Radičević, Branko - PESME
On je glenu, ao jada! Prepade se ona mlada, Vide oko ukočeno, Silnom tugom umoreno, Beše u njem' i sijanje, Ma ko stražnje to tinjanje, Kako oko jadno sjaje Kada telo dušu daje.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
Ugasi i ti svoju lampu pre no Upale okno svetlosti nebeske: Ispruži malo telo umoreno. Nek mesto pesme, iz tvog polumraka Gleda sa stola prazan list iz sveske I pepeljara puna opušaka.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
Znaćeš i vam' što je uradio!“ Kako more iza strašne bure, prisustvijem duha ostavljeno, umoreno silnijem napregom preskačući prirodnu granicu, utruđeno istegne se leći u pješčanu svoju kolijevku, tako isto moja