koja

Što ti ne smem reći Na svesvemu hvala, Tim se naša stara bratnost Nije poderala. Ti si mene volô Što laskanja nemam (Sad najmanje kad se i ja „Na istinu“

Ribo, ribo, dobra ribo, strah me je i stid. Ti načini moju ženu tja i caricom, Al’ i tim se njene želje ne zajaziše.

Da te vide tvoja braća Iz indiske zone, Ala bi se radovala Tom napretku tvome! A među tim dok se slava Tvoja tamo javi, Ja ti velim: „Ti slon nisi Već magarac pravi!“ »Starmali« 1881.

Možda ćemo krvlju pisat’ — I tim Srbin sme — Samo kavgom međusobnom Ne, za Boga, ne! Kad se svrši ovo leto Zapitaće — haj!

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

VASILIJE: I ona je moja? FEMA: Uj, samo pod tim ugovorom da š njome francuski govoriš. VASILIJE: I turski, ako oćete, samo kad je moja. FEMA: Da vidimo.

Miljković, Branko - PESME

Ja stojim Prikovan za stenu koja ne postoji. Zvezdama smo potpisali prevaru Nevidljive noći, tim crnje. Upamti Taj pad u život ko dokaz tvom žaru. Kad mastilo sazre u krv, svi će znati Da isto je pevati i umirati.

Petrović, Rastko - AFRIKA

Dok govori, osećam kako jesenašnje nazebe, i sve nazebe od rođenja do danas, ovo sunce izvlači iz mene. Zauzet tim osećanjem ja i ne čujem dobro sve njegove reči, ali ih potvrđujem glavom i smešim se.

Mi ćemo samo do njegovih plantaža ići zajedno a onda ću ja produžiti sam. On o tim plantažama baš razmišlja određeni broj sati.

Afrike, kao i Italije, izgleda da spada u vreme egipatske i feničanske kulture, čiji se sitni predmeti često nalaze u tim kamenim naseobinama.

Džinovska drva sklapaju svoje grane nad drumom, ptice lete po tim živim svodovima kao napuštenim tvrđavama. Neke dodiruju krilima automobil koji čudno šišti u ovoj tišini.

To je jedan jedinstveni rasadnik sveg bilja koje se može naći u tamošnjim gorama. Guvernerova palata dominira tim vrtom, prostranim proplancima i širokim stazama; ničega što karakteriše jednu varoš: nijednog dućana i nijedne kafane.

Oboje su izgledali tom tišinom i tim mirnim ritmom tako prostrani i tako večiti, da bi čovek i nesvesno zamislio kako se njine tamne pleći produžuju u

Kako se ne uzbuditi onda tim! Stegnutog srca, kao deca u noći, ja osećam skoro nelagodnost od ovog džinovstva u prirodi.

Nad svim tim lete ptice žute kao savana, ili najfantastičnijih boja kao plodovi ekvatorskog bilja. Svuda se ukrštaju staze izgažene

Najzad evo pravih sveštenica Noi i Sati, na ramenima mladih fetišera. U tim godinama devojčice kod nas još igraju školice, ovde su one direktorke božanskoga i ljubavi.

Nesporazum je očevidan, i sad smo sasvim u nezgodi šta ćemo sa tim rastuženim devojčicama. Da bismo zataškali zbunjenost, pronalazimo za njih neku alvu u konzervama koju sam poneo iz

Jedna stvar je sigurna, a to je da svaki čovek samo tim što je iz ljudske vrste, i što je rođen, nije po pojmovima primitivca već čovek, tj. član plemena.

trenutka, ma koliko zanimljivo i čudno da je bilo ono što sam video — predeli, klima i stanovnici — ja sam pred svim tim bio ipak samo spoljni posmatrač.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

TREĆI TURČIN (za sebe): I ne zna matora vještica da je i on ove noći s hajducima umakao!... Tim više smjeha i šale! Pazi, Uso!... (Glasno.) Pa, bako, bješe li mlad?... STANA: Mladić je još. (Briše suze.

Ustranu malo! ĆERIM (uklanja se): Zmija!... I tu se našao!... GLAVAŠ: I to je čuo?... Pa šta će s tim?... HASAN: Poručio je da te prizovem — Oružje beše dosta bogato — Pa vezir traži da ga povratiš...

(Gleda na vrata.) Stopale muške, al’ ne opanka, Čizama turskih tvrdi potkovi U trošnom pesku lepo ostaše; Tim njinim tragom kad bi sledili, U Smederevo bi noćas dospeli...

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Ja celoga veka mrzio na kancelarije, protokole, registre, numere I ostale formalnosti i sad baš meni palo y deo da sa tim stvarima imam posla! O slepa sudbino!... II Deligrad, 6 avgusta u četvrtak, 1876 god. ...

Boljevac — Lukovo (oko 30 kilometara od Zaječara), a predstraže istakne do sela Planinice, Lubnice i Kopite, pa u tim položajima ostao je i do danas, iščekujući kao i Hrvatović napad Turaka.

je docnije na više mesta svađe između vojnika i mesnoga stanovništva, a tako isto i između srpskih i ruskih oficira. Tim povodom je kod sela Vukanja sadašnji potpukovnik St.

dan sa svojom vojskom iz knjaževačke klisure i sa odeljenjem sa Vlaškog Polja učini diversiju spram Knjaževca, kako bi tim prognao iz Knjaževca i okoline i poslednje, neregularne turske čete, i saznao da li turske trupe, ŠTO odstupaju od

na onoj kosi nema više Turaka — Komarov pokaza na bujimirski vis — mi sad otuda dolazimo; peli smo se do na vrh — a za tim okrete se meni i upita kao u potvrdu: — Je l' te, T...

zvaničnim novinama naredba na sve policajce da strogo paze da »buškarači« i »zlonamerni ljudi« ne agitiraju za izbore. Tim je pokušano da se uguši naš radikalski upliv na narod i da ostane široko polje policijskim agitacijama, a vele da je

Danju radimo to i još neke sitnije poslove, a noću držimo tajne sednice. Da ih ne nabrajam. Dovoljno to: u tim, većinom noćnim, tajnim sednicama ministri nam jednako podnose neke telegrame na malim parčadima hartije, u kojima

Ja tako ne mislim. Naši su odnošaji s tim državama prijateljski, ali u slučaju da mi zaratimo, ne možemo računati na njino sadejstvo.

