Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Da mi je izmisliti kaznu koja bi mu dušu ubila!... I, jureći šumom, umorio se. Živci napregnuti i razdraženi umorili se tako isto... Mrtav umoran i oznojen spusti se pod jedan hrast...
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Tako je on djelovao. Nikad nije prestajao, nikad se umorio. Bogu se molio: „Bože, oprosti mi grijehe i održi me zdrava dokle si mi života poklonio!
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
Razgovarali se najpre življe, pa sve lakše i lakše, pa kad se umorio i pripovedalo i slušaoci, i svima se već počele krpiti oči, nastade zevanje i nastaše češće pauze.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Noge su mu bile kao drvene i on je, svaki čas, udarao pesnicama u svoju čizmu. Hodao je gore‑dole, ali se bio umorio. Osluškivao je sebe samog i gledao u samoću.
Konji su se bili uznemirili, padali u vodu. Žene su vriskale. Deca plakala. Trifun, na konju, umorio se grdno, a prešao, tek kad je mrak počeo da pada.
Oficiri su pratili te devojke, kao što golubovi prate golubicu. Njihov otac bi, kad bi se umorio, seo, skinuo periku, ali ne bi odlazio sa bala, sve dok ne svane.
Radičević, Branko - PESME
Oh, zašto me još u klici Nesi, Bože, umorio? Zašto si mi nemilosno Bela dana otvorio I pokazâ još suviše Svako čudo i milinu, Te s' oteo tić ludani, Brzo
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
I tako su se boli od jutra do mrklog mraka, od mraka pa do bijela dana i tako tri dana zastopce, Dok se Divonja nije umorio i pao sa Dragog Kamena, te se sav rasprštao.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
sela, gaj do gaja, zeleni brežuljci, naša škola, osamljena, bijela, dok je gledam, putnik usporio, nešto mi se brzo umorio. Gle pašnjaka, poznati dječaci, složna četa pod gorom stasala, koliko im slava ide širom, ne bi gica repom opasala.
Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
— Šta je, za Boga, zapita ga učiteljka, koja ga dosad gledaše kao pravo čudo. — Šta je... umorio se čovek, viknu Velja, namršteno. Sedi ovde... Sipaj, domaćice... Ah daj prvo tanjire...
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Bio sam i ja rodoljubiv pesnik! Sad sam umoran. Put me je umorio, i ova jela, iz kojih curi ulje. A ova zvona, koja zazvone čim padne veče, lupaju me u grudi.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
Naučnik se borio, borio, pa se umorio. Savlada društvo i njega, savlada ga radi ugleda svoga, a naučnik se izgubi nekud. Niko o njemu ne ču ništa više.
Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
O VRATI SE O vrati se u sobu Iz blata pod beli krov. Glupi te umorio lov Po polju i po dobu. I sve dok živi u dubu Bezglasni tihi crv Neka se i tvoja krv Povuče u muk.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Svejedno joj u šta se zarivaju i od čega odskaču njegove sitne pesnice. I tek posle, kad se uplašio, umorio ili postideo, odjednom je umukao i prestao da je tuče, pa se pijano sručio na krevet, a ona, kao osvešćena iznenadnim
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Tek kad sam se umorio, zadugo stojeći kraj prozora, ja se ponova ispružih preko celog sedišta i pokušah da čitam. Ali sam brzo odbacio
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
U neko doba stiže Đurica. Beše veseo, kao retko kad. — Ha, zdravo da si, mio obratime! Jesi li se umorio, bane? — uzviknu Pantovac pri ulasku mu. Đurica, videći ga onako vesela, prihvati šalu. — Vala, pobro, pa i nisam.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Najmlađi, bogac, išao dugo i dugo, i nigdje ti ne srete ni žive duše. Umorio se konj, a umorio se i on na njemu. Nigdje ništa ni pojesti ni popiti.
Najmlađi, bogac, išao dugo i dugo, i nigdje ti ne srete ni žive duše. Umorio se konj, a umorio se i on na njemu. Nigdje ništa ni pojesti ni popiti.
Zbogom. Ižljubiše se, oprostiše, i svako ode na svoju stranu. Lija ode kroza šumu, a on išao dugo i dugo, umorio se što može biti, a nigdje ništa ni pojesti ni popiti, dok stiže na ono mjesto gdje su ostavili zabodene nože.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
Nikad se ne bih umorio slušajući ga kako recituje grčke i latinske stihove, iako ih nisam razumeo. Sa naročitim uživanjem slušao bih i
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Mali Marko živo se umorio. Nije bio vičan takvoj radnji. I Cveta se prelamala iznoseći vodu. Kad su izašli iz konobe, još je dan bio mutan, ali
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Oblačan, vlažan, težak dan. Svjetlost slaba, mutna; toplina se ne osjeća, iako je ljeto. Stevica se zadihao i umorio od pričanja, pa tromo stupa preda mnom uskim, utabanim putićem, koji se kao isprebijana zmijurina vijuga ispred nas
— Aman, dosta je! Pomagajte, ljudi! — Ama, nije dosta, Asan-beže. Šta je tebi večeras? E, kad si se umorio, uzmi tu serdžadu iz terkija i prostri je, pa se malo odmori. Prostrije on serdžadu i poče da sjeda.
Alal ti krv i ovog i onog svita. — Šta je tebi, Asan-beže, večeras? Da se nijesi zbilja, Boga mi, umorio? E, baš ja ništa ne znam! Sjaši, sjaši, livše će ti biti na travi. I ti imaš pravo.
David: Izvoli, gospodine, da šjednem? Baš sam se mlogo umorio. Izvoli, gospodine? Sudac: Izvolim, izvolim, Davide. Sjedi, pa nam kaži kakvu právu traže gazde.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
On izjavi Roksandi da se umorio, zamoli je da sednu malo, i — — ljubezni moji čitatelji, meni je žao što vam ne mogu povest dovršiti, jer je baš ovde
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
A kad bi se momak od svirke umorio, stavljala mu je glavu sebi u krilo, zaklanjala ga slapom kose i čekala da se na pritihlim vodama jezera, kao rumeni
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Za njim Iva napusti dorata; koliko se dorat umorio, brzo dorat vranca sastigao, na sali mu glavu naslonio, agi kida kite na pojasu.
“ Kad to začu Daničiću Vide, povrati se turskoj karauli, pa se hajduk bješe umorio, te raspuči divan-kabanicu (zasjaše se toke na prsima), uze bacat kamena s ramena, te Turetu dalek’ odbacio; no govori
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Nebu i zemlji i svoj tvari car k nama govori! Vnimaj! Veliki pastir živu hranu ljudma razdaje! Vnimaj! Koji je smrt umorio, svet nadborio, beskonačnu radost i carstvo večno nam, nevaljalim obriče!