Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Zvižduk i šuštanje gdekojeg suhog lista gubi se negde u visini, praćen tugaljivim hukom noćnog vetra što čak do srca dopire. Noć je vedra i hladna; ako tako ostane svanućem, biće i mraza.
osjeća u sebi, pa u trenutku u pameti sinu mu sva tragika izmorena naroda, i jaki nagon srodstva ustavlja se na njihovim tugaljivim licima. —Vrijeme je da se odijelite! — veli im glasom kao da ih moli.