Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Despot kraj Dunava smišlja, u sobi piše, i na državnom saboru u dvoru objavljuje Zakon, koji, ko živi muž, svakoj udovici u Donjem gradu, o!, u vreću sipa žito, u slanik so!
Ignjatović, Jakov - PRIPOVETKE
Sin Marko, dok je do juratstva došao, potrošio joj, udovici, polovinu imanja. Ona hoće zeta koji ima „sostojanije”, a ne trošača jurata.
Sremac, Stevan - PROZA
Ne da Maksim nikako, nego traži glavu za glavu. A vele da je to i obrazložio vrlo lepo. Rekao je Staniji udovici, svojoj parničnoj strani, neka ona ne zaboravi da je ovo devetnaesti vek, vek egzaktnih nauka, vek koji lomi okove
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
SIMKA: Ja se ne zovem Simona, nego Simka! JELISAVETA: A Filip je govorio Simoni, udovici iz komedije Poslednje leto! SIMKA: On se sve vreme meni obraćao! VASILIJE: On u vama nije video vas!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „A koji je to zli rukodavalac, koji se ogriješi o sirotama i o udovici?“ „Isti iz našega brastva, neki Ivo Lukin. No je i on nevolja i nejelica, Gospodaru, nema nigđe ništa, pravo valja reći!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Lasno ti je pjanu zapjevati, I žalosnoj majci zakukati, I strašljivoj kuci zalajati, Udovici sesti do bećara, A đevojci poiskati para, A udovcu uzet’ pušćenicu!
Lasno ti je staru zakašljati, Udovici mladoj uzdahnuti. Lasno ti je situ benetati, U proljeće kenjcu zarevati, A gostit’ se zetu u tazbinu.
Tu se, Mujo, osoliti nećeš. Ćor-beg sjaši, Mustaj-beg uzjaši, Dok doratu grive otpadoše. Udovici, nane, magla pred očima, A divojci, nane, sjajna misečina. U Turčina i u zmije ljute, U njih nikad tvrde vjere nema.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
Jednim slovom, blažen oni bogat koji s pravednim Jovom može reći — ˋbio sam slepom oko, a [h]romome noga; siroti i udovici bio sam otacˋ.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Kad je umro, uputio sam udovici dugačak sažalni telegram, nad kojim sam se, dobro se sjećam, dugo trudio, s onim zdušnim zadovoljstvom od zahvalnosti.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Zatim, o Anici se u Pokojnikovoj ženi pripoveda kao o udovici, a to je značajno zato što se u ograničenjima udovičinog ponašanja verovatno najjasnije ispoljavaju latentno prisutne
Tako i Zlati, kao udovici, nije bilo dopušteno da ide sredinom ulice u varoši: „Kada ide čaršijom, nikako da ne sme sredinom već samo jednom
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Na putu je šumar srete: „Ti si krala, pusta ženo!“ I knjižicu svoju vadi I beleži ime njeno. Udovici s’ grlo stište Kâ da j’ gŷši mòra neka, Pa ne može da izusti: „Nisam krala moga veka!
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
i veličina pesme Boj na Mišaru, u kojoj se priznanje poginulim turskim poglavarima spaja sa samilošću prema Kulinovoj udovici. Lirika irska narodna poezija predstavlja veoma složenu, usmenu umetnost reči.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Našu istrganu domovinu možemo uporediti crnoj kukavici—udovici, raščešljanih kosa, koju svako može da kinji... Ali ona ne boji se stranih dušmana, već je duša boli kad vidi svoje
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Najgore je bilo za rukavice, i jedan par se pozajmljivao po redu i čredi. „Treba joj, gospođi udovici, natrti nos. Ostala za Tošom velika bogatašica, a pobogu, kao oni njeni konji, grau pa grau.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Tako, na primer, gospođa-Milki udovici, koja je uvek lepo obučena i jako namirisana dolazila k nama u posetu, rekao sam jednom: — Jesi li ti rod sa Prokinom
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
forme ljudstvo, svešteni red i svetski, kolika je razlikost prihvatanju ženatim i bezžencem, devojci maloj i velikoj, udovici mladoj sredovečitoj i babi, rodili i štirki!