Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Veli junak Turkinji đevojci: „Sestro moja, Turkinja đevojko, koga imaš kod bijela dvora?“ Reče njemu Turkinja ćevojka: „Imam jednu ostarjelu
Kad se prenu Janković Stojane, on besjedi Turkinji đevojci: „Što je tebe, Turkinja đevojko, te proljevaš suze od očiju? Il’ ti žališ brata Mustaj-bega?
Kada viđe Janković Stojane, on govori Turkinji đevojci: „Neću, bogme, Hajkuna đevojko, žao su mi Turci učinili, u travi me pjana pritisnuli, sad se hoću darivat sa