Jakšić, Đura - PROZA
Jer, gle, ovako pocepani kao što smo, svugde svojom krvlju, svojim grudima i svojim životom služimo mekušne tuđince... Al’ doći će dan... i svaki će narod dan svoga vaskrsa slaviti! . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Stanković, Borisav - JOVČA
Vetrovi fijuču. STOJNA (rasprema, izvlači iz dolapa postelju, namešta kraj ognjišta). Čuje se lavež pasa kao na tuđince, ali se brzo utiša. STOJNA (oslušne): Rano je za njega. I ne bi psi. Biće ko zalutao i prošao.
Krakov, Stanislav - KRILA
Zazveča oružje. Uzdrhtale senke pitale su: — Šta je, šta je? Polurasklopljene oči tražile su tuđince u tami. — Bugari, ubiše... mucao je već slabije major, čije oči još behu sklopljene. Odjednom se užasnute raširiše.
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
A kad se kolonijica razvreži i onovči, domorodci omrznu i kunu nametljivce i tuđince. „Gle, došli divlji da nadmoćaju i nadmudre pitome! otimaju prava, i rad, stiču!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Eto, vidiš, — zaključivao je narod pevajući ovakve pesme — naši ljudi su bili junaci, naši ljudi su pobeđivali tuđince, mi možemo da pobedimo. Taj smisao ima herojska prošlost u našoj epskoj poeziji.