Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Prožimala me sve dublja hladovitost tih očiju, i sve više osvajala tuđost. Poplavio bi me paničan osjećaj. — Mama! Mama!
blizina, između nas i naših najbližih, između nas i svega, zaleglo je nešto podmuklo, zalegla je jedna neprelazna tuđost, tuđost laži. I tu nema pomoći. Vidimo ih gde se pate, a ne možemo da osjetimo njihovu toplinu.
između nas i naših najbližih, između nas i svega, zaleglo je nešto podmuklo, zalegla je jedna neprelazna tuđost, tuđost laži. I tu nema pomoći. Vidimo ih gde se pate, a ne možemo da osjetimo njihovu toplinu.