Radičević, Branko - PESME
otvara, Ugrabi mu srce iz nedara, Al' i turska jedna puška kresnu, Pa Stojana te u sisu desnu, Te kroz prsi udari ukrivo, Pokvari mu ono srce živo.
Oj Mileta, ti gromovni plame, Ti preseče ono levo rame, I još pleće, i to srce živo, Kraj ložice sukće mač ukrivo, Kroz pašnjaču i toke od srebra, Pa izlazi na ta desna rebra; Pola mesa na konju se ljulja, Vrela krvca iz srdašca
podigao, Ocrnio obraz sveta toga, Sveta toga, pa još i onoga: Oh, srce je zanelo ga živo, Mesto pravcem, udrio ukrivo... Al' sve b' duša grešna prebolela, Samo ona kada bi ga tela. Ali sada... oh, golemi jada...
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
godina!“, da je na radijatoru malko ukrivo položena plitica s oblozima, dobivaju neku posebnu važnost po tome što su to fakti, dijelovi istinske stvarnosti — i
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Bogami je mene otac jutros nekako čudno gledao — zabrinuto reče Đoko Potrk. — Sve me mjeri ispod oka, pa nekako ukrivo, pa nahero, pa se smješka, pa brk čupka. — Šuljaju se oni sa svih strana — šapatom reče Lunja. — Kako ti to znaš?