Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Dođe i veče. Umorili se strelci. Odvezuju nas, psuju nam Boga i majku. Sa streljanja se vraćamo kući ko s posla, i dok se u kujni podgreva
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Da mi je izmisliti kaznu koja bi mu dušu ubila!... I, jureći šumom, umorio se. Živci napregnuti i razdraženi umorili se tako isto... Mrtav umoran i oznojen spusti se pod jedan hrast... Nije mogao više mrdnuti...
Međutim, u Mačvi beše mirno. Turci kao da se behu mnogo umorili, kao da im više ne beše do megdana i bojne slave... Jednoga dana, kad Zeka dođe, upita ga Stanko: — Pa šta radite
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Frajla-Julo — osmeli se opet Šaca, i zagazi opet u prozu — a jeste l’ se umorili?... Hoćete l’ da vam pomognem? — Ta okan’te se vi mene! Šta ste me zaokupili tu! — obrecnu se Jula na nj.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
— Dobro vi veče, strina Saro, i srećan rad! — Bog ti pomog'o, ti živ i zdrav! — Jeste se umorili radeći? — Pomalo, vala, trčkaramo. Dijete, jeste metuli jastuke na klupu?
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
JEZERO U planini Mamunjevu (Crna Gora) ima jedno jezero, u kome su, veli se, živeli nečastivi, pa bi svakog umorili ko bi u stanu (bačiji) blizu jezera noćio.
Krakov, Stanislav - KRILA
Potom su gledali dugo mozaike na kojima se blago smešili anđeli, i zaštitnički širio ruke Sveti Dimitrije. Umorili se od mozaika, poljubaca, tišine crkava i prljavih čuvara, koji su jednako pružali ruku, pa su bežali na ulicu, duž
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ali tu je bio predat Turcima od svojih kmetova. Turci su ga okovali i umorili u zvorničkom gradu 1815“ Miloš (Stojićević) „rodio se u selu Vranjskoj, u Pocerini, godine 1776“.