Upotreba reči umori u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

Ali je Aleksa osećao kako ga nestaje... Ako pođe, zasopi se; ako što počne raditi, umori se. Jednoga dana, beše malo vetrovito, vrati se iz voća, gde je praščiće hranio, sav pomodreo kao čivit. — Šta ti je?

Afrika

Toliko jedna neispunjena žudnja ogorči, umori i isprazni odjednom sav duh, toliko učini sve druge žudnje bezvrednosnim. Evo me opet između dva ogromna monumentalna

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Rakija je ljuta, lepa! Nije komova, kakvu on ima. Neka nosi za pojasom i pine kad se umori! Baba Goša ih je, posle, ispratila, daleko. A njegova mati i ona rastaše se plačući.

Radičević, Branko - PESME

kosa pusta, Kakve grudi, a kakvo li čelo, Kakva noga, kakvo vito telo, Pa još oko, ono čudo velje, Oko ovo srce mi umori!

svoga, Moli za nj'ga Boga velikoga: „Ta uzmi ga kada ti je volja, Al' ga uzmi sa krvava polja, Samo doma, jao, ne umori!“ Tako ljuba u molitvi zbori.

Dršće zemlja, pomiče se stena, Vihar čupa drvlje iz korena, Mrak je sada, sve sad opet gori — A moj Bože, sveta ne umori!

Gleda oko, plamti, gori, Kô da oće svet da smori. Zgroziše se: — Ta g' umori! Tako njima srce zbori. Otvorena u nji usta, Ma zapela rečca pusta, Nagla k srcu krvca vrela Pa se tamo sva sledela.

Tu je jedna, drugom grli drugu; Spava junak, zdravo se umori, — Nije šala vazdan drž' po gori. Spava junak, vatra kraj njeg' tinja, Čuvaj, Bože, divna mi Srbinja!

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Onda ćoso počne koješta lagati, ovamo onamo, a kad se već izlaže i umori, onda mu dijete reče: — E, moj ćoso, ako ti više što ne znaš, to je sve ništa; stani da ja tebi kažem jednu pravu

Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA

Stojan ga skide i namesti na krevet, pa se ispravi i pogleda Ljubicu prekorno. — Ja, bratiću, umori ’vaku dobru dušu!... Hoćeš li da zovemo doktora? — Zašto ? začudi se ona, kao da se budi iza sna.

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

Al’ za gorom oganj gori, Oko ognja kolo igra, U tom kolu djevojčica. On se vata do djevojke, Umori se, oznoji se; Pak se maši u njedarca Te izvadi svilen jagluk, Utr sebe, pa djevojku; Pak djevojci jagluk dade:

Ljub’o bih te, ama si malena. — Ljubi, dragi, biću i golema: Prepelica malena je rasta, Pa umori konja i junaka. I sokola na desnici ruci, Kamo l’ neće jednoga junaka! 206.

Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ

Iz kuće se pojavljuju Jelisaveta i Vasilije.) JELISAVETA: Veštica, ne prestaje da se svađa! Kako se samo ne umori! VASILIJE: Gledaj ti svoja posla! JELISAVETA: Šta misliš o ovim krvavim tragovima?

Domanović, Radoje - MRTVO MORE

Sunce pripeklo da mozak provri, od silne zapare čisto osećam vrtoglavicu; nešto mi zuji u ušima, žeđ da me umori, a pogled umoran, te jedva gledam.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Jednako gura čas na levu čas na desnu stranu svoju ovlaš povezanu kratku kosu na glavi. Čas pođe lako, umori se. Jedva vuče na bosim nogama one spečene papuče, čas ih izuje, uzme u ruke i potrči.

Ali to je bilo dobro. Jer to trčkaranje svaki čas i zagledanje u nju toliko joj dosadi, umori je, otupi, da, kad pade mrak, kada joj donesoše odelo, sapune, igle i češljeve; kako sve to ispred nje na stolici i po

Ali to biva malo. Brzo se kao umori i onda se diže i odlazi drugoj komšinici. Tako celog dana ide od kuće do kuće, provlačeći se kroz kapidžike.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Malo ruka malena i snaga, Malo druga — malo i junaštvo. Malena je tica prepelica, Al’ umori konja i junaka. Mila majka svoju ćerku kara, Ćerku kara, nevi prigovara.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

počni ti.“ Onda ćoso počne koješta lagati, ovamo, onamo, a kad se već izlaže i umori, onda mu dijete reče: „E moj ćoso!

počni ti.” Onda ćoso počne koješta lagati, ovamo onamo, a kad se već izlaže i umori, onda mu dijete reče: „E moj ćoso! ako ti više što ne znaš, to je sve ništa; stani da ja tebi kažem jednu pravu istinu.

