Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
ode a zadržao od nje samo ono što je himna muževnoj valjanosti: Spokojna sovest i žizan neskverna Koplja ne traži ni topuza perna, Nit’, mili druže, strela jadorodnih, Otrovom škodnih...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
podnosilo: dve gomile na smrt prepadnutih ljudi kidišu jedna na drugu, isukanih mačeva, podignutih sekira, zavitlanih topuza. Lom i krkljanac, zveket oružja, lelek ranjenih, hropac umirućih, psovke i kletve.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Bogdane, on poteže tešku topuzinu, pušća za mnom uz kršno primorje; dovati me po svilenu pasu, pobratime, sapom od topuza, šćera mene za uši Šarinu, jedva mu se u sedlo povratih i utekoh uz kršno primorje.
bedevija, šćaše uteć gradu Varadinu; ljuljnu Marko teškom topuzinom, pa je pušta za njim preko polja, udari ga sapom od topuza, pade Vuča u zelenu travu.
Kraljeviću Marko, tebe nitko Šarca otet neće, nit’ ti možeš umrijeti, Marko, od junaka ni od oštre sablje, od topuza ni od bojna koplja, — ti s’ ne bojiš na zemlji junaka; već ćeš, bolan, umrijeti, Marko, ja od boga, od starog krvnika.