Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Pokupi mi tridest Cetinjana po izboru dobrih konjanika, povedi ih meni na Udbinu u subotu koja prva dođe“. A Alija ne reče riječi, već od zemlje na noge skočio, pa posjede debela dorata, oćera ga
Da ste brže meni na Udbinu u subotu koja prva dođe! Poved’te mi po tridest Turaka, sve atlije i dobra konjika“. Pa je drugu knjigu nakitio, te je
Da ste brže meni na Udbinu u subotu koja prva dođe! Poved’te mi po tridest Turaka, sve atlije i dobra konjika“. Pa je treću knjigu nakitio, te je
da ste brže meni na Udbinu u subotu koja prva dođe! Poved’te mi po tridest Turaka, sve atlije i dobra konjika“. Pa četvrtu knjigu nakitio, te je
da ste brže meni na Udbinu u subotu koja prva dođe! Poved’te mi po tridest Turaka, sve atlije i dobra konjika“. Pa je petu knjigu nakitio, te je
Da ste brže meni na Udbinu u subotu koja prva dođe! Poved’te mi po tridest Turaka, sve atlije i dobra konjika“. Take knjige Osman rasturio, pa
guja, ljuta guja sa Kladuše Mujo s svojim bratom Gojenim Alilom; hoće Mujo curu i kočije, da on s njome bježi na Udbinu, ali ne da od Senja Tadija, već se tuku drvljem i kamenjem, najpotlje se s Mujom ufatio, ufatio u kosti junačke, pa se
A četvrtu knjigu opravio, posla knjigu u tursku Udbinu, na sestrića Tanković-Osmana: „O sestriću, Tanković-Osmane, pokupi mi po vašoj Udbini udbinskijeh na glasu junaka na
A prevrće kako lastavica, tj. cvili (prevrće glasom). I kukaće do suđena dača, tj. do smrti. 66 U riječi pali pod Udbinu, tj. govoreći (razgovarajući se) došli su pod Udbinu. I bez rane i bez mrtve glave, tj.
I kukaće do suđena dača, tj. do smrti. 66 U riječi pali pod Udbinu, tj. govoreći (razgovarajući se) došli su pod Udbinu. I bez rane i bez mrtve glave, tj. da niko od njih nije ni ranjen ni ubijen. Ko me viče sa tavnice b’jele?