Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
kad se prenese u proznu rečenicu i previše uzme maha, potiskuje ili prigušuje uobičajeno razvijanje same rečenice, tj. uklapanje njenih delova u sve veću celinu po pravilima sintaksičke subordinacije.
jasno vidi kako dolazi do unošenja dopunskih pauza, ali takođe i šta konkretno znači tvrdnja da se obično sintaksičko uklapanje delova u veću celinu može zameniti uzastopnim prisajedinjavanjem jedinica.