Rumunija je samim tim geografskim položajem i etnografskim razmeštajem tako upućena, da nema upravo šta više tražiti u Turskoj, niti šta od

i svesti neminovno krvoproliće na najmanju meru, jer što god je jača stranka koja pomaže da se rodi novo društvo, tim sve brži i kraći biva krvavi društveni prelom.

— A držite li da se tome neće protiviti monarhija? — To ja ne znam. Tim gore po monarhiju ako mu se bude protivila.

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

Sve, štogod sam dosad volô, Tim sam samo tebe snevô. Tebi, cvete, tebi pevam, — Ta ja dosad nisam pevô. HVI Oj, meseče, mnogo mi je krivo, dragu

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Tek sada, iz rova, mogao sam da pogledam levo i desno. Ogromna planina. Slušajte: mora zbilja da se oda priznanje i tim Drincima. A počeli su iz ravnice. Koliko su morali vrhova preći da bi se podvukli pod sam vrh Kajmakčalana.

A ispalo je obratno. — Čekajte — upade Mišić. — Ja sam se pobrkao tim vašim nazivima. Objasni ti meni gde se taj Kočobej nalazi na tom krstu.

— Ovako se više ne može... Tim balavcima treba saterati pamet u glavu — čujemo da su tako govorili pukovnici reumatičari upravniku bolnice.

Na tim ruševinama i na osnovu stečenih iskustava rađala se uvek nova civilizacija. — Koja će vremenom postati opštečovečanska

Ja smatram da su klasno-etički fenomeni uzrok ratu... Kada u dalekoj budućnosti budemo imali besklasno društvo, samim tim nestaće i onaj nacionalni zanos, a sa njim i imperijalističke težnje.

Ja... ja... Dobro, kad je tako... Zdravo. Potpukovnik Petar vratio se ljut. — Prosto ne može čovek da razgovara sa tim ljudima iz štaba. Njima jedno nedostaje: poznavanje tehničke strane borbe, i psihologija onih koji treba da poginu.

Samo prilikom njihovoga povlačenja treba ih štititi zaprečnom vatrom. Ali tim baražom može se rukovoditi i sa susednoga položaja, a ne mora osmatrač da se trpa u tu bombašku gužvu. Ali šta ćete!...

Magla se naglo digne, ugledaju ga i ubiju. Da ne bi lutao, povedi podnarednika Gruju, on je prolazio tim putem. Kad stigneš, javićeš se komandiru jurišne čete.

Od pre osam dana došli smo mi ovde. I ja sam se rešio da se sada razračunam i sa njihovim bombašima, i sa tim merzerom. Teren smo izvideli...

Pet dana nije mogao da kreće rukom. — Komandir se okrete vojnicima: — Pa hoćemo li da se razračunamo sa tim merzerom? Evo, došao nam je i artiljerac da nas pomogne. — Vala, gospodine kapetane, dosadi ni kljucanje po ceo dan...

— dodaje Dragan. — Naravno. Iz jedne se kože u drugu ne može. Tako je valjda opredeljeno... Pred tim nerazjašnjivim problemom, on se miri i veli: sudbina! — To su fataliste... — Jest.

Otpoče i bugarska artiljerija. Onda opauči naša. Lom se napravi. Od komandanta ni traga, ni glasa. — Ali kako se sa tim mire pešaci? — Za pešake je glavno da ja pucam. Da mogu, terali bi oni mene i dan i noć, jer su tada jedino mirni.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

prećutkuju baš zablude i slabosti, a ne samo raznovrsnost nepotpuno izraženih ili i neostvarenih umetničkih težnja: o tim slabostima, zabludama i raznovrsnosti antologije ćute.

Ta poezija se razvijala, pre svega, bez čvrstoga svoga kulturnoga središta i svega onoga što sa tim pojmom nužno zajedno ide; sred trajne neorganizovanosti srodnih napora i iscepkanosti namera, u neprestano jalovom,

Nataložilo se, prvo oko osećanja i misli izrečenih u tim starim tekstovima, pa onda nekako i u rečima samim — kojima muzikalnost niko osporiti neće niti može —, mnogo od onih

Kose moje na sablju vrazi moji vijut i nogama tlaču me, a po licu bijut; čada moja progone, Marsu ljutu daju, i tim srcu mojemu žalosti zadaju.

Jutrom rano vozduh krasni, noseći se istiha, prohlaždava sav svjet jasni preradosno izliha. Životnaja v njem igrajut, tim veselost nami dajut. O zlatoje proleće!

Čim tja vospomožet, ot jastreb odtoržet? Odvješčaj na sije! „V krileh jego gnezdo svedu i otudu ptenci zvezdu, — tim mja vospomožet.“ Priskorbna gorlice! Kija ž' jemu dari, vozdasi s utvari? Odvješčaj na sije!

To nakratko sama nas uči priroda, Mlada leta u tim gubiti jest škoda. Vidite li, jedva ot dvadeset leta Može biti jedan [...

] sposoban poeta, Ot dvadeset i pet jedva retoriku, A kad će sveršiti lođiku, fiziku? Bogoslov, jurista u tim i osedi, Nema kad, siromah, na nas da pogledi. Onome po nebu durma pamet hodi, Ovaj u procesu ceo život provodi.

“ Ima koji gore misle, i gotove zube, No tim čine da mi drugi pjesne većma ljube. Zaljubljeni kad me čita, sve to više traži, I kad nađe gdi se grli, gdi se ljubov

Na putu sreće mladež daje Danj blagodarnosti blagodjeju. Tim joj ti, mene, Naroda Genije, Navek učini: mudrost nam dolazi S Olimpa.

slatki, Sna i mečte obraz glatki, Što iskazat nije slovom, Jošt u kući toj se bave, Roditelja pamjat slave Moja čuvstva tim pod krovom.

PRIRODU Ti, koja s’ tako lepa, sovršena Iz ruke Tvorca blagoga prenula, Da mati, ljuba zemlji budeš, Prirodo draga, s tim dičnim runom; O, mogu l’ tebe okom pogledati Ne diveć s’ tvome čudesnom sastavu; Može l’ što god lepše, može

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Pa šta ćeš dalje sa tim suzama... Malo l’ je žrtvi?... Iskaži želju, kletvo nebeska, Decu i starce — sve da progonim!...

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

Svaku ženu zove Đurđijom. Pakosno se i zajedljivo sladi tim imenom, u kome se nešto podrugljivo, nisko, nečasno krije.

— Ti si...? — Jesam, jesam, oče! — E, pa, eto, šjedi, kad si došô. A, zakona ti, đe se nađe s tim Džibinim paščetom?... Šjedi, šjedi, pa ćemo popiti kavu, pa svak za svojim poslom!

— I ti si kako veliš, i kako čujem, mnogo trpio i patio? — Jesam. A što je tebi za tim? Što sam prepatio, ne kazujem svijetu!

Nušić, Branislav - SUMNJIVO LICE

JEROTIJE: Pa tako, brate! Razume se da treba sve po redu da nam kažeš. Ja ne znam i šta ste ga okupili sa tim pitanjima pa samo zbunjujete čoveka. ALEKSA: Probudim se ja jutros rano.

I to mi kao nešto sumnjivo dođe. Dve jegerke. (Đoki.) Deder ti, mladiću, reci iskreno, šta si mislio pod tim „dve jegerke”? BOKA: To što piše! KAPETAN: Slušaj, mladiću, da ti dam jedan sasvim roditeljski savet.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

većeg dela sadašnje granice između Srbije i Crne Gore), a u prošlosti je bilo i drugih etničkih grupa koje su govorile tim jezikom, a nisu imale ni srpsko ni hrvatsko opredeljenje. Hrvati nazivaju taj jezik hrvatskim a Srbi srpskim.

redakcija crkvenoslovenskog ( sada više ne staroslovenskog) jezika - rusku, bugarsku, srpsku. Tim intervencijama malog dometa nije oštećena uzajamna razumljivost tekstova niti je umanjena ogromna prednost prostranog

se u svakodnevnoj bogoslužbenoj praksi služili crkvenim jezikom i bili su jedini koji su potpuno i neusiljeno vladali tim jezikom. To je učvršćivalo njihovu nadmoć na polju kulture i njihov snažan uticaj u društvu uopšte.

ruski jezik bili su suviše udaljeni od živog srpskog govora; širi slojevi publike slabo su razumevali tekstove napisane tim jezicima. Razvoj je nezadrživo krenuo u pravcu približavanja književnog jezika narodnom. Godine 1768.

veku prihvatili, doduše postepeno, u etapama, Karadžićev ijekavski govor kao temelj svoga književnog jezika, iako je tim idiomom govorio veoma mali deo Hrvata.

U skladu s tim, hrvatski lingvisti počeli su da neguju razlike, a ne više sličnosti. Srbi, koji su ideju o jedinstvu o jedinstvu bili

Uvek u sprezi s nekom drugom umetnošću - muzikom, igrom, pokretom, mimikom, ali sa svim tim umetnostima zajedno, narodna lirska pesma deo je svakodnevnog života.

funkciju, Vuk Karadžić je, iskazavši opisnom terminologijom suštinu ovih kategorija, preduhitrio međunarodni naučni tim za celo stoleće.

U oba dela vizija srpske istorije dovodi se u sklad sa suvremenim nacionalnim težnjama i potrebama. Na tim temeljima u narednim decenijama izrastaju dva svestrana stvaraoca, Jovan Rajić (1726-1801) i Zaharije Orfelin

Razdoblje započeto tim delima donosi punu pobedu romantizma kao stilskog pravca. Dok je prethodno bio samo jedna od književnih struja s dosta

Jakšić, Đura - PESME

po tamni duvarovi Gorostasne senke diže, Kô da j’ rada iz prošlosti, U vatrenoj zanetosti, Vitezove da naniže I tim vreme doba davna S našim danom da izravna. Družba j’ mala... Pet stražara...

Čelo mu je bez oblaka, Mudro oko puno plama, Gleda decu crnog mraka, Gleda četu pustinjaka U tim crnim mantijama...

Nastasijević, Momčilo - PESME

Vreo vrh maču zažudi do balčaka u telo. Jer i kroz ranu, i tiše tim, prizivlju se biti. Al’ dve se otvore. Preboli te zadadoh, moja bez prebola, brale.

GLUHOTE I O ne, šapata nespokoju ovom, vapaja ne. I do neba kad, i pakla, teži tim srcu muk. O miruj, preteško moje, kami kamena mene, mukla steno. II Otvrdnulo je, uzdrhti čudno, prevršiće.

VI Lepota jer zaslepi me, i nem. Dublje to, bolnije tim, životom bih te, muklim ovim nespokojem reći, jer smaku do u koren smem. Al’ muk tobom sam sve veći.

Lek si, bolujem te sam. VIII Lek si, dublje tim leka mi ne. I lepoti li muk ovaj rastočenja, krotini tvojoj vrelo, tajnije iz mutnje me to na bistrinu te

IX Grč utrobi je, nemlje tim, korenu premiranje, nevinije iz biljke čim progledava cvet. I belina krilom kad radosno zamahne u let, bol i

3 Zagorča vaš med, čemer zasladi; potvora pravo moje srce tim dublje nagradi; — udrite, nisam kriv. PORUKA 1 Prozrem vas: jadna jasnota, umlje, jadna reč, mračni put grete.

3 Ne mene, ne mene, brata to u neznanju mog muklije tim potaja ova muči. 4 I znam, i znam, srce gde kuca, od zlata ili tuči, nemo u njemu raspinje se Bog.

na Kosovu zadnji čin; i kobni gde naroda glas, izdajom već ime ti ocrni, jadni oče moj, sin ja na nogama, Đurađ, tim bodrije tu, strašni zadržati sudbine hod — ili na imenu Branka, sve dublje, vek po vek, prokletstvo da utiskuje

mog, sugubo željenom, i mnogo, premudrošću obilnom, carstva mog iskrenome, ljubazan u Gospodu celov, i neoskudno s tim milosti naše darovánje.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Na slavi, imendanu i dalje bila večera, gozba. Ali ne kao pre. Taj potres, posrnuće, koje se tako jako krilo, baš na tim gozbama, večerama, među najužim krugom rodbine, baš se tad najjače ispoljavao. Sve je bilo drukčije.

Tolike čivluke, tolika imanja, dućane i kuće, pa sada žive od milosti seljaka, pređašnjih svojih čivčija, koji su bili na tim imanjima i od njih otkupili ih. I tako svi redom.

Ili ako to ne, a ono tim zdravljenjem kao da se ulaguje, moli da oni, komšije, pobrinu se, nastanu i ne izgube ga iz vida već ga pouče, pomognu

Čak je Mladenu to godilo što je takav, ne lep, vitak, zdrav. Mislio je da će i time, tim svojim ne detinjastim već starim izgledom, suvim, babu jače ubediti da on neće biti kao drugi: besan, lud!

