Upotreba reči ukruti u književnim delima


Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

— Nisi, ne daj bože! Svemu sam sâm kriv. Đedi ponovo polete brada nosu. On se ponovo ukruti da izgleda važan: — Pa sad ja da ispravljam što si ti ukvario! — Bog, pa ti! — E, ama ja evo ne znam kako.

Nušić, Branislav - NARODNI POSLANIK

Sedi ti tamo pa traži reč! JEVREM (ode još jednom te oslušne na vratima, ia se vraća i seda na stolicu prema Sreti. Ukruti se, iskašlje, ustane sa stolice i diže ruku uvis): Molim, gospodine predsedniče, za reč!

Ćosić, Dobrica - KORENI

Iz kafane, dućana i radnji istrčavaju ludi da ga vide, i šapatom dovikuju komšije. Aćim još više ukruti vrat, čovek je, nije ni lopov ni mečka, a oni su smrdljive kaputlije što žive od seljačkog znoja i grbače, pokvarene

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

bijednog, iznurenog ja u njima, naviklog da se pokazuje i da bude gledano i uvještenog da se pod tuđim pogledom napne i ukruti.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

— uzviknu on, pa se maši za pojas. — Nema, valaa, ne! — dočeka ga Hamza i ukruti u naručja. Kad ih razvadiše, Hamza miran kao da ništa bilo nije, zamoli nezgodnu zlicu da mu odmah napusti odaju i

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

što se, napušten od svih, suvišan i nepotreban bori za onih nekoliko dahova koji su mu preostali pre nego što mu ropac ukruti udove, pretvarajući ga u bledu lešinu? Ko li je taj čovek? Eno ga gde zadnjom svetlošću svojih zenica gleda u Doroteja.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti