Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
On je u mirna sunčana jutra zračio tako povjerljivo i umiljato da to nije moglo izmaći čak ni djedovu oku i on bi udobrovoljeno gunđao majući se po dvorištu. — Pazider ga, sva se bašta modri kao čivit.
Starac u trenu zaboravlja sve svoje brige i mrtvouzlice, pipka jesam li dobro pokriven i gunđa udobrovoljeno, sa zluradim prkosom: — Baš je nas briga i za Jovom i za Gnjatijem, neka melju kako im drago.