Matavulj, Simo - USKOK JANKO
I ljudi, kao i svi ostali Boži stvorovi, snažahu se u njoj. Koliko li rana tjelesnijeh i duševnijeh proljeće ne izvida! Janko se bješe već pojmio. Već pred Spasovdan počeo se bješe pridizati.
A sad kad mu bolovi dušu savlađuju, teži bolovi od tjelesnijeh, zar sad da ga ne potješi riječima? Janko opet uzdahnu i to prekide njezino ščinjane. Ona mu se primače. „Janko!