Upotreba reči toplinu u književnim delima


Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Oseti na grudima i mahovini između raširenih nogu toplinu bolesno mlakog vetra, koji se odnekud probijao u kotlinu. I protiv njene vole, bradavice joj nabubreše.

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Tek onda kad neka stvar ili događaj pobude u njemu prilično jednostavan emotivni izazov, Lukićevi stihovi dobiju lirsku toplinu i zvučnost: Na uglu kesten poguren stoji, jesen mu novu odeću kroji, škarama secka haljinu žutu, krpice zlatne lete

Milićević, Vuk - Bespuće

Napolju, jedno natušteno junsko popodne, sa suncem koje se izgubilo iza gustih oblaka, ali koje je ostavilo u vazduhu toplinu svojih zraka, upijenu u pločnik i u zemlju.

i nalazi pepeo i satrte, prašne osjećaje i umorne, mlake misli, dok život huji oko njega i širi miris proljeća i meku toplinu mladosti; on osjeća njegov zdrav, bujan miris i još više opaža kako je on za sve to tuđ, prestario; kako je zakasnio i

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Samo oseća neku prijatnu toplinu, koju po nekad smeni laka zebnja, pa opet zanos, bunilo i toplina... — Aha, poneo sam ga... evo!...

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

A njemu je tako lepo, tako toplo i prijatno osećati njeno disanje, toplinu njena tela na sebi, te i ne zna kad ga ii kako ga san prevari...

Rakić, Milan - PESME

sva sjajna i živa, Znam kada će suze oko da ti kvase, Znam kad ti se duša miloštom preliva, A kad u njoj nosiš svu toplinu Juga... Pa ipak si svakog dana nova meni, Uvek nova, uvek tako čudno druga, I nikada slična jučeranjoj ženi.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Znači, zakukuljiti se u sebe, umotati se dobro u ogrtač, čuvati svoju vlastitu toplinu, kao užareno, dobro izolirano tijelo, i žaliti se i isijavati sam u sebi. Besmisao!... Razmišljao sam. — Ne znam.

I još, nagorka misao o „općoj ljudskoj nezahvalnosti”, u koju se naša lična zaogrće kao u toplinu jedne moralne bunde. I (da li da to kažem?

Zalazi u gužvu svijeta, da se protare u vrevi, da osjeti njenu toplinu, potplatima struže o pločnik da se oslobodi sjene koja mu se glinasto prilijepila za pete.

Drže naše ruke u svojima, htjeli bi da budu sasvim uza nas, sasvim s nama, da osjetimo njihovu toplinu — a opet ih od nas dijeli neka tanka neukloniva opna.

I tu nema pomoći. Vidimo ih gde se pate, a ne možemo da osjetimo njihovu toplinu. Traže riječ u koju bi legla sva prisnost, sva duša, ali takva riječ ne postoji. Skrivaju nam istinu, iz samilosti.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Samo ti srce igra, a u grudima osećaš neopisanu toplinu i zadovoljstvo; gotov si da odjednom zagrliš sav taj lepi i veseli svet, koji je isto tako razdragan i raspoložen...

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Uskoro sam osetio toplinu ličnog prijateljstva nemačkih đaka i profesora, a to je bila prava sreća za mene, kao prst proviđenja.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

ulice, postupice se stišavaju, dok se ne slegoše i postaše u njenoj duši kao klica u zrnu, iščekujući svjetlost i toplinu da oživi. ...Ono nekoliko dana što je Cvijeta provela u brizi da nakupuje potrebne stvari za iseljenje prođe brzo.

Antica osjeća noć i njene šapatljive glasove, osjeća njegovu tešku ruku, toplinu života mu, vruć zadah iz usta i mušku volju, ali nikako ne može, ma da se sili, da se za nj zagrije: jednako joj drugi

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

sanka nema, gde danka bela Po setnom licu blede ropkinje Zatrepti zračak kao izgubljen, I tu na hladu ljudske žalosti Toplinu gubi žara sopstvenog; Gde mača nema da se zarije U bele kosti crnog tirana; Gde hrpe nema zemlje grobovske, Kojoj

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ljudi upriješe svom snagom, pa premeću i prevrću crnicu. A sunce se bolje diže, nosi sobom toplinu, život; duge sjenke vraćaju se do ispod samih stabala... Ivo osjećaše njihov teški rad i udisaše vonj prekopane zemlje.

on im se otima, pa svojim osjetljivim čulima u se upija i sakuplja i žar boja što se razasule s morskog prodora, i toplinu i svjetlo dana i miris bilina. Po šuškanju grana zamjeti čeljade posve blizu sebe. On se trže. —Marija, ti si?...

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Ali Mića se namršti i pribi se na moje grudi. Ja ga umirujem i kažem kako je čika dobar čovek. Osetih neku toplinu u duši, što se ovo nejako dete sa poverenjem predaje meni, pa ga pomilovah.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti