Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Svježi maestral domalo sasu okolišem, zažamori živo i poče da plačka sure hridi... Danguba, prokunjavši, dohvati trstiku, nadije i zavitla u sunce. Olovo tek što pljusne, naglo tone u dubinu. On ga prati pogledom i — čeka...
Ćipiko, Ivo - Pauci
Čisto u oči ne može da ga vidi, jer su upale i zakriljene gustim, debelim obrvama. Starcu, već iznemoglu, držeći trstiku u ruci, drhće ruka, pa kad, mu dolija, prihvati trstiku obema rukama, a netrenimice gleda u onaj komad tunje što se
Starcu, već iznemoglu, držeći trstiku u ruci, drhće ruka, pa kad, mu dolija, prihvati trstiku obema rukama, a netrenimice gleda u onaj komad tunje što se dotiče mora. — Tucaju, — reče Ivo polako. — Vara!