Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Zastajaše ovde-onde ne bi li našao kakvu putanjicu da se njome uputi. I posle malog tumaranja nađe je. I oseti lastak duši... Bio je uveren da će ga ta putanja izvesti na put. I to ga je veselilo.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Nikad, kao u tom strašnom bunaru očajanja, nad koji se beše, iznemogao, nadneo, posle tolikih nedelja napora i tumaranja, Vuk Isakovič nije osetio toliku žudnju za nečim radosnim, svetlim, što bi baš on mogao da izvrši, da proživi, a ne da
i šumama sve do te nepoznate Rusije, do koje se skapava dok se stigne, videće ko je on, Aranđel Isakovič, kome je tumaranja već dosta i koji će ostati tu, gde su se, najposle, naselili.
potrče u ovu novu zemlju, barovitu, i ravnu, ali mirisnu i nebesnu, u kojoj su počeli da se smiruju, posle onolikog tumaranja. Poludelom od žudi za telom svoje snahe, njemu, pre, nije ni na pamet padalo da bi te žudi mogle i da se ispune.
Da im daju zastave, da ih kite perjem i da ih prebrojavaju, žive i mrtve, kao konje i fišeke. Da izmeću njihovog tumaranja po ratištima i života onih na domu, u baruštinama, nema nikakvog smisla, ni veze.
jednako ponavljahu misli o odlasku, o odlasku nekud, u Rusiju, nad kojom se u očajanju, iznemogao, posle toliko meseci tumaranja, i patnje bio nadneo, dotle mu je, zaspalom prvi put opet kod kuće, u telu drhtalo, kao neka zvezda, poslednje zrno
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
U jednom pismu Vuku St. Karadžiću on, 1832, povodom svoga Laže i paralaže (1830), piše: »Dakle posle dugog tumaranja i krivudanja jedva na pravac iziđo, a nadam se da neću s ovog puta svrnuti...
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
jednako ponavljahu misli o odlasku, o odlasku nekud, u Rusiju, nad kojom se u očajanju, iznemogao, posle toliko meseci tumaranja i patnje bio nadneo, dotle mu je, zaspalom prvi put opet kod kuće, u telu drhtalo, kao neka zvezda, poslednje zrno
jednako ponavljahu misli o odlasku, o odlasku nekud, u Rusidu, nad kojom se u očajanju, iznemogao, posle toliko meseci tumaranja, i patnje bio nadneo, dotle mu je, zaspalom prvi put opet kod kuće, u telu drhtalo, kao neka zvezda, poslednje zrno