Ćosić, Dobrica - KORENI

smrti, Đorđe, i sâm strah pred Bogom svemogućim, krsti se brzo i ne do kraja, desna ruka mota krug po tmini dok se ne umori, pred bogom mrakom, bogom tišinom, bogom crnim jabukama. U mislima između njega i Boga stoji samo Simka.

Ostavljao konja u livadi i lopovski se šunjao do senjaka i čitavu noć prežao dok se ne umori. Nikakvih namera nije imao za slučaj da se obistini njegova slutnja. Želeo je samo da mu Simka potvrdi. Ništa više.

Kad bi pomoglo, celu noć bi se molio Bogu da sutra ne vidi sunce u prozoru. Zašto bolest ne dođe u apsanu i ne umori ga? — Ti bar znaš zakon. Tamo lepo piše da okrivljeno lice nema pravo državnom službeniku da zapoveda.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Onda ćoso počne koješta lagati, ovamo-onamo, a kad se već izlaže i umori, onda mu dijete reče: — E, moj ćoso, ako ti više što ne znaš, to je sve ništa; stani da ja tebi kažem jednu pravu

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

opor i star; I da će ivica što se plavi, Odveć širokog sveta za ugroženu mladost, Da ga kao najbednijeg skota umori...

Petrović, Rastko - AFRIKA

Toliko jedna neispunjena žudnja ogorči, umori i isprazni odjednom sav duh, toliko učini sve druge žudnje bezvrednosnim. Evo me opet između dva ogromna monumentalna

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

ISAK: Beda! VUK: Da nisi gladan?... ISAK: Gladan! VUK: A žedan? ISAK: I žedan, jest! I glad i žeđ me, bednog, umori.

tražila, Pregorela bi dojke obadve, Na svoje grudi zlobno sipajuć Otrovnog bilja gorke sokove, Na taki način da te umori, Da vikne posle tugom lažljivom: „Oh, kuku mene, sêdi vojvodo! Na mojim grud’ma krv ti usahnu!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Kada piše, Doboga uzdiše, Kad govori, Pedeset umori. — — — — — — — — Svakom u inat — Zaka nam je ablegat! Pesmica je, mora se verovati, ozbiljna, i bez sumnje određeno

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Ako ne zato Da mu izvrše paklen umišljaj? (Kapetan Đuraško dolazi.) Baš dobro došao! Nestrpljenje me skoro umori — Ne znajuć šta je?... De, šta se govori! KAP. ĐURAŠKO: Šta?... ne pitaj, Svetlosti!

Jaoh, vode!... e, umori me žeđ!... Vujo, vode!... JELISAVETA: O! o! o!.... VUJO (za sebe): E žlje, pakosnice, ako ko boga vjeruje!

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Milan je vaš, ali je i moj. — Starac luta sam oko univerziteta, umori se, sedne na neku klupu, i kad svet ne prolazi, kuka i jauče da je valjda i Bogu teško.

Zbriši naročito „odabrane i srećne”! Nema dovoljno sreće ni mesta za njih! Razboli ih, umori ih, uvuci se u njih kako znaš, ali ih zbriši!...

stablo obali na zemlju, zatruli, ali iz jednoga čvora se izvija divna grana, i treneri, dok se od samoće i treperenja ne umori i ne sasuši. Josif je imao znatan dar za muziku.

Petrović, Rastko - PESME

opor i star; I da će ivica što se plavi, Odviše širokog sveta za ugroženu mladost, Da ga kao najbednijega skota umori... Tek tog trenutka On poče da govori. U Beogradu, H 1922.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

To potpaziše drugi i kazaše mu ocu. Na to razljuti mu se otac, i taki kćaše da ga umori. Nego mnoga mu gospoda skočiše oko njega i jedva ga odmoliše da ga za tu malu stvar, a neznanu, ne smakne.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti