Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Sve to za minut. Jȁ da ste videli gospa Nolu, tešku topuzinu! Bežala sam kao da imam četiri noge. Ali stigao bi me sigurno, da ga nisu ona razbijena kola lupala po nogama.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Tu sablju i topuzinu dao je narodni pevač u ruke Marku Kra ljeviću. Ostavljena na milost i nemilost Turcima, vešana na čengele, nabijana na
Jelo i piće su izvor njegove ogromne snage. To je sasvim prirodno. On je u stanju da ljuljne topuzinu od šezdeset i šest oka, u stanju je da omahuje oko sebe konje držeći ih za rep, i tako dalje.
itd., a mogu biti i od dva i više stihova, na primer: „Zazor mi je u te pogledati, a kamoli s tobom besediti“, „Topuzinu baca u oblake, dočekuje u bijele ruke“, zatim u mnogo slučajeva opis susreta prijatelja i neprijatelja (prvi se grle,
Kad to viđe Ljutica Bogdane, on poteže tešku topuzinu, pušća za mnom uz kršno primorje; dovati me po svilenu pasu, pobratime, sapom od topuza, šćera mene za uši
To je Marko jedva dočekao. U to doba i Bogdan dopade. Trže Marko tešku topuzinu, pak poćera dvanaest vojvoda: dok s' okrenu nekoliko puta, svih dvanaest od konja rastavi i bijele saveza im
mu sedmore kolane, zauzda ga uzdom pozlaćenom; pa natoči tuluminu vina, objesi je o unkaš Šarinu, s desne strane tešku topuzinu, da ne kriva ni tamo ni amo; pa se Šarcu na ramena baci, okrenu ga od Prilipa grada, ode pravo stojnu Biogradu.
Kad se Marku veće dosadilo, on prigrnu ćurak naopako, a uzima tešku topuzinu, pa otide caru pod čadora. Koliko se ražljutio Marko, u čizmama sjede na serdžadu, pa pogleda cara poprijeko, krvave mu
Kad je care sagledao Marka i pred njime tešku topuzinu, car s' odmiče, a Marko primiče, dok doćera cara do duvara; car se maši u džepove rukom, te izvadi stotinu dukata, pa
sivu bedeviju: poteže joj sedmere kolane, zauzda je uzdom pozlaćenom, pa priveza čador u terkiju, i sa strane tešku topuzinu; kobili se na ramena baci, pa uprti koplje ubojito, ode pravo bijelu Stambolu.
“ Pa poteže tešku topuzinu, njome lupa careve dvorove, sasu njemu stakla u pendžere. Kad se care viđe na nevolji, dade njemu curu na sramotu.
podrume Šarcu, poteže mu sedmere kolane; pa natoči jedan mijeh vina, objesi ga Šarcu s desne strane, a s lijeve tešku topuzinu, da ne kriva ni tamo ni amo; tad se baci Šarcu na ramena, ode pravo bijelu Stambolu.
od kurjaka, i izvrati kalu od kurjaka; svome Šarcu poteže kolane, pa objesi mješinu sa vinom, s druge strane tešku topuzinu, da ne kriva ni tamo ni amo; on uzima koplje ubojito, pak se skače Šarcu na ramena, išćera ga na Stambol-čaršiju.