Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ A Marko se trže iza sanka, pa govori slugi Golubanu: „Golubane, moja vjerno slugo, malo trenuh, čudan sanak usnih, čudan sanak a u čudan časak, đe se pramen magle zapođede od Kostura, grada bijeloga, pak se savi