Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
noći, trećeg dana puta, pobježe iz Perajičine čete skoro čitava jedna desetina s desetarem i puškomitraljezom. Tršavi dječak ujutru dopade do kućerka u kome je konačila kuhinja, unezvijereno se zagleda u natrpanu mračnu sobicu, pa kad
— Bogami sam i ja odmah poznao Gojkov mitraljez — čisto se obradova tršavi dječak. — A nema tu više šale, nagazili su burazeri na zasjedu — javi se vodni delegat, strogo i prijekorno.
— Vidi ga, kako zna lijepo ružiti, čisto čovjeku milo slušati — pohvali ga četno spadalo. Tršavi dječak pribi se još više uza svoga kuma, udarajući mu uz put u noge kao ždrijebe kobili.