Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Pavle je bio zanemeo, a čuo je još, kako Božič kaže da je naš spas u Marije Terezije tronu. I Vengri tako misle. Pavlovi joldaši, gologuzi, slegli su se u Vijenu, u Engelbirtu, pa traže neko pravo, svoje neke
Pa se posle čude, kad ih Burgvaha vija po Beču. Treba biti zahvalan austrijskom tronu! To, da mu Božič, Božič, koga je prezirao, govori o tronu austrijskom, i prosvećenosti, i sreći u Austriji, tako
Treba biti zahvalan austrijskom tronu! To, da mu Božič, Božič, koga je prezirao, govori o tronu austrijskom, i prosvećenosti, i sreći u Austriji, tako prepodobno, zadrža Isakoviča, baš u trenutku kad je hteo da
On vidi njihovu sreću u tronu, u Vijeni, u armiji austrijskoj, kao i Vengri, veliku budućnost naciona u prosvećenom svetu – koji će carica predati
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
I to saučešće u njenom glasu Sofku toliko tronu, ohrabri, da, sasvim umirena, iziđe iz amama smelo i sa osmehom. Ove ovamo po minderlucima, oblačeći se, nisu mogle
I to nju čisto tronu. Okrenu se i sa osmehom mu zablagodari. On, potresen, razdragan, samo promuca, hrabreći je: — Ne boj mi se, Sofke!
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
str'jelu na kristalnu krunu Čamalara, tako trenu besamrtni angel na svijetla i ognjena krila k nebu sjajnu i tronu višnjega među svoje blažene likove: mene uze pod zefirna krila i unese u predjel nebesni.
sa kojom je sam sebe vjenčao nad vječnošću i nad vremenima, pod kojom je zavjet učinio sebe samom na svetome tronu da će mrake gonit za predjele i granice osv'jetliti bića, da će pravde ime svetkovati sa mračnošću zasuti mirovi,
u polja nebesna (te grdobe i tijeh izrodah do ja niko voobrazit ne zna), samo što se sveštenojzi gori i mom tronu primać ne smijahu, jer ih moji plameni pogledi sa užasom strašnijem drobjahu.
tvorca otečesko blagoutrobije, - reče Gavril ocu besmrtnome - i na njine nebrojne likove zaždiće se žertva k tvome tronu, sve će tebi plamat priznanošću!“ „Načelniče gustijeh redovah, sjajno sunce među besmrtnima!
Ovo čudno nenadno javlenje boj krvavi na nebu prekide; svi vojnici, vjerni i nevjerni, k tronu tvorca pogled obratiše, ma nevjerni sve jednako hule ime neba i slave Gospoda; dok svakoje nebesno svjetilo
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
S upaljenom voštanicom Nad Lazarom genij stoji, Skorbnim licem k tronu sudbe On upravlja pogled svoj. „O, ukloni, svemoguća, Ovo od tvog naroda; Nije narod, nije zemlja Gdi ne cveta sloboda.
Ilić, Vojislav J. - PESME
Jednoga toplog dana, pod senkom mirisnog hlada, Na svome cvetnome tronu štedra je sedela Lada. Već šeset puta je Svarog obišô zemaljskim šarom, Nezdrave, proletnje magle sunčanim goneći žarom.
I preporođen tako, pod zastavom slobode Moj duh se gluposti smejô na njenom šarenom tronu I gruboj sokačkoj ludi, i robu salonske mode, Narcisu fanfaronu. Vekovi minuše tako.