Upotreba reči umivala u književnim delima


Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI

za njim stešnjavajući ga u kakav kut dok ne bi došla do nj, uzela za ruke, odvela u njegovo sobče, tamo vodom osvežavala, umivala, polagala u postelju uvijala i ostajala da stoji uza nj dok se on ne bi potpuno smirio, prestao da se unezvereno trese i

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

I ustane, u četiri. Tako je i tog jutra probudio ženu, a zatim je uspavljivao decu, posmatrajući ženu, koja se umivala. Ona je bila vrisnula, probudivši se, bez deteta, jer ga je Đurđe bio uzeo u naručje.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Jel’ ti kakvo dobro u rod bilo, Te si tako odviše lijepa? Su čim li si lice umivala? Su što li si mlada otirala?“ Tiho snaha đeveru veljaše: “Moj đevere, od zlata prstene!

rodu rasla, Svako mi je u rod dobro bilo, u večer sam rano lijegala, A u jutru dockan ustajala; Ja sam lice đulsom umivala, Otirala lijerom cvijećem.“ Još se đever s’ snahom razgovara: “Snaho moja, od zlata jabuko!

ljubiti, Ja bi išla u goru zelenu, Sav bi pelen po gori pobrala, Iz pelena b’ vodu izvijala, Te bi tebe, lice, umivala, Kad star ljubi, neka mu je gorko.

vojno ljubiti, Ja bi išla u zelenu bašču, Svu bi ružu po bašči pobrala, Iz ruže bi vodu izvijala, Te bi tebe, lice, umivala, Kad mlad ljubi, neka mu miriše.“ 155.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti