Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Ona sjedit pred dvermi domu svojego na stolicje, ili pokazujetsja na prozorje, da bi mladim ljudem ugodila, ukrašajetsja da bi ih ljuboviju pljenila. Ona jest tako zvjeroobrazna i neukrotima, da jeja nogi u domu svojem zaostati ne mogut.