Ali od tada ona, ljuta na nj što on to ne ne vidi (vidi ona da on vidi, zna što ona hoće s tim dovođenjem u službu mladih žena i devojaka) — već što neće kao da i on greši s njom u tome.

Nije smeo dole k njima da siđe jer, bojao se, zaboraviće se i čisto bi je tukao, toliko mu ona dođe teška, mrska sa tim njenim naricanjem, kuknjavom. Ko se nadao da će se ona toliko zaboraviti, što će on biti »suv«, bez žene, bez poroda.

Bio je to jedan rođak, jedne njegove tetke sin. Ona ostala davno udovica. Imala samo to muško. I tamo, u Odžinci, sa tim svojim sinom živela nešto od imanja što su imali, a ponajviše od rada.

Za sve se on unapred postarao. — I sad zbogom! Srećan vam put! I s tim obrnu se od kola, ne mogući više da ih gleda, naročito mater, čiju je glavu video kako podržavana, naslonjena u

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

Potom metnu venac na glavu i kažu: »Zeleni venče, ti ćeš se osušiti ako ne dovedeš mog suđenika da te skine« i s tim vencem legnu spavati, pa će u snu videti suđenika (Sofrić, 53). Devojke meću b. u đurđevdanske vence (SEZ, 19, 53).

se u kuću nikakve zelene grančice, a na Đuđevdan okiti se njima i kuća i crkva; docnije, ako zapreti grad, krsti se tim grančicama put oblaka i govori: rastupi se (Begović, ŽSG, 121); takođe se za vreme grada kida vrbica i unakrst baca u

S tim se slaže maločas spomenuto verovanje da đavo, zbog koga gromovnik i šalje na zemlju grom, ne sme na vrbu. — U ovom smislu

crkvi, i da tu ostane kroz tri službe; neka je posle izvadi i obnese oko sebe tri puta, i metne pod prsten: koga momka tim prstenom dotakne, on će se za njom okrenuti (Begović, 219). Takođe ima magičnu snagu i d.

U srpskim pripovetkama tipa Mide (o caru Trojanu sa kozjim ušima, Vuk, № 39), iz zemlje kojoj je poverena tajna o tim nakaznim ušima iznikne zova, i kad su čobančići od njenih prutova načinili svirale i počeli svirati, kroz sviralu čuo

provlače bolesnika od groznice (Begović, 113); ko od takve k. napravi bič, što god tim bičem potera na vašar, dobro će prodati (Begović, 223). I inače u vračanjima i gatanjima ima k. značaja.

i graorka, pa se tim iz peći vadi vatra, »da ne bude ni k. ni graorka u žitu« (ZNŽOJS, 7, 1902, 146). Devojka koja hoće da privuče momka,

s obe strane puta. Kada tim putem prođe čeljade kome se hoće da naškodi, treba reći: »Skupio se kao ova kupina, i obesio kao ova žaba«, i ono će se

Trojanović, Vatra, 68). Na njenom drvetu vadi se živi oganj (SEZ, 17, 134; S. Trojanović, o. s., 75) i tim ognjem pali se prva vatra u novoj kući (GZM, 19, 1907 328 id). L.

U vezi s tim može se razumeti jedna naša religijska zabrana. Ne valja se, kaže se, da se dečje pelene meću na trnje, »jer će se deca

Priča se da je pod tim hrastom zaklano jednom dvoje nevine dece, pa je nož kojim su zaklana obrisan o drvo, i od toga je doba ono zeleno i

U C. Gori o zdravstvenoj snazi c. l. nema se najbolje mišljenje. Gazda pogodio slugu da mu čuva stoku, s tim da mu za hranu daje hleb i c.

Ćipiko, Ivo - Pauci

I poljski su se poslovi posvršavali, letina opremila i u kuću sanijela, duhan predao na vagu, i s tim novcima podmiruju seljaci trgovce u varoši i plaćaju porez, zadovoljni što ova zima obećaje da će biti sitija od ostalih.

Ne prodire iz njih dim, ne navija se nad krovovima, nejak je da kroz snijeg prodre, kao da je u tim kućicama utrnula se vatra i već nema u njima života.

U tim mislima ide pored svojih zemalja i ne može da ih se sit nagleda; ponosit je njima, i, dok ih gleda, čisto zaboravlja i na

Ovdje ga ne ulazi gospodin načelnik, tim više što je odsutan.. . Sudac opomenu Radu i on ućuta, osjetivši se lakšim, pošto se bješe izgovorio.

U tim mislima vraća se kući i, kad stiže, jesenji suton već se hvataše njegove planine. Nastajnih dana hodaše po varoši od trg

Da, s ostalim narodom tada je i on živo vapio: „Da nas uslišati dostojiš se, tebe molimo, usliši nas!” I u tim mislima svrne puteljkom i silažaše i dolažaše u dolac sve niže i niže...

Neka sve bude na slavu božju! Ivu ta vijest još u crkvi smuti. O tim orguljama bijaše već davno u selu govora. Znalo se je da su naručene i da će zapasti silna novca, a sve da će se

Uhodu pogled mu i nehotice pada na njihova obličja i ustavlja se na njima, k'o da istraživa kolika li se tuga skriva pod tim, naoko prijegornim licima. I, hodajući tako usporedo s njima, osjeti silno samilovanje i ljubav.

Zasve što je godina zlo ponijela, jednako osjeća se poljem živi težački rad, i svijet živi tim dahom, ne htijući da se preda očaju; ta valja pokupiti ono što providnost daje, jer živiti se mora!...

Za tim neoskvrnutim visinama što ih ljudska noga ne gazi, kada se kade u svjetlu i žaru, čeznula je njegova duša, prenosila se

Svi dosadašnji mirni sastanci s njome prikazivahu mu se živo pred očima. Gledao ih je sasma onakove kakovi su bili. U tim trenucima zasjalo bi mu sunce i more bi bljesnulo u šarama.

Bijaše mu u tim časovima lagodnije i bolje... I sada je mislio na Mariju, zdravu i izabranu, i osjećao je da njegova duša skladuje s

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

Nisam mogao više da se zamlaćujem sa tim nemogućim čovekom. Ono što sam znao o Laušu bila je tajna i ja, kao njegov ispovednik, nisam mogao reći tek tako ovom

Dodao je da to na žalost nije istina, jer bi se valjda bilo čega u vezi s tim sećao. Vila se potrudila da izbriše sva sećanja na sebe i na tu noć. U tome i jeste njena moć.

Monah sam i greh je što se razumem u te stvari. Ne bih se hvalisao tim da ne moram ovde izreći istinu. Ne mogu je zaobići. Prosto, volim da gledam dok se to događa.

