Upotreba reči ubojito u književnim delima


Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Momče je bilo boso. U izderanoj gunjini i crno— gorskoj kapi na glavi. Bilo je kao poplašeno: nekako nemiono i ubojito pogleda ispod sebe. Gospodar odredi da čuva stoku povrh grada, po visovima i glavicama.

Malo po malo svikne mu se, i nije onako ispod sebe ubojito gledao. Najposlije se i oslobodio, bio veseo, i više puta smijaše se njegovu čudnome pričanju, ponajviše o vojnicima što

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Naš žandarm, koristan pratilac u ovim krajevima, skinuo je sa sebe svoje ubojito oružje, pa okreće miroljubivo ražanj sa jagnjetom.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

bugar–kabanicu, i na glavu bugarsku šubaru: načini se crni Bugarine, ni braća ga poznati ne mogu; dadoše mu koplje ubojito i mač zelen staroga Vojina; Petrašin mu izvede kulaša međedinom svega opšivena, da kulaša care ne poznade.

“ Pa on pusti zlatna šestoperca: koliko ga lako udario, iz bojna ga sedla izbacio; pak poteže koplje ubojito, pribode ga u zelenu travu, pak mu sve tri odsiječe glave, kulašu ih baci u zobnicu.

sablju okovanu, i prigrnu ćurak od kurjaka, a na glavu kalu od kurjaka, priveza je mrkom jemenijom; pa uzimlje koplje ubojito, pa se spušta u podrume Šarcu, te opremi Šarca od mejdana: priteže mu sedmore kolane, zauzda ga uzdom pozlaćenom; pa

Da je kome sjesti te viđeti kad poćera po polju katane! Sablja mu je u desnici ruci, u lijevoj koplje ubojito, u zubima dizgen od Šarina: koga Marko sabljom udaraše, po dvojicu od jednog građaše; koga Marko koppljem udaraše, preko

je uzdom pozlaćenom, pa priveza čador u terkiju, i sa strane tešku topuzinu; kobili se na ramena baci, pa uprti koplje ubojito, ode pravo bijelu Stambolu.

na se odijelo: a na pleći ćurak od kurjaka, a na glavu kalu od kurjaka; pa pripasa sablju okovanu, jošte uze koplje ubojito; i on siđe u podrume Šarcu, poteže mu sedmere kolane; pa natoči jedan mijeh vina, objesi ga Šarcu s desne strane, a s

poteže kolane, pa objesi mješinu sa vinom, s druge strane tešku topuzinu, da ne kriva ni tamo ni amo; on uzima koplje ubojito, pak se skače Šarcu na ramena, išćera ga na Stambol-čaršiju.

čuo bolestan Dojčine, on govori vijernici ljubi: „Anđelija, moja vjerna ljubo, osedlaj mi dora debeloga, iznesi mi poplje ubojito“.

Hitro su ga obje poslušale: ljuba sedla debela dorata i iznosi koplje ubojito, a seja je donosila platno; utegoše bolana Dojčina od bedara do vitih rebara, pripasaše sablju alamansku, privedoše

do vitih rebara, pripasaše sablju alamansku, privedoše dora od mejdana, turiše ga doru na ramena, dadoše mu koplje ubojito. Poznade ga doro od mejdana, pa mu ode silan poigravat.

Ja kad viđe crni Arapine će ga s' dojčin okaniti neće, on se vati vrancu na ramena, a u ruku koplje ubojito; iziđoše u polje široko, naljutiše konje od mejdana.

Taman Arap na vrata solunska, a stiže ga bolani Dojčine, pa poteže koplje ubojito, prikova ga Solunu za vrata; pa povadi sablju alamanku, te Arapu odsiječe glavu, pa na sablji glavu dohitio, Arapove oči

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti