Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
To žar bi bio anđela što trunu, Četvrtak njihov, letorast iz kraha, iz tmurnog Petka Utorkova vatra, što može dići leto uvrh marta!
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
pompi, k'o carica neka, Svesna svoje moći, ponosna i hola, K'o dočaran sanak vremena daleka, Stala je po sredi našeg tmurnog kola.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
gorčine), već voljeti grešnika kao grešnika, voljeti ga takvog, baš takvog kakav je; voljeti ga vedro, čista srca, bez tmurnog oblaka koje opraštanje ostavlja na našem čelu. Jer opraštanje boli, uprav kao i prigovor.
prosvirana šešira s perjem „pod ešarpom izvršene dužnosti”, a drugo je pasivno dotrajavanje sred četiri zida našeg tmurnog doma, i među našim altdajč kredencima, rastočena trbuha pod kordonom kućne haljine, iz koje davno upijeni mirisi jelâ,