Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
se nižu, ljubav između roditelja raste, planovi šta će koji sin postati, hoj-hoj-hoj — prozviždi tek u priči gospojica Trinčić. Koda jedina ostajala je nekako van te tesne zajednice. Tek posle nje krenuše u porodici sloga, ljubav, velike nade.
Mimić, to je druga stvar; i pravo je čudo da se Anča ne vidi na pijaci. — Kao da je to čula gospojica Trinčić, komšinica Mimićeva popela se na drvo, i ne uzalud: jedna crno povezana glava, Anča, iskrsnu između dvojih vrata, i s
” „Sačuvaj i sakloni!” — pecnu nešto u srcu i gospojicu Trinčić. — „Što kažu: suviše je strašno... Odjedared, kao grom, i još gore: niti si što video ni čuo, a dece nema” — nosi
Odjedared, kao grom, i još gore: niti si što video ni čuo, a dece nema” — nosi gospojica Trinčić izviđačke merdevine i meditira.