Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Kad bude gotov, Dimitrija gologlav, onako nakarađen, skačući s jedne na drugu nogu, vraća se Todi i pokazuje joj svoju nakarađeno ošišanu glavu.
Pa onda kao lud, besan od neke sreće i radosti trčao je, igrao mahnito, vitlao se i svakog je časa trčkarao čas ka Todi, čas među goste...
— Hajd, spremi! A Dimitrija se zgrnuo pa ništa ne razume. Odjednom se okrenu i brzo otrča Todi. Toda beše usred drugarica i rođaka. Sve se praštahu i plakahu zajedno s njom.
On jednako ćuti. Toda mu pristupi bliže i upita ga blago. — Kaži, Dimitrijo, kaži ti tvojoj Todi! — ’Će ideš? — reče on s Mukom i pogleda upitno po ostalima. — ’Oću, ali ne boj mi se ti!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
O družestvu ko sme slovo reći Todi? Na senku se srdi što pored nje hodi. Pre bi prstom tursku Srbiju potukao Nego što bi Todu na igru dovukao.