“ On je onda upravio na mene svoje tvrde oči, bez sjaja, kao mrtve pa ipak pokretljive. „Može biti i glogovo, šta s tim kakvo je, važno je da je trnje i da probija ljudsku kožu, da izaziva bol.

Samo su joj divne oči boje lešnika izvirivale kroz prorez. Prema tim očima mogli smo nasluhivati kakva je njena lepota, ali oči ipak ne govore muškarcu ništa, ne kažu kakve su sisice,

Stikriosa je još rekao da je u grupi uvek držao po nekog bucmastog dečaka koji nije radio ništa osim što je spavao s tim odurnim gadom, tim krpeljem i smetenjakom. Ne znam kako se obreo u Vratimlju.

rekao da je u grupi uvek držao po nekog bucmastog dečaka koji nije radio ništa osim što je spavao s tim odurnim gadom, tim krpeljem i smetenjakom. Ne znam kako se obreo u Vratimlju.

Ne. znam šta se odjednom zbilo sa tim starim jarcem. Otkako ga znam uvek je bio prema Laušu snishodljiv i poslušan. Sada je rizu izvrnuo naopako.

Sve se u meni ustumaralo, uskomešalo. Osećam se tako slabašan i ništavan pred tim tajanstvom. Nijednoga trenutka nisam poverovao u tumačenje koje je odmah po događaju izrekla manastirska bratija: da

Radio je to javno, naročito se trudeći da svi vide kako i koliko se on gnuša nad tim grčkim smradom i talogom. Naredio bi da se na kakvoj poljani okupi narod iz kraja u koji je tek upao, da napravi krug

Smerali su, valjda, da tim izgledom i kasapljenjem one petorice naprave utisak. Držeći se ipak podalje, van domašaja strela, kretali su se, čas

ovako: ako se nijedan od mojih ljudi ne pomoli na bedemu i ako nikakav zvuk s ove strane do njih ne dopre, učiniće se tim divljacima ova Kula kao ukleta.

Ilić, Vojislav J. - PESME

No dalje s tugom!... Milo dete, Tim neću da vas morim sad, Ja volim kad se nasmejete, I mene onda mine jad. Ja volim vaše vedro čelo I vaš srebrni, jasan

skriše, A razvrat jednako živi i gruba sila s njim, Ja se kolebam snòva, i ja se ne smejem više Nad smradnim grobom tim.

Tako razori Azok i sravni Benaru s prahom, I celu Indiju cvetnu ispuni paklenim strahom, I za tim osvoji Delhi i cvetni Karadži uze, Sejući za sobom požar, ubistva i mnoge suze.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

imao je svoju astronomsku kulu, stepenasti toranj, sa koje su sveštenici posmatrali i tumačili nebeske pojave. Tim svojim poslom, položili su oni, ne hoteći i ne sluteći, temelje naše astronomske nauke.

Oni sveštenici koje smo zatekli na vrhu Vavilonskog tornja kako posmatraju Mesec, Jupiter i Mars, skupili su tim svojim poslom dragocenih znanja, iz kojih se razvila astronomska nauka Prva od nebeskih pojava koju su oni uočili,

sam maločas nabrojao, spominju se, kao već davno poznata, u spevovima Hezioda i Homera, i u starojevrejskim spisima. Tim grupisanjem zvezda u jata i njihovim nazivima, koji su se očuvali kroz hiljade godina, izvršili su vavilonski astrolozi

No, tim radom upoznali su oni još jednu činjenicu fundamentalnog značaja. Posmatrajući zvezdano nebo, oni su opazili da ono ne

neba od istoka prema zapadu, i time stvara dan i noć, ali ono se pri tome pomera, iz dana u dan, pomalo prema istoku. Tim pomeranjem, ono se opšeta za godinu dana na kugli zvezda nekretnica po jednoj putanji koja se zove ekliptika.

Oni su ih smatrali za božanstva i svakom od njih posvetili po jedan dan da bi to beskonačno ponavljali. Tim su stvorili naš besprekidni niz sedmica, nedelja.

Ako ih sagledamo kako dolaze, mi ih proživimo pre no što stignu, a tim stvarni doživljaj gubi svoju neposrednost. Jedan iznenada iskrsli posao naše Akademije nauka doveo me je u zemlju

To se desilo za vreme Cara Nebukadnezara. Tim svojim pretskazivanjem postao je Tales slavan čovek i prvi mudrac grčki.

Da ja o tim stvarima drukčije mislim, znaš vrlo dobro, isto tako su ti poznati moji dokazi da je Zemlja lopta: pri svakom pomračenju

Ništa više. Sa tim skromnim instrumentom sačekao je Eratosten najduži dan u godini, a najveći u svome životu, i izmerio je najkraću senku

ono doba stajao pod gospostvom Seleukovaca, potomaka jednog od vojskovođa Aleksandra Velikog - dobro upoznat, pa je na tim starim temeljima podigao zdanije svoje nauke.

Danas zovemo tim imenom najglavniju zvezdu jata Maloga Medveda, a posle 12000 godina zvaće se tim imenom Vega, sjajna zvezda u jatu

Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA

Jutrom rano vozduh krasni, noseći se istiha, prehlaždava sav svjet jasni preradosno izliha. Životnaja v njem igrajut, tim veselost nami dajut. O zlatoje proleće!

Stanković, Borisav - TAŠANA

TAŠANA Ostavi to, Stano! Nego hajde što pre sa tim oblačenjem. STANA (nastavi oblačenje, ispravlja, namešta joj bore na šalvarama, anteriji). Čuje se bat nogu.

TAŠANA (u smehu): Ta prestani jednom s tim. Dobro. Eto lepa sam. Evo i ja vidim. I milo mi je, godi mi što sam lepa, ali samo to i ništa više, ništa drugo.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Učini se majstor Kosti, jedne noći, da odnekud iz njega, kao da je on raskršće, vode tri staze, rastu, dužaju, a po tim stazama njegova deca, mala kao što su, svi osnovci. Jedno drugo kao da ne poznaju, njega, kad ih vikne, ne čuju.

Eto, s tim glasom ne samo da se reši pitanje Srećkova zanimanja, nego otpoče odmah i čudna njegova samostalnost. Odvojio se i od

Jednoga dana stiže vest da je Rista pomilovan s tim da za četrnaest dana napusti mađarsku teritoriju. Sastao se samo sa ženom, odmah joj rekao da ocu nipošto neće da se

Ako će samo prominuti neku od svojih njiva, veže džepnicu na vrh kišobrana, ustane u kolima i razmahne nekoliko puta tim barjačetom, da bi radnici to videli i znali da je ona tu i da može naići... Ali sve je to njoj dobro stajalo...

