Upotreba reči tutnjala u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ta, ja sam te gajio kao dete!... Zaturi mu dizgine za unkaš, pa prileže zemlji da oslušne... Zemlja je tutnjala... Taj tutanj je odjekivao u duši njegovoj. Ali se on pribra. — Daleko su! — reče. — Ali ko može od hajduka pobeći?...

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

slušao, zanemeo od straha, potmulu grmljavinu njihovih timpana, arlaukanje i isprekidani dah igrača, čija su bosa stopala tutnjala po utabanoj zemlji. Njihova tamna tela i oznojene kičme stizale su nam gotovo do lica.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Kao podzemni oganj patnja je tutnjala u njoj ali taj pakao kao da niko nije primećivao: gospodarica koja sve vidi, majka koja sve sluti, Ljubica Obrenović je

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Išli su ošamućeni, vrag bi ga znao, kao da su bili pijani. Ginuli su kao stoka. Zemlja je tutnjala od topovskih pucnjeva, a vazduh je krkljao od puščane i mitraljeske vatre.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti