Upotreba reči trifunovu u književnim delima


Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Trifunovi, otpušteni, vojnici počeše, kad se to razglasilo, da dolaze, svako jutro, pred Trifunovu kuću, i da viču. Vikali su da neće da vuku pesak iz Begeja, ni šljunak iz Tamiša, a što se tiče tog ribolova, da ih od

Ta krupna, prsata, seljanka, velikih, tamnih očiju, čuvena sa pevanja, volela je i svoju decu, a volela i Trifunovu, kao neka opšta majka.

“ A kad prvi put vide Trifunovu ženu samo je ćutao. Posmatrao je tu lepu ženu, kao što je imao običaj da posmatra, u školi jahanja, neku bedeviju.

Sve što bi Pavle rekao bilo je, nekoliko godina, za Trifunovu ženu, kao sveto pismo. Kad bi je Pavle pohvalio, u kući, pri igranci, ili na konju, Trifunova bi žena pocrvenela čudno,

Kad bi Volkov mogao da vidi Trifunovu ženu, Kumru, kad obuče tesne čakšire husara, nikad je više ne bi zaboravio. Pavle onda dodade da mu je Volkov pričao i

Šestoro. Petar joj odgovori, osorno, da bi on rado primio u kuću Trifunovu decu, jer on nema dece. Čini mu se čak, kaže, da ih neće ni imati. Varvara na to saže glavu.

Bilo mu je teško kad je ulazio u kuću Trifunovu, u kojoj sad nije bilo dečjeg smeha, a koja mu se cela učini prazna. Pošao je bio pognute glave, do kućerka Trifunovog

A suze joj se pojaviše u očima. Bolje, bolje, da je dao, da mu neko nokte čupa, nego što je išao tamo, da Trifunovu Drinu ispravlja. Nije rođen za kasapa, jaganjaca! „Zar je drolja, jagnje, Pajo?

Taj mladi oficir prati je, kao senka. Njegova sestra joj kaže da ni jedna žena, otkad je nju, Trifunovu ženu, video, za njega ne postoji.

Bio je do tog dana sasvim zaboravio onu Trifunovu siroticu, pokojnu, koja je završila u Begeju, a kad se sad setio te žene, u Kijevu, klanjao se i gospoži Julijani, kao

Takvo je, kaže, pismo došlo u štapskvarteru i familiju, u odgovoru na molbu Trifunovu, Generalkomandi u Oseku. Vitkovič i Kostjurin su bili voljni da pomognu Trifunu, ali su morali da vode računa o

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

mu to ne beše dovoljno, zastade i gledajući je odozgo, svetlo, nastavi: — Snahu imaš, što ceo svet nema, Sofku, hadži-Trifunovu unuku. Ali ne znaš ti, — okrenu se on ljutito, kad vide da ona ne samo što se ne zaradova, već se i uplaši.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti