Radičević, Branko - PESME
minu sreća, Ta kad ono priskočila mlada, Sva van sebe od slutnje i jada, Kad dohvati vranca za vođice, Kako li je tište nemilice. Pa ko znade kako može biti, Može tužna jošte pogoditi.
(19. januara 1849) BEZIMENA A Moj brate dragi, mili, Al' me tište rane, Ranile me devojčice Gizdave, mlađane. Al' ću im se osvetiti, Ao, mili pobro, Dok se samo poprivatim Svoje
Pandurović, Sima - PESME
I tonovi pište Pogreb ideja i nestanje trulo Bolova, senki što dave i tište. Prošlo je, prošlo sve. I sunce žali Rastanak moj sa bolom, i bez volje, Snagu i nežnost što su tužno pali
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Spomeni davni tište, tište, I s njima vek se čami. ...Jeca i plače davnih dana Pospana, bolna, i lagana, Jeca i plače u toj tami, K'o gluhi
Spomeni davni tište, tište, I s njima vek se čami. ...Jeca i plače davnih dana Pospana, bolna, i lagana, Jeca i plače u toj tami, K'o gluhi žubor
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
nikad pala ni jedna jedina otvorena riječ, ali se osjećalo da je to za djeda jedan od onih muklih bolova koji stalno tište i koji traju čitav život, ako se nikad i ne spominju.
To traže frizerke. A frizerke nisu čovječanstvo. Čovječanstvo, naprotiv, traži baš romane koji tište na zub koji boli. Čovječanstvo se prozlilo, moj gospodine. Ono je dobilo perverzne ukuse.
Mlade klice mučno prorastaju pokrov sagnjilih otkosa što na njima tište, probijaju se na svjetlost, još blijede, treptave u suncu.
Stropovi i kupole ljudskih zdanja, ma kako visoki bili, ubrzo počinju da tište na moje tjeme. Na otvorenu, taj pritisak iščezava.
Petković, Vladislav Dis - PESME
cveće, kad cveta i vene, Al' nikako ljude što ropću i pište: Što drugoga boli, ne boli i mene; Mene tuđi jadi nimalo ne tište. NA OČEVOM GROBU Gospođici R. G. Oče, evo opet mene.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Svome smo jadu vični, on je već ispevan, Al’ rane srpskog roda tište nas svaki dan. I kad se anđô sreće nasmeši na naš rod Odmah i demon razdora u cvetu guši plod.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Sablje zveče, Brda ječe; Krv se lije, Srce bije. Konji vrište, Majke pište, A junaka rane tište. Složno, braćo, Srbin bije; Miloš gdi je? Murat leži, Turčin beži, Srbinu se sreća smeši.
Jakšić, Đura - PESME
1862. CRNOGORAC CRNOGORKI Rane moje ljuto tište, Mila, divna Crnogorko! Moje grudi pomoć ištu, Isparane na bojištu. Pomoć, pomoć, Crnogorko!
Šantić, Aleksa - PESME
Zureći gore, pred tvoju Kuću bih stao doli, U tvoje prozore gledô, Dok srce tište mi boli. Ja znam, ti često iz okna Gledaš gde ja, sa svojim Čežnjama, na mesečini, Kao stub jedan stojim.