Upotreba reči umi u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

Kad je konja napojio, a on se i sam saže, zaiti šakom hladne vodice, umi se njome, a posle se i sam napio, izvadio je peškir iza pojasa, ubrisao se njime, a zatim se okrete meni: — A ti,

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Stanku se činilo da bi preko sveta otišao za ovim čovekom!... Umi se harambaša, poumivaše se i hajduci, pa, kao i u kakom domu, okretoše se sunčevom rođaju te se pomoliše bogu.

On uze tikvu, prosu vodu iz nje pa se diže izvoru da se umije i napije... I, došav na izvor, umi se i napi, pa ga razgali ona hladna voda... Sede na ovu zelenu izdan na obali, pa se zanese...

Stanko se nasmeja, a Turčin stade pljuvati... Stanko siđe s bedema, potraži vode, te se umi, pa se prekrsti. Uze šaru, protre kremen malo noktom, pregleda kašikluk, pa pođe. — Hoćeš konja, junače?

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

’Râno moja! Gle, kakve su joj samo oči! — umiruje je gđa Sida i ljubi je. — Idi odma’ na bunar pa se umi ’ladnom vodom. Jula je poljubi u ruku i ode. — Kako je, sirota, haglih i osetljiva!

Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE

Onda on uđe u crkvu. Neki hladan, jezivi zadah umi njegove ropyće obraze i prljavi izgled u štalu pretvorenog hrama, punog rasturene slame i raznih otpadaka, zadrža njegovu

Teodosije - ŽITIJA

A ljubljeni sin pripade na svečasno lice očevo, i mesto toplom vodom vrućim suzama ovo umi, a tako isto i prepodobne mu ruke umi mnogim suzama.

sin pripade na svečasno lice očevo, i mesto toplom vodom vrućim suzama ovo umi, a tako isto i prepodobne mu ruke umi mnogim suzama. Na glavu ih svoju i oči polažući celivaše, i upodobivši ih krstoobrazno, na prsa njegova položi.

Posle toga, odmorivši se, dođe i Do reke svetoga Jordana, i sa mnogim umi ljenjem blagodareći Hristu pokloni se na mestu gde se Vladika Hristos Bog, ne znajući greha, telom kpcti od sluge

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Pustih zeca iz torbaka al se zec ne očešlja, al se zec ne umi, nit iseče nokte, nit ispravi stas, nit dotera glas.

Radičević, Branko - PESME

“ Ovo reče, ka izvoru ode, Lice umi, I natoči vode: „Sada idem, majka mene čeka, No, junače, ti si iz daleka, Jera misliš, kâ što reče amo, Da ovdena

Pred njim teče iz kama vodica, Bistra, brate, bistra kâ suzica. Pade junak, napi se vodice, Te još umi svoje belo lice. Tice poju, a vrelo žubori: „Odmori se!“ kao da govori.

“ Ovo reče pa studencu ode, Lice umi i natoči vode. „Moram doma, majka mene čeka. No, junače, ti si iz daleka, Jera misliš, kô što reče amo, Da ovdena

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Kad ujutru jutro osvanulo, on se prenu iza sna, ustade te se umi i pomoli bogu, pa htjede krenuti, ali da mu vjetar ne bi svirao u prazna usta, htjede da se potkrijepi malo.

Kad izjutra ustade, obuče se, umi se, a maćeha ni da ga pogleda. On se začudi, ali ne upita. Uze šešir i štap, pa podiže jastuk da uzme i maramu.

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Izjutra se probudi s jakom nesvesticom i glavoboljom, ustade te se umi, pa htede skloniti one ukrase sa stola. Ostavi časovnik u fijoku i ponese tamo i onu drugu kutiju, pa odjednom zastade

Sam veli da je potpuno zadovoljan. Šta će više!... A sad pamet u glavu, pa čuvaj svoju sreću!«.. Kad se Vlajko umi i opremi, ona ga uvede u drugu, čistu sobu, gde na sredini stajaše sto, pokriven belim kao sneg zastiračem ; na njemu

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

U goloj, al već toploj šumi Kukurek se svetlošću umi. Kraj puta, u jarku, u repuši Cigla se jedna greje i suši. MARTOVSKO SUNCE Pred svakim pragom nešto se milo i

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Pod je zastrt bio prostim, debelim ćilimom. Pošto se umi studenom vodom i očešlja, navuče čizme, obuče kaluđerske aljine i natače kamilavku.

