Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
San je pomirio Fince i Rumune, krčmara sa Volge s pijancem iz Brisla, kraj trulog Španca Norvežanin trune, - ta gomila je celo leto kisla na buđavom polju, bez groba i popa, u rasutom žitu i
Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE
taj sumorni kraj isprepletanih uličica, koje započinju pred Imaretom, a završavaju se kod Baš-čaršije, plove mirisi trulog povrća, šerbeta i soka od smreke, memla i reski vonj iskovanog bakra, od koga se prave lažni istočnjački ibrici, mešaju
Posle uđem u polutamnu štalu, pravo u topli dah vlažnih kravljih njuški. Tu je, opet, vonj trulog sena i amonijaka. Ponekad mi mnogo nedostaje taj miris.
Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE
uredniče, dokle ćemo uvoziti pokvarene kapitalističke sireve koji su sasvim razumljivo crvljivi, jer dolaze iz jednog trulog društvenog uređenja? Dokle ćemo ih uvoziti, pitam, kada imamo naše zdrave sireve?
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Magla, i kiša, i, iznad svega, blato! Jeste, rano u proleće, nađe se i polena, A u jesen, pečuraka, ispod trulog panja. Al priroda je, pre svega, glib do kolena, Seosko bespuće, i tupost postojanja...
Petković, Vladislav Dis - PESME
Osećam dodir trulog ogrtača, Sebe, da idem iz ovog okvira, I vlagu zemlje, da linije spira, Dok šapat prvi budi se i jača.
I da opet dođe k'o u doba stara, Da se narod listom za oružje hvata, Ispod trulog carstva da izvede brata, U mrtva ognjišta da unese žara, Da probudi zvona s umrlih zvonara!
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Dositeja Obradovića: Sve što mene okružava, sve to sa mnom tuži, a Borojević je pevao: Šta li ćemo bez novaca kod trulog krompira, Žito skupo, sneg na pragu, pakost ne da mira, Muze čame, revnost spava, narodnost se tuži, Sve što mene
Nastasijević, Momčilo - PESME
Starog modrokrvi naruči starac vina i devojku. O, trikrat suva bi listala grana, trikrat bi oko trulog panja namotalo leta, koliko vinu i njoj. I samo i samo smežurava ruka o dojku.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
svoje odličnike tu odmah na stolu međ čokanjima rakije kao debele bele crve s crnim sjajnim glavama tek izvađene iz trulog drveta.
Silazim s padine pod naramkom trulog granja, umazan po vratu i licu raspadnutom korom i buđom, strepim da se ne okliznem niz gnjecavu stelju i ne otkotrljam u