Ćipiko, Ivo - Pauci
Ivo zasve zagrne nogavice i uljegne. Jure popođe po sadu i razgrtaše vijovinu na trsima. — Gledajte! — reče i podviri u izranjene grozdove. Zrnje je satrveno, iz raspucane jezgre još se cijedi sok.
Bakarasta vijovina na trsima mrtvo visi, tek što se drži. Dok du'ne, otrgnuće se i vjetar će se s njome po volji zametati.