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

kâ šta si se stegâ svetim konopom, da stegneš boljitak, začetak, virovanje i strpljenje i svako blagoslovljenje; jer duša ne umi di su dvi, jer na kraju visi pokajanje i moljenje; a svra je velika, da ti, ružo naša, budeš došâ kâ vist blagovist od

— A ko je onaj pogureni kulješa? — Ono je ađunta — odgovori Mačak. — Kažu da je puno učen čovik, da umi latinski kâ i fra-Tetka. Za njima iđaše pisar, visok, mršav, neznatan mladić.

On je juče priplivâ riku na konju, kâ i Srdarina! Šta mislite? Dite, a još mi rekoše da ne umi plivati! — Pa, poznajemo mi dobro Bakonju! — reče drugi, odista manastirski pronjar.

A je li ti kazâ fra-Zakarije ko je spivâ tu pismicu, a? — Ja znam da je vaša, i da i’ ima puno vaši; a stric Čagljina umi nike, ali i’ izvrće... — Dobro, dobro, de da čujem tu, kad je već znaš!

Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA

Um je samo jedan bez granice, svi su drugi kratkovidni umi. Čudo mi je - svemogući reče vojvodama neba sveštenoga - đe mi u dvor s vama nije doša drug vam činom jednaki,

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Napi se bistre vode, umi se, i to ga povrati. Stade da misli hladnije i odmerenije. Kud će sad ? — Rekli su mu da udari na Jelovičke planine,

— Bato veli da ih je plamenjača opekla, pa se suše. — Hm... neće biti — odgovori Đorđe, pa ode te umi ruke. Kad se vrati na svoje mesto, beše već donesena trpeza. Njih dvojica stadoše da ručaju.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

“ Međutim, u desetoj je obrnuto: „Kao vučica ti mi umi jezikom vid.“ A onda u poslednjoj: „Nit vučica mi umi vlažnim jezikom vid.

“ Međutim, u desetoj je obrnuto: „Kao vučica ti mi umi jezikom vid.“ A onda u poslednjoj: „Nit vučica mi umi vlažnim jezikom vid.

tamne i vlažne utrobe, sukobljava se s plamenim suncem, koje sažiže i koje izaziva „zavist i stid“ („Kao vučica ti mi umi jezikom vid [...] I pokloni mi Njega, Sunce, i s Njime zavist i stid“).

Miljković, Branko - PESME

Zabuna je sličnost. Moje lice tone u čudnu bezličnost Koja mermerom svoje oči umi. Ah, nado koju vrisak zna izreći, Teskoba i griža, pre no mir u sreći, Slabi smo i lomni kao list liskuna I ne

Petrović, Rastko - PESME

Kao vučica ti mi umi jezikom vid I mračnu prugu besa niz divlju ovu kičmu I pokloni mi Njega, Sunce, i s Njime zavist i stid Godina toliko već

oči pred Tajnom Ne pitav za stid njenu u Objave mi zvečju Kada bih svakim stihom vraćao sebe u dom Nit vučica mi umi vlažnim jezikom vid Nit mračnu prugu besa niz ovu večnu kičmu da spremi me za Sunca oganj, sa njim na zavist i stid Pa

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Skide njega gospođa Milica, i umi ga studenom vodicom, i zali ga crvenijem vinom. Kad se sluga malo povratio, pita njega gospođa Milica: ,,Što bi, slugo,

Hitro ga je mati poslušala, skide njega sa konja pomamna, pa ga umi studenom vodicom, i zali ga vinom crvenijem; pa ga pita ostarila majka: „Što bi, sine, u zemlji Taliji?

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

Hodeći kroz trsku lav ubode se u nogu; zašika mu se parez u šapu i osta. Što da čini, sam ne umi izvaditi? A znadijaše lav za onoga Savu pustinjaka; ode k njemu, sčuljio se dole, umiljato prevraća oči gledeći k njemu,

i ti mu ljudi sve potanku prokazaše kako je i što je bilo, i rekoše mu: »O caru, i ne slušaj koga za to, niti to umi ni malo, ni misli za toga čoveka da je on ikakvo zdanje tamo u našem vilajetu načinjao, ili da je štogod i započeo bio

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti