Kostić, Laza - PESME
pevačko društvo pančevačko Bogu zefira, bogu oluja, gospodu sfera zvučnoga mâ, bogu slavuja i bogu guja, gospodu tutnja gromovima: ti, kletvo zemne omane, ti, pesmo nebnih snova, odnes' mu, sveti Jovane, i glase naših bola!
Bogu zefira, bogu oluja, gospodu sfera zvučnoga mâ, bogu slavuja i bogu guja gospodu tutnja gromovima: Ti, kletvo zemne omane, ti, pesmo nebnih snova, odnes' mu, sveti Jovane, i glase naših bola!
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
ne obveje domove šumne, strofine streje, podriv-slikove i mračna mesta pod snegom duše, što su košnice potmulog tutnja, špilje poroka, nad kojim cepti glas od proroka, tresući fonom gole ložnice.
Ćipiko, Ivo - Pauci
— U što? — ravnodušno izusti Jure. — Bog nas neće zapustit', — javi se i djevojka. Ivo nije znao što da reče, a tutnja mu bijaše teška. On prevrnu razgovor: — A je li ocu bolje? — Uvik isto — odgovori djevojka. — A biće i gore!