Jakšić, Đura - PROZA
— Ljubim te!... Hteo sam te u staroga Sremca zaprositi, ali mi tutori ne daju... Grom ih spalio! — I on ljutito stiskivaše pesnicu, a od jeda mu drhtaše usnice. — Al’ neka, čedo moje!
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Ono nešto imanja dođe pod masu. Tutori savijaše k sebi malog sirotog Pupavca, ali ne mogoše ništa od njega učiniti. Naposletku, odvedoše ga u Beograd i dadoše
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Pa se potukli?!... — Mal’ ga nije probô »ključem« čim se čupa slama... Srećom se strefili tu gospoda tutori i Arkadija crkvenjak, pa mu oteli »ključ«. — Ju, žalosna, a otkud mu ključ?! — Pa u porti bilo to...
Ima već sad lepo imanje kojim rukuju tutori. Učio nešto latinske škole; dakle, nije onako neki... A posle toga, ima neke stare tetke i strine, sve bez dece, a tek
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Najistrajniji u eksperimentisanju je Bora Ćosić (1932). Na kraju je svoj obimni roman Tutori (1978) sveo na igru gradnje i ironične samorazgradnje, u čemu se čitalac teško snalazi.
Stanković, Borisav - TAŠANA
HADžI RISTA i OSTALI Ne dedo, ne! MIRON Svršeno je. Mrtav sam i idem među mrtve. Vi, tutori, čujte: Ja u ime duhovne vlasti koja mi je Bogom dana, popa Manasiju postavljam za starešinu vaše saborne crkve.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Posle ćeš me i tako varati — šali se — neka se bar sad zna šta je moje a šta tvoje. — E, mi tutori — nastavlja se razgovor — mi znamo i drukčiju gospa Nolu.
palankama ljudi imaju ponekad osećanje i drskost skoro familijarne zajednice, neki napadoše u Kafani Jovu kao da su mu tutori, a jedan od Vlaovića bezmalo da ga izdeveta. — Čija je to pamet, pitam te! — seva i grmi Vlaović.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
dana tamo na čifluku, a drugo — vreme je da se, veli, i ta deca malo oslobode i iziđu među svet, jer eno blagočestivi tutori i odbornici opštine turekovačke već treći dan kako se vuku sve sredinom sokaka (već im se i šegrti smeju gledajući ih