Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
golo pole sa svojim rijetkim sjenama i suvim kamenitim ponorima s vremena na vrijeme započne nekakvu svoju beskrajnu tužaljku, ali sve je uzaludno — i riječi i tugovanje — i glas postaje sve beznadniji i tiši.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
“ Dok burno more okolo ječi, kapetan čuje starčeve riječi, tužaljku druga draga, prati ga šapat iz noćnih sati: „Mladosti draga, vrati se, vrati, davno me izda snaga.