— Milica ćuti. Znala je poodavno da Boško nju ne vidi; da je Boško od onih tihih nezasitljivih ljubavnika koji kriju i tim više uživaju svoja uživanja; da Boško ima veštinu da u zgodan čas okrene zgodnu stranu svoje prirode i svoga govora.

— Ne tuži, Milice; lepo mi se čini da nam u tim rečma ostade duša detinja, pa kao da je i on tu — i Bošku zasvetli fenjer u očima.

Dva dela kuće je vezivao, naravno i delio, hodnik, taman, dug, pun ormana u debelim zidovima. U tim ormanima je bilo, kao u svim starim kućama, svega i svačega, arhiv i starinarnica.

Govorilo se da sve gazdačke kuće imaju po tim ormarima i skrovišta za ljude, s vezama i prema tavanu ili podrumu. Zaista je krađa i prepada u ono doba bilo počesto.

Vratio se gos-Toša svojim društvenim funkcijama kao da ništa nije bilo, ni smrt, ni deoba imanja. Imalo je na tim vraškim salašima nekog gospodstva, koje je palankama mnogo smetalo, a palanka njemu skoro nimalo.

Kad dođe do glasanja, on glasa povodljivo, i srdačno čestita onima koji su dobili većinu, svejedno da li je tim prošao ili propao njegov predlog. Iduće sednice, međutim, evo ga s nekim „amandmanom” za onaj predlog.

U skladu s tim natpisom, domaćin je sve više voleo da ostaje u kući. Revnosni pretsednik se počeo tužiti na bezbroj sednica.

Ali, eto, živimo s njima... A kako čujem, bilo je da su i oni kupovali srpska imanja, i teškali se da je s tim jedan Srbin manje. Jedni drugima dobro ne mislimo, a opet zajedno taljigamo... Tako je valjda i svugde u svetu.

Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA

Da bi so tim meni posao odlakšan bio, mislim da ne treba spominjati. No nesrećom takovog u tom predelu nije bilo, jer su baš onda

godinu navršio. Da je on so tim i ovog romana sočinitelju očitao sentenciju, o tom niko neće posumnjati; no sočinitelj želi sebe izvinjena viditi što

Ako u postelji rado do devet sati smrdimo, treba li da budemo so tim zadovoljni? Mali Roman (po dalšem rukopisa izvestiju) počem je treću godinu potpuno prešao, odvede ga mati svešteniku

Tek što je stvari razaznati mogao, nađe slučajno jednu pčiodu, i primetivši da bode, naumi uveselenije sebi so tim pričiniti.

mu je njegov poočim davao, tako strašnu sklonost (jamačno po uredbi sudbine) oseti da je danju i noću mislio kako bi so tim svoje uveselenije našao.

Naš Roman sad tek nađe element svoga života. »Ovamo, deco,« — rekne on svojim sodrušcima — »sad će se igrati!« So tim im iskaže myѕterіum svoji aljina, načini i njima take iste, popravi im sablje, i celo se mesto uzbuni kad ji počne

lepo od volšebnice, ali mi joj ni najmanje nećemo blagodariti na toj njenoj poslugi, budući nam je otela viteza i so tim nam preti povest prekratiti.

« Ovo izrekavši, predstavi mu kako tisućama ljudi na njega idu da ga zarobe; so tim skine ruku, premda ne rado, s njega, u zabuni zaboravi kazati »ni o panj, ni o kladu«, nego »i o panj i o kladu«, počne

« vikne. »Burjam da u ropstvo dođe? Dok je ovog mača u rukama, neće to biti!« So tim skoči na svoju Rozinantu, gurne je žestoko u bokove, koja dignuvši rep trubnoglasno svoju vatru pokaže, i tako se

Sljedovatelno oni ljudi koji trgovcima lađe i ambare prazne i s tim veći Verѕchleіѕѕ čine, ne samo što nisu republiki na dosadu, nego od velike polze, da i nužde jesu, quod erat

Ovaj pak vitez, stavivši se u pozituru Kraljevića Marka: »Šta«, poviče, »prevara? Ne boji se Burjam jošt!« So tim poleti na jednog sa svom silom, i bio bi ga sasvim ubio da mu nije sablja slagala; sve je bilo što mu je uvo rovašio.

No so tim druge u veću jarost podigne. Trideset nji, koji budžu, koji vilu podignu i nemilostivo ova svoja oružija, kad do Romana

Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA

jedini i najpouzdaniji fakat u životu svakoga čoveka ipak, pišući autobiografiju, svako obično izbegava da počne sa tim faktom.

Moram se, dakle, i ja izmiriti sa tim već usvojenim načinom pisanja i početi sa rođenjem, mada je baš rođenje često puta sporan fakat u životu čovečjem.

Pa ipak me je ta slučajna veza između mene i Vuka nekada ispunjavala ponosom, te sam u mladosti čeznuo za tim da mi ko prebije nogu, smatrajući da je dovoljno biti ćopav pa biti Vuk.

Tema razgovora koji se u tim prilikama vodio bila je uvek pitanje: na koga ličim. Ja lično bio sam duboko ubeđen da ne ličim ni na koga i ni na šta;

Tako i moje prve izraze: „du, mu, gu, do, po“ itd. moja je majka prevodila i tumačila kao da tim hoću da kažem: tata, mama itd. Stoga ja i ne beležim ta kreštanja kao prve reči.

Zar ne, zar ne bi to glavu činilo interesantnijom? Ako vi ni pri tim rečima ne primetite butone u njenim ušima i ne zadivite se, radi čega se ceo ovaj razgovor i vodi, onda, razume se, ona

Ja ne znam da li je u tim pantalonama bilo kakve tradicije, kojoj sam se ja potčinio, ili je u meni bilo kakvih nagona, koji su samo čekali

I, molim vas, to je svešteničko dete, pa eto tako. Al' takva su današnja deca, napredna su i bistra, pa moramo s tim da se izmirimo!

Al' takva su današnja deca, napredna su i bistra, pa moramo s tim da se izmirimo!“ I pošto su se svi složili s tim da su današnja deca „napredna i bistra“, otpočelo je rešavanje o tome šta bi najprobitačnije bilo da budem.

ostajali; ali mi ostali, koje je nekako mimoišlo smrtonosno tane, nadirali smo dalje predosećajući da što bliže pobedi tim bliže sve većoj i većoj opasnosti.

sam ja gordo i seo u stolicu, žderući se u sebi što ne mogu nogama bar da dohvatim pod, no mi vise u vazduhu. Tim rečima: „Želim da se brijem!

Otkako je to ukinuto, neznalice se nikako neće da izmire s tim faktom, te životu obično magarci sede u prvim klupama.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Da se malo odmore, a i da ponesu, ako što nađu. Stari vodeničar, verovatno gluv, kao i mnogi koji se tim poslom bave, nije čuo njihovu lupu, te vojnici razvališe vrata, silom uđoše i razbudiše starca.

nema smisla da ideš u šinjelu i šajkači. Uostalom, ne košta te ništa. — U sanduku mi je... — Pa šta je s tim... Trajko! — viknu revnosno Luka posilnoga popa Momčila. — Neka, neka, ja ću ići sam — i on pođe svome šatoru.

— zavapi Dušan, pridržavajući se za suprotan krevet. — A-ha!... A sad, braćo... kipislcauf!... Dojadi mi sa tim tvojim: šta bi bilo ovo, šta bi bilo ono... — Hoće li, bre, davati večeru ovi Englezi? — zapita Živadin.

Oni će tako pokvariti pojaseve... A posle, šta će misliti ovi Francuzi o nama? Naredite odmah da prestanu sa tim. Silazeći u donje prostorije broda, Živadin gunđa: — Ja, šta će misliti o nama Francuzi...

Pa nemô, bre, da dremaš!... Eto, komandujemo... Komandant pogleda strogo telefonistu: — Dosta sa tim razgovorima! Kao da odjeknu negde plotun, a odmah zatim nekoliko ubrzanih, pojedinačnih pucnjeva.

Tako je od početka rata. Okrenuti smo uvek zapadu. Nekada sam se oduševljavao tim čarobnim prizorom. Ali ako se kadgod završi ovaj rat i ostanem živ, kad vidim zalazak sunca, okrenuću leđa... 5.

Ali ne zaboravlja da strogim glasom završi: — Držite se na tim položajima do poslednjeg čoveka. Prosto rečeno, komandant je taj koji treba poslednji da pogine.

je naš komandant: — U slučaju uspešnog napada sa strane neprijatelja, cela naša divizija biće zarobljena, jer je tim putem jedini pravac našeg odstupanja... S tim će biti likvidiran i Solunski front, uveravam vas...

S tim će biti likvidiran i Solunski front, uveravam vas... Naročito nas, koji se nalazimo na levom krilu, zabrinjuje malobrojn

— Jeste... Dve hiljade pet stotina dvadeset i pet... — Zapamtio sam dobro i, kad se vratim u zemlju, tražiću loz sa tim brojem. Kapetan Radojčić je posmatrao kartu, pa će reći: — Jest, tako je!... Sad zamislite onu vertikalnu prečagu.

— Bio sam... — Otkuda vi na Kajmakčalanu?... U zvaničnim izveštajima vaš se odred nigde ne pominje. — Šta piše u tim izveštajima ja ne znam, niti sam ih čitao. Ali da je komitski odred osvojio Kajmakčalan... — Gle, gle, šta čujem!

Petrović, Rastko - PESME

Evo ja pišem pesme, zato što između tri i četiri časa ne osećam ni za čim drugim potrebu, no baš za tim. U jedanaest i po sam gladan, i ni po koju cenu ne bih mogao pevati; potom varim.

I bol, Gospode, i bol! Molitva za Njega, Sunce! Molitva, tim, za mene! Njegov, Gospodnji, glas, i svi glasovi; Oholosti, nije li demon to tvoj i tvoji grehovi ”Došao si najzad,

Al još je ljubim i dahom tim svoj dah nisam mešao, Sa radošću sam je gledao pred ticama što pasu, Pre nego onaj nebeski krik i jednom sam prešao.

Raziđu se tako u plavilo ulice drage Beograda, I bregovi što su oko njega, i šume što su k zapadu još dalje, Svim tim jedna ljubav za rasticanjem ovlada, I za svim tim, moja, proteče ljubav sve dalje.

bregovi što su oko njega, i šume što su k zapadu još dalje, Svim tim jedna ljubav za rasticanjem ovlada, I za svim tim, moja, proteče ljubav sve dalje.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Krošnja mu do sedmog neba dopire, a korenje je do srca zemlje spustio. Pod tim korenjem ključa izvor života. Ko ma i jedan gutljaj popije — oslobodiće se bolesti, starosti i živeće sve dok mu život ne

Otmu li ih — gotov si. Umakneš li im za sto koraka, daće ti za njih sve što zatražiš. U tim maramama je njihova snaga! — ne htede orao da se oprašta. Bio je gladan ljudskog mesa, a jedan dobar zalogaj je izmicao.

— Bolje da nikog nije izabrala! — s negodovanjem uđe u ljušturu Rak-pustinjak. Šta ima on s tim šlja— mom unaokolo! Poče veselje! Kako je nemirno kružilo jato riba! Lelujala se morska sasa.

Šantić, Aleksa - PESME

Ono je ljubavi zvezda Što tamo pada i gasne. Sa jabukova stabla Padaju hrpe cveta, Vetri stižu i tim se Igraju, vesela leta. Labud ribnjakom kruži I peva, i pesma zvoni Sve tiše, i pevač beli U grob vodeni roni.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

i oblikuje prirodne sile u uobrazilji i pomoću uobrazilje; ona, prema tome, iščezava sa stvarnim gospodarenjem nad tim silama... Grčka umetnost pretpostavlja grčku mitologiju, tj.

I zar pevanje i kazivanje i muze ne prestaju nužno s pojavom štamparske tezge, i zar s tim ne iščezavaju nužni uslovi epske poezije?

Ali uporedo s tim tendencijama uvek idu i tendencije samih narodnih masa, i one su najpretežniji, najvažniji deo usmene književnosti

moglo biti, kad se ima na umu da je epska poezija bujala u narodnim dubinama mnogo vekova pre pojave vlastele, da je u tim dubinama stvorena i da je otuda došla i u vlastelinske dvorove.

U tim slikama ima i paganskih i hrišćanskih elemenata, ali više paganskih. No, uopšte uzevši, religiozne predstave u našoj ep

Kantakuzin je s turskim poglavarom Umur-begom išao tek iza te vojske, i video je da tim prvim sukobom nije ništa svršeno, nego da boj treba tek da nastane, jer je vojska Momčilova samo ustukla ispred sile,

Od XVI veka unapredak razvio se kosovski ep s tim umetkom o izdaji. Izdaja je, naposletku, konačno prionula uz ime Vuka Brankovića, neznano po kakvim uzrocima.

Od XVI veka unapredak razvio se kosovski ep s tim umetkom o izdaji. Izdaja je, naposletku, konačno prionula uz ime Vuka Brankovića, neznano po kakvim uzrocima.

U vezi s tim važno je i ono što je napomenuo Maretić: „Iz starih i vjerodostojnih izvora izlazi da je Vuk sa svojom vojskom bio na

S tom mišlju i s tim osećanjem Jugovići su stigli na Kosovo. A tada, kako je Filipović naslikao složnu braću, „devet belih poviše se pera,

Pred tim neukrotivim džinom — a takav je hteo da bude sam narod — turska vlast, gospodstvo i nadmoćnost pretvarali su se u prah.

Među tim Srbima veliki ugled su imali braća Jakšići, Stefan i dmitar, sinovi Đurđevog vojvode Jakše. Kao nekakvi vladari nad

Ršumović, Ljubivoje - MA ŠTA MI REČE

Ne znam šta je Gde im sve to staje GLAVA MI U TORBI Glava mi u torbi Apetit u menzi Uživam u čorbi To sa tim u vezi Mleko je piće Što jača mišiće Mnogo volim slano Kiselo i ljuto Mlado pohovano Gorepomenuto Jedite

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Jezero! — prošaputa Mačak obuzet svečanom jezom pred tim smirenim ogledalom podzemne vode. — Bogzna koliko je duboko. Sigurno sto metara.

— Ehe, to je kod ženskog svijeta drukčije — zavrti poljar glavom. — Žensko ti se s tim rodi. Žena ti ima za to nos da napipa gdje njezin čiča krije pare i rakiju, pogađa u kom dućanu ima šarenih marama i

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Taj srp ulazi u hrsusku kuću i tim, koji se mojim imenom lažno kunu! Te što god teku i imadu, malo, veliko, od kamena i do drveta, sve im odnosi i

isto mirstvujemo, Ako nas s rugom i podražuju koji tuđoverci s preotimanjem našega dobra i iz vilajeta progone, − ne so tim da i Boga nam preoteti mogu i izagnati ispod njegove mu snažne ruke, nit se oni kurtalisati mogu od železne mu

I druga kojano o tom i so tim mnoga su pisana, sve se dvostruko pronahodi i do nas privodi se. ZDRAVICA II Davaću vam lepu kišu u svoje vreme i

Sade ptice gnjezda sebi prave; jedne odleću, druge doleću spravu snoseći, a jedne slatko po lugovi poju i žubere. So tim prigovor za svet daju čoveku: sve živo Boga hvali i slavi, bez govora s čudni i s razliki glasovi!

IZ DAVIDA Kad gledne odzgor na zemlju, so tim učini je da se sva strese; ako li se dotakne k planinami, zadime se; svojim tek nazorom zakoleblje tolikom i takvom

Večernji Bogu prinos donese. TKO? Imenom kojim ti je volja, tim ga nazivlji: ako Bogom, ako gospodinom, Hristom li, ili ocem, tvorcem, zidarom li, vladikom, carem li, ili onim, koji

Do glave i krvi i na hranu ti jedni predali se! Ko li je tebe učinio gospodina i cara Nad svim tim što god na zemlji i u vodi ima? BOG GOVORI Što veli, što li zapoveda, što li hoće, strašni u dogovoru?

svoje luče pušta Od oca i sina i svetoga duha (Što je to jedno svojsko im bogatstvo I jedno pronahođenje sjanja) — Za tim velikim svetom Pak ima drugi svet, angelski. Ka neka otoka tekuća Od velikoga sveta pružila se Čak do nas.

Od to dobi, tim mlečnim gore putem kroz kapanje od bogorodičinih sisa, mnoga krštena dečica od sisa pomrla ponajviše, tuštena k nebu

Te angeli slažahu i pak uzlažahu gore i dole po njima. A i sam Bog svrha gore stajaše na njima. Tim plaho se Jakov prenu iz sna, skoči oma na noge pronerazen, te reče: »O, međer, Bog je na ovome mestu i ovo su ovde

Ali bez duše, mrtvi. Malo počas, opet iznova duhnu na njih vruć vetar i tim časom svi oživeše, te zdravi i čitavi đipiše na noge. Učini se golem tabor od onih ljudi.

počatiti, što smo i učinili, ama kroštono je on poslušao svoju ženu i prestupio je božiju zapovest, te nas je sviju so tim smrtno pogubio, zarad toga i mi pak da ga s kamenjem pobijemo kano božija prestupnika«.

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Možda zato što je s tim načisto bio da su šamari sasvim prirodna i neminovna posledica bednog šegrtskog položaja. A vukao je šamare preko cele

to kućica puna svega i svačega, a najviše topline (one topline koju ćete uzaman tražiti kod nas); kao i sve kuće u tim krajevima, beše ona pravo toplo, skrovito i mirno gnezdance! Kuća nije imala prozora s ulice.

— Jevdokijo, crna druške Jevdo, tvojega ti Manču, ete, turiše u novine!... — tim rečima je pozdravi jedno jutro komšika njena, Taska. — Tugo-o-o! — viknu Jevda preplašeno. — A zašto ga turiše?

Zato su je izbegavali; a kad je se nisu mogli otresti, nego su je morali povesti, vodili su je samo pod tim uslovom da ništa, ni reči, ne sme progovoriti.

Počeo je dok je još devojka bila, i još nije prestao uzdisati, ali o tim uzdisajima naravno da Jevda nije smela ništa znati... — Što iskaš, snajke-Jevdo? — zapita je Tasa. — Što ti trebam?

A to je bilo jedne nedelje, baš Bele nedelje, kad je po tim mestima najživlje, kad lep dan izmami sve živo na ulicu, — starije na razgovr, mlađe na ašikovanje, a dečurliju na

Ali ovako nije mogao to, nego se morao zadovoljiti tim što mu je u prolazu, onako kao slučajno, izbio laktom cigaru iz muštikle kad je Manulać sedeo pred dućanom i pušio (a

Sve je to čudnovato strašno i njemu nemilo bilo što je tada video u Tim slikama... Svi veseli, samo on tužan; svi pusti i obesni, samo on bedan; svima do šale i smeha, samo on stoji i služi

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti