Upotreba reči tiću u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

šumâ, I sve pesme rekâ u jutru kad sviću, I sav strasni miris s rascvetanih huma — Dokle zlatno perje raste mome tiću.

Vojnoviću, Zatim knez Radića prhnu zlatna strela; I tad opaziše i Car i vlastela Da strela ne može da promakne tiću.

Radičević, Branko - PESME

Ta soko je kâ mu otac bio, Što mu krasno ime ostavio, Baš kâ takom prilikuje tiću — Njega zovu Gojko Zmajeviću. Jutros rano pre rumene zore Gojko bele ostavio dvore.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Osim u jednom načinu. Kad bi samo smeo da ga pomene. Njemu, Ivanu Vojinoviću, tiću od sokola, rišćaninu od rišćanina. Kad bi smeo?... Eto junak je da Arnauti drhte od njega, bogat je i bezdetan.

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

I ja tebe, vrli sine, Kad bih sada u pônoći Po imenu tvome viknô... Da te viknem, vrli tiću, Da te viknem: Petroviću!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti