Matavulj, Simo - USKOK JANKO
On pređe most i stani se pred kapijom, gledajući put trijema. Tamo se vrata otvoriše te iznutra stupi njeka djevojka, lijepa kao vila.
Škripnuv zubima a zamahnuv pestju, skoči on na trijem, pa s trijema u avliju. Padnuvši, oba gnjata prelomi. Lijepa cura, što potekla bješe za njim, vrisnu s trijema kad ga vidje slomljena.
Padnuvši, oba gnjata prelomi. Lijepa cura, što potekla bješe za njim, vrisnu s trijema kad ga vidje slomljena. U hitnji baci mu iz njedara kao neki zapis obješen o trakama.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Trijem bješe pokriven daskama, pločama, opekom — kako gdje. Između krova od trijema i krova od cijele zgrade, na mnogo mjesta, dim je ostavio žute mlazove.
Dvoje kamene stube, sastavljene od nezgrapno otesanijeh kamenova, izvođahu na trijem. Duž trijema vrata od ćelija i od drugih suvota bjehu nejednaka i različito obojena.
Pod na trijemu bijaše pokriven njegdje daskama, njegdje pločom. Kad obrnuše drugijem laktom trijema, Bakonja vidje u kutu jedne stubice nalik svrdla; one smetahu prolasku, a ne vođahu nigdje, jer njekadašnji otvor iza njih
— Jesi li zatvorija ponistre — pitaše vra sa trijema, jer, i ljeti, bojaše se ući u sobu, ako stakla nijesu zatvorena. — Jesam, duovniče.
Poslije toga izašao bi Bakonja i obrnuo bi drugim laktom trijema, protivnijem pravcem od kujine, te bi zakucao i ušao kroz jedna vrata između riznice i gvardijanovih soba.
Na prvi dan Nove godine uždio sjever, rek’ bi sve ponese! Rasklimane štice vrhu trijema i nezakačeni kapci na prozorima luparahu na sve strane.
je kuvar naprasno poludio, te pođoše k njemu, ali s malijeh vrata privuče im pažnju pomaganje fra-Brnino, koji vikaše sa trijema: — Ta izlazite, izlazite, vidite šta je tome!... Ko to leži kâ mrtav?
zlovoljniji nego obično, kad mu bahnu knez Kušmelj sa torbicom o ramenu i s tojagom u ruci, pa razvuče usne sa kraja trijema: — Valjen Isus, vra-Brne. Zdrav uranija! — Otkuda ti u ovo doba? — pita fratar naduvajući obraze.
Oću, odma, na ma’ s ovi isti stopa! Zar ja tebe da ne slušam, a? Zbogom. Kušmelj otide drugijem laktom trijema, pa naišavši na otvorenu trpezariju, prođe kroza nju i kroz malu đačku pa s kujinskijeh vrata nazva: — Valjen Isus, o
— Jev, ovo je fra-Brne kome ćeš se ispovidati — pokaza mu Tetka, pa izađe s Bakonjom. Tetka rastjera svijet sa trijema, pa se ustavi sa đakom ispred svoje ćelije. Pivalica prekloni glavu i poljubi Naćvara u ruku. — Tako!
Iz tih crnijeh misli trže ga kucanje na vratima iz trijema. Bakonja otvori i, sukobivši se sa vedrijem licem maloga Butre, razvedri se i sam. — Dobro jutro, Ive!
Tako bi fra-Brne iščepukao dužinu trijema trideset i šest puta dnevno i ispio dvije čašice rakije sa lincurom. Po njegovu mjerenju i računanju, uložio bi vremena
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Igrači su bili nastavili partiju i iz trijema su opet prolamali mali urnebesi nad momentima župnikove neotmjene sreće. Po stepenu maznosti njegova glasa tačno sam
Gledao sam svijetlo limunovo granje i stare grmove rascvalih oleandera u dobroj zaklonici samostanskog trijema. Vršak vitkog, stasitog libanskog cedra u sredini nadvisivao je okolne krovove.
Padala je na naša pogrbljena pleća oslonjena o mlake crljenkaste zidine trijema kao topli purpurni pokrov. Izgledalo je da joj nema kraja. Kao potop. Najzad je zamukla.
Pričaj mi o sebi. Reci mi: što radiš? Ja prečuh ovo posljednje pitanje. Šarao sam palicom po šljunku trijema. Lice mu se postepeno račilo. (Ha, sad će početi „dušobrižništvo” — zastrepim u sebi.
— Pokosila ih je lanjska zima, bila je jako oštra. Ovi ovdje unutra, u zaklonici trijema, pa i limuni, koji su još osjetljiviji, ostali su pošteđeni. Ali oni napolju su stradali.
Opet pošutjesmo. Sunce je zalazilo. Poslednje, gotovo vodoravne zrake klizile su pri samom vrhu zidova trijema. Uskoro će sasvim nestati. Sjenka zarđale čelične šipke na sunčanom časovniku silno se izduljila.
Sjenka zarđale čelične šipke na sunčanom časovniku silno se izduljila. Vrškom stasitog libanskog cedra u sredini trijema prošara mali srh. — A što kaniš dalje? — iznenadi me pitanjem. — Pa... kao i dosad — odgovorim neodređeno.
— Hoćeš li na majčin grob? — upita vadeći iz dubokog fratarskog džepa snop ključa da mi otvori vratašca koja iz trijema vode na groblje. — Da, molio bih vas. Starac me isprati do vrata i otključa ih. — ... Otiđi i na onaj drugi grob.