Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Ljudi zanemeše. Nekoji se prekrstiše i rekoše: „Bog da mu dušu prosti!“ Drugi su izišli... Nešto teško i zlokobno umetnulo se među nas, pa bismo hteli da se što pre nosi lešina, što pritiska naše duše kao neumitna opomena. Bolničari dođoše.