Upotreba reči udišem u književnim delima


Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Bio je to mlak vazduh pun vlažnog mirisa peska, vrba i rečnog bilja, ali meni se činilo kao da udišem paučinu. Ako se okrenem samo malo, možda neće primetiti? Tri... četiri... sedam... Samo pet santimetara? Osam...

Kapor, Momo - NAJBOLJE GODINE I DRUGE PRIČE

Svejedno što ih milujem, oni ne umeju, pa ne umeju! Udišem zbog toga duboko miris štale da ga zapamtim, da mi što duže potraje kad se vratim među radijatore, a sve nešto mislim

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Ko mi sprži travu: njen zeleni smiso? Ko mi splasnu vode pa stojim sred mulja I udišem vazduh koji sam već diso? Noć je tako duga, skoro s bojom groba, U njoj moja glava evo već se ljulja: Ja ukočen stojim s

PRIČINA Budim se kao sred pričine: Udišem vazduh pun magije. Na rukama mi lisičine. A na nogama bukagije. Iz prostranoga kazamata Sa avlijama i kulama Ne čujem

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Evo me već i na obali reke Taja koja sa tri strane obgrljava Toledo. Udišem vazduh, osvežen talasima te krivudave reke i posmatram izdaleka varoš obasjanu suncem.

„Preko tih razvalina“, uzviknu on, „struji duh antike, ja ga udišem, on mi daje džinovsku snagu, on će i mene učiniti besmrtnim“.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

!) Prostor što se nudi mojim nozdrvama nešto je što usukavam u se, što plućima udišem. Proveo sam neko vrijeme, za minulog rata, u jednom izbjegličkom karantinu.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

To je Dorotej. Ustajem. Izlazim na terasu. Udišem punim plućima vlažni noćni vazduh. Zamrli su svi zvuci. Na istoku se lagano diže zora.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ja sedim, zagrevan toplim Sunčevim zracima, pod visokim hrastom na uzvišici pored moga stana, udišem punim grudima sveži vazduh, posmatram po hiljaditi put predeo u kojem su priroda i ljudska ruka izložile svoja dela, a

Gostioničar mi donese čašu vina, ja zapalim svoju lulu i, uz njen snažni dim, udišem sveži vazduh koji struji kao hladna reka iz gornjega dela potočićeve doline.

Stanković, Borisav - TAŠANA

(Ode.) SAROŠ (uzme rakiju i pije): Oh tamo, kod nje, mogao sam danima da ležim, da udišem onaj čist svetao vazduh što miriše na bosiljak i ispajane ćilimove.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti