Upotreba reči umriti u književnim delima


Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Tako je isto zapritija i ostalima. Sad, zašta to čini? Ćuti li, može biti, da će brzo umriti? Baš je i Barica ništa ružna snila... — Ostavi, se ćaća, križa ti, snova, nego ajde pravo na ono šta si tija rići!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

pa će onda ocu: — Znate što, oče, dajte vi meni taj višnjovac da ja odem u svit tražit pravdu, jel ovako mi možemo i umriti a da pravda ne naiđe našim šorom. — Ja ne marim, sinko, — pristane otac i opremi sina na put.

— Ta tako lipo! Eto, čovik ima pameti da vidi kako mu lipo žito đika i dite raste, al̓ ima pamet i da vidi da će umriti. — E pa dobro, al̓ šta ćemo onda raditi? — sad se opet poplašio otac.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Ivo pogleda pravce tamo. — Nimate nikoga od svoga? — Nikoga. — A da se razbolite? — Onda ću umriti! — odgovori ravnodušno starac. Uto iznebuha do njih dokotura se val—samac.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Izberi si najvolenju!“ Tere ide Svilojević caru zmoženu govoriti, caru čestitomu: „Sabljom sam se hranio, od sablje ću i umriti; čini mene posaditi na mojega dobra konja, moj čestiti care, sablju moju da pripašu, a naopak' ruke zvežu, ter me čini s

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti